Jednom bijaše lopov koji je bio majstor svojeg lopovskog zanata. Njegovi su pothvati postali legendarni. Imao je sina koji mu se divio i želio je nastaviti očevim stopama.

Sin je mnogo vježbao usavršujući lopovske vještine, ali znao je da se to ne može usporediti spravim lopovlukom. Nestrpljiv, kao što mladost zna biti nestrpljiva, često je molio oca da ga sljedeći put povede sa sobom, ali otac je svaki put odgovorio da još nije spreman.

"A kada ću biti spreman, oče?", pitao je mladić.

"Vidjet ćeš na vrijeme."

Jedne večeri, lopov reče sinu da pode za njim. Napokon, pomisli sin, napokon će dobiti pravu priliku!

Zajedno su se kriomice uvukli u veliku bogatu kuću. Kad su ušli, lopov uperi prst u vrata i pokretima pokaže sinu da ude kroz ta vrata. Sin uđe i shvati da je prošao kroz vrata ormara. Okrene se časak prije nego što je otac vrata zatvorio i zaključao ih.

Sin šaptom upita: "Oče, što radiš? Pusti me vani" Umjesto da otključa vrata, lopov stane trčati niz hodnik i vikati: "Lopov! Lopov!" Zlatim brzo istrči iz kuće i nestane u noći.

Sin je ostao u zamci. Probuđeni vikom, stanari su ustali iz kreveta da pogledaju što se zbiva. Posluga se okupila da pretraži cijelu kuću sobu po sobu.

Sin se morao izvući iz ormara, ali kako? Na pamet mu padne jedna ideja. Kad su sluge prišle ormaru, sin stane cijukati kao miš.

Sluge otključaše vrata ormara da pogledaju što je to. Sin skoči, odgurne nogom vrata, gurne sluge u stranu i počne trčati što su ga noge brže nosile.

Uspio je izaći iz kuće i pobjeći. Uspio se vratiti kući, gdje je našao oca kako ga čeka. "Dobro se vratio kući", reče otac. "Ispričaj mi kako si pobjegao."

Sin mu sve ispriča. Kad je završio priču, vidi kako otac kima glavom. "Sad si spreman da postaneš lopov", reče otac i nasmije se.

Tao

Ova priča govori o vrlo važnom koraku u njegovanju taa: prijelazu iz proučavanja taa kao predmeta učenja u življenje njegovih učenja kao osobnog načina života.

Usavršavanje lopovskog umijeća parabola je za traženje svojeg duhovnog puta. Sinovu želju da postane lopov možemo usporediti s našim putem prema prosvjetljenju. To putovanje može potrajati pa smo ponekad nestrpljivi, poput sina u našoj priči. Možemo se osjećati kao da tapkamo na mjestu i pitati se zašto se put od neznanja do umijeća ne može brže proći.

Kako je sin učio postati lopov, tako mi čitamo knjige o tau. Kao što je sin shvatio da naukovanje još nije ono pravo, tako ćemo i mi prije ili poslije shvatiti da se čitanje knjiga ne može usporediti s pravim njegovanjem taa.

Premda će nam čitanje knjiga donijeti mnogo dobra, pstoji jaz između akademskog znanja i živuće mudrosti taa. Ima ljudi koji su pročitali knjige i knjige, a u svojem živtu nisu doživjeli nikakvu promjenu. Često stoje na mjestu upravo zbog onog što su pročitali u knjigama.

Na primjer, čitanjem su se upoznali s tao učenjem o ziranu, prirodnosti. Tao slijedi prirodne zakone, pa bi i naše ponašanje trebalo biti u skladu s našom prirodom. Veličanstvena je to ideja, pa ljudi odluče da će živjeti u skladu s prirodom, kao što žive mudraci.

Ali neke stvari ne ispadnu kako treba. Netko zakasni na sastanak ili dogovor s prijateljem i kad prijatelj pita da mu se slučajno nije nešto dogodilo, objašnjenje je da su kasnili jer nastoje sve raditi bez napora i prirodno. Ili, netko zaspi ujutro i zakasni te objašnjava kako je to posve u redu jer samo slijedi svoju prirodu.

Da to čuje, mudrac bi pitao: "Koji vid prirode?"

Pitanje možda izgleda jednostavno, ali nije. Priroda je, kao i tao, sveobuhvatna. Ako govorimo o procesima, priroda poznaje napredovanje, stagnaciju i nazadovanje. Svi jednako pripadaju prirodi. Da, naravno da trebamo slijediti prirodu, ali koji ćemo vid kretanja slijediti?

Kad je riječ o evoluciji, u prirodi nalazimo i razvitak i nestanak. I jedno i drugo su prirodni procesi, koji će biti naš duhovni proces? Hoćemo li se prirodno razvijati ili ćemo prirodno nestati?

Ako pokušamo imitirati prirodu, a da nam ovo nije jasno, postoji vjerojatnost da ćemo se prikloniti najlakšoj opciji, inertnosti i hirovitosti. Taj put ne vodi nikamo i završit ćemo na istom mjestu gdje smo i počeli.

Možemo to izbjeći ako znamo da slijediti prirodu ne znači slijediti svaku pomisao koja nam je nadošla. Slijediti prirodu znači svjesno usklađivati odluke i postupke sa svojim duhovnim ciljevima, jer tada nam neće biti naporni i bit će lagani. Ovo je ključna spoznaja. Ona znači oslobađanje. Ona je ključ koji će otvoriti zamku u kojoj smo se našli. Poput sina iz naše priče, skočit ćemo, gurnuti u stranu sve riječi koje su nam stale na put i bit ćemo slobodni.

Sloboda za kojom žudimo nije sloboda da radimo što nam padne na pamet. Takav način života zadržava nas na duhovnoj razini koja se ne može nadići te će ona postati naš zatvor iz kojeg nema izlaza.

Sloboda koju zaista trebamo prirodna je samodisciplina taa. Držimo li se te discipline i mirno kročimo naprijed, s vremenom ćemo steći sposobnost da svoju duhovnu praksu podignemo na bilo koju željenu razinu, bez ograničenja. I to je pravo značenje slobode.

KRAJ

Tek kad smo se oslobodili, mogli smo se vratiti kući - vratiti se tau. Kad danas mislimo na te trenutke bijega, mislimo na njih sa smiješkom znajući da smo sada spremni započeti njegovati i živjeti učenje taa kao vlastiti način života.

BILJEŠKA O PISCU

Derek Lin je ravnatelj taoističkih studija u zakladi Great Tao Foundation of America u kalifornijskom gradu El Monteu. Govori i podučava o Tao te Chingu i općenito o duhovnosti taa. Uređuje web stranicu vvww.taoism.net, vodeći izvor taa na internetu. Autor je i prijevoda Tao Te Chinga na engleski, Tao Te Ching: Annotated & Explained, novog i izvornog prijevoda kojim je postavio nove standarde i koji je hvaljen kao prvi prijevod koji vjerno prenosi lirsku ljepotu originala. Lin živi u Kaliforniji sa suprugom Janice.