OSJETILNOST NOVOROĐENČETA

 

            Leboyerov rad iz 1970-tih na dramatičan način doveo je u prvi plan osjetilnost djeteta pri rođenju. Medicina je povjerovala u to da bebe ne vide, ne osjećaju i ne doživljavaju puno u maternici, za vrijeme poroda ili neposredno po rođenju; sam Leboyer je rekao kako je bio prisutan pri tri tisuće poroda prije nego je shvatio da novorođenče plače radi velike nelagode. Danas teško možemo zamisliti ijednu osobu koja razmišlja i osjeća a da nije svjesna činjenice kako djetetova osjetila reagiraju na svjetlost, zvuk, temperaturu i sva druga iskustva na svijetu. U posljednja dva desetljeća provedene su brojne studije o novorođenčadi, a filmovi poput Čudesno novorođenče (The Amazing Newborn) zrcale čuđenje znanstvenika pri ponovnom otkriću činjenice da bebe vide, čuju i reagiraju daleko više nego što se ranije mislilo. Istraživanja čak ukazuju na to da je fetus u maternici puno svjesniji nego što se ranije vjerovalo.

            Rudolf Steiner je prije više od šezdeset godina govorio o posve otvorenim osjetilima novorođenčeta i malog djeteta. 1924. je rekao: «U prvom dijelu svog života... dijete predstavlja jedan osjetilni organ. To moramo posve doslovno shvatiti. Koja je karakteristična osobina nekog osjetilnog organa? Otvoren je podražajima iz okoline. Ako se nešto upečatljivo dogodi u djetetovoj blizini – ispad bijesa, na primjer – tada će njegov odraz proći kroz dijete. Čak će djelovati na njegovu cirkulaciju i probavni sustav.»

            Malo dijete nema sposobnost filtriranja neželjenih dojmova kao što to mogu odrasli kad, na primjer, čitaju uz uključenu televiziju. Ono je bombardirano utiscima iz okoline i jedini bijeg mu je «probavljanje» tog neprekidnog dotoka utisaka. Steiner navodi: «Djetetu je potrebno toliko puno sna jer je ono u potpunosti jedan osjetilni organ. Drugačije ne bi moglo izdržati svu tu strku i buku vanjskog svijeta. Baš kao što se oko mora zatvoriti kako bi se zaštitilo od sunčeva blještavila, tako se i ovaj osjetilni organ – dijete, jer je ono u potpunosti osjetilni organ, mora zaštititi od svijeta, pa stoga puno spava. Svaki puta kad je suočeno sa svijetom, dijete mora opažati...»

            Osjetilima novorođenčeta pri izlasku iz majčina tijela na svijet potrebna je posebna pažnja, i to ne samo pri rođenju, nego i sljedećih nekoliko mjeseci. Bolnice tek razmatraju pitanje je li za novorođenčad i nedonoščad dobro što su izloženi jakom svjetlu i programu s radija koji je u rodilištu uključen dvadeset i četiri sata na dan!

STIMULIRANJE I ZAŠTITA DJETETOVIH OSJETILA

 

            Danas se puno piše zna o važnosti stimuliranja bebinih osjetila, a istraživanja siročadi iz 1940-tih pokazala su da djeca u domovima koja nisu primala odgovarajuću stimulaciju od ljudi koji su se njima bavili nisu dobro napredovala i pokazivala su zaostajanje u razvoju koje kasnije nisu mogli nadoknaditi. Američka popularna psihologija, na žalost, tumači «stimuliranje djeteta» kao neprekidno stimuliranje malog djeteta komadima obojane plastike ili sličicama. Umjesto stimuliranja ovim umjetnim sredstvima, bebu je potrebno držati u rukama, ljuljuškati je, govoriti joj, brinuti se za nju i voljeti je kako bi se normalno razvijala. Razumniji stručnjaci za djetetov razvoj podsjećaju roditelje da stimuliranje djeteta nije odvojeno od njege.

Ukoliko:

• često dodirujete svoju bebu ili je držite na rukama,

• razgovarate s njom,
• provodite vrijeme gledajući je u lice, ostvarujući kontakt očima, te
• uglavnom brzo reagirate na njeno nezadovoljstvo ili plač,

tada djetetu pružate većinu onog što mu je potrebno za zdrav razvoj. Stimuliranje bebinih osjetila važno je za njen razvoj, ali pretjerivanje može biti štetno. Razumijevanjem osjetilnosti i potreba novorođenčeta pružit ćete mu najbolji mogući početak  u životu.

 

 

Osjetilo dodira

 

            Kod malog djeteta možda je najistančanije osjetilo dodira, budući da nam je koža najveći organ. Za novorođenče je cijeli porod nešto poput masaže koja mu stimulira osjetila na koži i priprema ga za disanje. Dodir hladnog zraka djetetovo je prvo unutarnje i vanjsko definiranje vlastita tijela, potpuno u suprotnosti sa životom u maternici koji je nalikovao na plutanje u mlakoj kupki.

            Djetetova osjetljiva koža koja je do tada poznavala samo vodu, bit će izložena svim faktorima običnog života. Nije stoga čudno da su bebe sklone osipima - koža prolazi kroz veliku prilagodbu! Najbolje što možete učiniti za svoje dijete je da mu omogućite kontakt sa vašom kožom. Upravo radi toga mnoge majke žele da im stave bebu na trbuh neposredno nakon poroda ili očevi ponekad skidaju košulju kako bi svoje malo dijete prislonili uz kožu. Novorođenče umiruje ne samo taktilni osjet, nego i miris vaše kože, te kucanje vašeg srca. Joseph Chilton Pearce, autor knjige The Magical Child Matures (Čarobno dijete sazrijeva, op.prev.), ističe kako majke, bile one ljevakinje ili dešnjakinje, instinktivno drže svoje dijete više na lijevoj strani tijela- dijete na toj strani čuje otkucaje majčina srca, što je čulo i tijekom cijele trudnoće. Pearce tvrdi kako je važno ponovno uspostaviti tu "vezu srca" nakon rođenja.14

            Široka upotreba naprtnjača za djecu (na prsima roditelja) korisna je, jer je dijete smješteno uz majčino (ili očevo) tijelo, ostavljajući im pri tome ruke slobodne. Tu je, međutim, potreban oprez. Težina glave i mozga, te slabost vrata, predstavljaju veliki napor za središnji živčani sustav. Dijete u mnogim kulturama ne drže u okomitom položaju sve dok samostalno ne drži glavu uspravno. Način na koji u Srednjoj i Južnoj Americi nose djecu u marami prikazan je u knjizi The Incarnating Child (Inkarnirajuće dijete). Na kraju ovog poglavlja navedeno je nekoliko suvremenih vrsta horizontalnih nosilica koje se mogu prilagoditi za malu djecu.

            Kad se već govori o nosilicama vrijedi razmisliti i o tome kuda svoje dijete nosite. Prije četrnaest godina silno sam željela dokazati kako je porod nešto sasvim normalno i kako su male bebe čvrste, pa sam svog sina povela u kupovinu kad je imao oko tjedan dana. Veliki trgovački centri čine me nervoznom, ali sam mislila kako će moj sin sve prespavati. Danas, kad više znam o otvorenosti osjetila kod novorođenčeta i karakteristikama prvih šest tjedana života, još jednom bih razmislila prije nego bih se odlučila na takvo što.

            Vratimo se osjetilu dodira. Dobro je razmisliti o vrsti materijala koji će dodirivati djetetovu kožu i odabrati one koji su meki, topli i ugodni. Osobito su preporučljivi prirodni materijali, jer dišu. Ako neki sintetički materijali kod vas izazivaju nelagodu ili osjećaj kao da ste u zatvorenom prostoru bez dovoljno zraka, budite sigurni kako je taj osjećaj kod malog djeteta daleko jači. Uz to što pamuk, svila i vuna omogućuju protok zraka, vuna otklanja suvišnu vlagu sa kože i time čini djetetovu kožu sušom nego drugi materijali. U bolnicama su ustanovili kako nedonoščad brže dobiva na težini ako leže na vunenim plahtama, ali nitko ne zna zašto.15  Steiner bi rekao da prirodni materijali mogu povećati čovjekovu vitalnu energiju, dok je neki sintetički materijali smanjuju.

            U trgovinama se može naći sve više dječje odjeće izrađene od prirodnih materijala, a postoji i sve veći broj kataloga iz kojih se takva odjeća može naručiti. Kao zamjena za papirnate pelene nude se posebne gaćice koje se nose preko platnenih pelena umjesto gumenih gaćica. One izrađene od vune možete naći pod nazivom "Biobottoms" i "Nikky", ili ih sami možete isplesti ili iskačkati. Platnene pelene smanjuju osip kod djece jer propuštaju zrak, ekonomične su i praktične kao i papirnate pelene, a uz to su ekološke.

            Kao asocijaciju na san i ugodu, možete koristiti poseban pokrivač izrađen od prirodnog materijala. Kad je dijete još malo ne nosi ga kao svoju omiljenu dekicu uz koju se osjeća sigurno, nego mu olakšava uspavljivanje noću i po danu. Time možete postići čuda, jer je malo dijete veoma vezano uz svoje okruženje i osjeća se sigurnim kad je ono nepromijenjeno.

 

Osjetilo vida

 

            Trideset do šezdeset minuta nakon poroda dijete prolazi kroz fazu tzv. "tihe budnosti". Ako vašoj bebi daju zaštitno sredstvo u oči po isteku tog vremena (i uz to zatražite zamjenu (za srebrni nitrat) koja manje peče), primijetit ćete kako vas ona počinje promatrati i reagirati na vaš glas, osobito ako ste tijekom trudnoće s njom razgovarali ili joj pjevali. Oči novorođenčeta najbolje se fokusiraju na predmete udaljene tridesetak centimetara od njegovog lica, što je približno udaljenost između bebe i majčinih očiju pri dojenju! Istraživači su ustanovili kako male bebe nabolje reagiraju na sklad svjetla i sjene koja sliči ljudskom licu. Zato predlažu da se u kolijevku u visini bebinih očiju stavi jednostavni crno-bijeli crtež čovjekovog lica. Iako ovo može pomoći roditeljima da imaju osjećaj kako nešto poduzimaju za stimuliranje djetetovih osjetila, ne postoji prava zamjena za nošenje bebe i komuniciranje s njom, te susret duša koji se odvija kad dva čovjeka promatraju jedan drugog u oči.

            Majke često po noći stavljaju malo dijete u svoj krevet, osobito dok još doje. Nemoguće je leći na bebu i ugušiti je! Prednost kolijevki je što pružaju mali, zatvoreni prostor za bebu preko dana - a vama dovoljno prostora da se ispružite ili se posvetite partneru bez uznemiravanja djeteta. Kolijevku možete presvući svilom u boji koja će filtrirati svjetlost, a naročito nježno svijetlo postiže se kombiniranjem plave i ružičaste. Sličan efekt postiže se omatanjem lampe u svilu.

            Je li neophodno toliko brinuti za novorođenče? Svakako da ne, ukoliko mislimo samo na preživljavanje. Novorođenčad je vrlo otporna, pa mogu preživjeti fluorescentno svijetlo i neprekidnu glazbu u sobi za nedonošenu djecu. Ali, korisno je biti svjestan kako je beba u potpunosti otvorena vanjskih utjecajima. Burton White u knjizi The First Three Years of Life (Prve tri godine života) navodi kako je beba u prvih šest tjedana:

          „…općenito neobično osjetljiva... Za novorođenče je u prvim tjednima života posve normalno da se preplaši i počne plakati na bilo kakvu naglu promjenu podražaja. Uobičajene su reakcije na nenadanu buku u blizini, gurkanje kolijevke ili bilo kakvu iznenadnu promjenu položaja, osobito kad beba nije bila aktivna. Drugi, manje dramatičan pokazatelj osjetljivosti je izbjegavanje jakog svjetla. Novorođenče I faze [od rođenja do šest tjedana starosti] oči drži čvrsto zatvorenima u sobi s jakim svjetlom ili vani na suncu. Veća je vjerojatnost da će otvoriti oči i držati ih otvorenima u slabo osvjetljenoj sobi nego u sobi uobičajenog stupnja osvjetljenja.“16

            Stoga, iako nije neophodno staviti svilu preko svjetiljke, dobro je biti svjestan u kojoj mjeri je novorođenče osjetljivo. Neka vam svjetlo u sobi bude prigušeno i izbjegavajte jaku svjetlost ili sunce, pa će se vaša beba otvoriti i istraživati svijet onako kako može.

Osjetilo sluha

 

            Baš kao što će se malo dijete "zatvoriti" uslijed prejakog svijetla, tako će ispružiti ruke i noge u refleksu straha i početi plakati kad je izloženo buci. Iako ćete izbjegavati lupanje vratima ili stvaranje buke u djetetovoj blizini, to ne znači da cijelo vrijeme morate po kući hodati na prstima. Ono bi se trebalo naviknuti na prirodne zvukove u vašoj kući i naučit će neometano spavati uz većinu njih. 

            Dobro je obratiti pažnju na kvalitetu zvukova koji dopiru do djetetovih ušiju. Jedno mjerilo je kvaliteta glasnoće; drugo je harmonija i ritam. Jedan od djetetu najugodnijih zvukova je vaš glas. Ne samo da će početi prepoznavati vaš i očev glas, nego će ga posebno umirivati ako pjevate. Velik broj roditelja smisli neku kratku pjesmicu za svoju bebu i počnu je pjevati još u trudnoći. Kasnije ustanove kako bebu upravo ta pjesmica umiruje i izgleda kao da je prepoznaje, čak odmah po rođenju. Ne morate biti nadareni glazbenik kako biste pjevali svojoj djeci - čak i potpuno netalentirani mogu pjevušiti! Vaše pjevanje pomoći će djetetu da razvije jezik i osjećaj za glazbu i ritam, a osim toga to je divna navika.

            Kvaliteta energije koju proizvodi vaš glas kad pjevate djetetu uvelike se razlikuje od snimke umirujuće glazbe ili čak od snimke vašeg pjevanja. Životna energija koja se osjeća pri pjevanju u živo nestaje kad se prenese na film ili nosač zvuka. Djeca, naročito djeca, došla su na svijet živjeti i rasti. Ono što dolazi iz živog izvora povezuje ih sa životom na Zemlji i energijom rasta, dok je sve što je mehaničko njima daleko. Danas na tržištu postoje sprave koje simuliraju buku automobila pri brzini od sedamdeset kilometara na sat i koje će možda uspavati vašu bebu, ali koje li uvrede osjetilima novorođenčeta!

            Jasno je da dijete posve drugačije doživljava kad pjevaju majka ili otac, bilo to skladno ili ne, i kad zvukovi dolaze iz bilo kakvog nosača zvuka. Uz to što pri snimljenoj glazbi, radiju ili televiziji uvijek nedostaje prisutnost ljudi, i kvaliteta zvuka se razlikuje, bez obzira na profinjenost aparata. Steiner je rekao da kvaliteta zvuka koji dolazi iz mehaničkog izvora šteti djetetu, i to razvoju osjetljivosti uha i cijelog organizma, jer sve što utječe na bilo koje od osjetila utječe na cijelo tijelo.17 Ovo ne vrijedi u istoj mjeri za djecu stariju od sedam godina. Obraćanje pažnje na kvalitetu zvukova koje čuje malo dijete može mu samo koristiti.

 

Osjetilo topline

 

            Osjetilo topline naročito je važno za bebe jer se kod njih nije posve razvila sposobnost reguliranja tjelesne temperature. Osim toga, glava novorođenčeta velika je u odnosu na ostatak tijela pa ono gubi puno topline. Ljudi koji provode puno vremena na otvorenom reći će vam: "Ako ti je hladno za noge, stavi kapu na glavu," jer se većina tjelesne topline gubi kroz glavu. U mnogim bolnicama djeci u rodilištu stavljaju kapice na glavu, a dobro je to nastaviti cijelu prvu godinu. Djetetov mozak u prvoj godini naraste isto toliko koliko ostatak života, pa je stoga dobro održavati glavu toplom i zaštićenom.

            Kapica dijete štiti od gubitka topline, a istovremeno prekriva fontanele, "meke" dijelove dječje lubanje. Teže je pronaći onu koja se nalazi prema stražnjem dijelu glave, ali ona na prednjem dijelu vidljiva je i može se zatvarati čak do osamnaest mjeseci. Tijekom tog razdoblja mozak i središnji živčani sustav nalaze se odmah pod kožom koja prekriva fontanelu, umjesto pod koštanim slojem lubanje. Fontanele ne bi smjele biti ispupčene niti uvučene kad beba miruje (ispupčit će se kad plače). Majke primjećuju kako se bebe smire kad im vani stave kapicu na glavu, kao da ih ona štiti od vanjskih utjecaja. Meni se osobno dopadaju kape koje lijepo prianjaju uz djetetovu glavu, pa ih ne treba stalno popravljati. Povlačenje kapice prema dolje često iritira novorođenče - možda previše podsjeća na rođenje koje je upravo iskusilo!