Govoriš o razdoblju razuma — joj! Život

nije razborit, sine moj - ljubav, mržnja, tuga, uznositost,

očaj, vedrina i jad su emotivna stanja i oni su jezik

života. Tvoje knjige o logici prikladne su

za nesahranjene mrtvace.

                        Knjiga ispravnog osjećaja

Negdje unutar osnove vaše fizičke i mentalne strukture zapisano je svako životno iskustvo koje je uzbudilo emocije.

Svako sadašnje iskustvo - bez obzira koliko bilo beznačajno - koje pobuđuje osjećaje, ili doprinosi vašem oporavku ili ga sprečava.

Ono što ste sada u velikoj je mjeri posljedica bezbrojnih emotivnih iskustava vašeg dosadašnjeg života. Oni doživljaji koji u vama nisu probudili nikakve osjećaje, nisu ostavili nikakav utisak. Oni su odbačeni i zaboravljeni poput sjemena koje padne na neplodno tlo.

Ustvari, povijest civilizacije zapisana je tintom osjećaja, a potresni politički događaji u stvarnosti su samo emotivni preokreti ili pobune.

Za čovjeka su događaji jednako veliki ili nevažni u odnosu na osjećaje koje oni pobuđuju. Svi smo mi heroji, nitkovi, sveci, grešnici, filantropi ili jadnici u skladu s tipom osjećaja koje njegujemo i podržavamo.

Upotrijebite svoju imaginaciju, što životnije i što aktivnije, za svako od sljedećih opisanih iskustava. Otkrit ćete da su pobuđene različite vrste osjećaja. Zamislite:

»Stidljiva  zora podiže plašt noći i pokreće uspavani svijet s njegovim cvrkutavim pticama i poluzvukovima probuđenog života...

Spokoj pustinjske noći, kada ponovno oživljavamo naše snage kontemplirajući o vječnosti, očituje se u plavoj tekućoj beskonačnosti i u draguljima koji krase prostrano nebo...

Smijeh malog djeteta...

Nježni smiješak voljene osobe...

Tiha i mekana glazba koja nas na krilima nosi u magičnu zemlju spokoja i mira...

Jaka i glasna grmljavina neba iznad planinskih vrhunaca i oštar, zvučni pljusak...

Grmljavina bubnjeva, jezovito divlje oplakivanje frula i odmjereni marširajući topot nogu...

Izmučena gladna djeca s velikim upalim očima i predivnim licima...

Razbacana hrpa ruševina koja je nekoć bila dom ljubavi i smijeha, a do nje raskomadano tijelo djeteta koje još uvijek stiska slomljenu lutku svojom malom, mršavom ručicom...

Žalovanje jesenjeg vjetra medu granama i umiruće lišće koje se vraća svojoj majci zemlji...

Neizreciva tuga zalaska sunca...

Bolna Beethovenova glazba.«

Vidjet ćete da ova iskustva pobuđuju u vama različite tipove emocija: spokoj, želju za djelovanjem, sažaljenje, užas i tugu.

Vratimo se sada tvrdnji da svako iskustvo kroz koje prolazite - bez obzira koliko bilo beznačajno - a koje pobuđuje osjećaje, ili doprinosi vašem oporavku ili ga onemogućuje.

Svi negativni osjećaji, kao što su ljutnja, mržnja, briga, ljubomora, zloba, užas itd., uzrokuju da nadbubrežne žlijezde izlučuju prekomjernu količinu glikogena, da srce radi brže kako bi ove sastojke raspodijelilo u svaki dio tijela, da pluća rade brže kako bi prikupila više kisika, da probavni organi usporavaju s radom ili da sasvim prestaju raditi, da krv napušta kapilare i koncentrira se u glavnim krvnim žilama ili obrnuto - cjelokupna regulacija u tijelu je poremećena. Razlog tome je taj što su osjećaji uvijek uvod u djelovanje. Stvaranje straha za Instinktivni um je zapovijed za pripremu tijela za borbu ili bijeg, a on odgovara na netom opisani način - povlači energiju iz svih funkcija koje nisu od neposredne suštinske važnosti te je koncentrira u motorički sustav mišića.

Kada nastupa aktivnost, a obično je tako, troši se ogromna količina energije, nakon čega nastupa razdoblje koje primorava tijelo na opuštanje. Tada dolazi do uspostave normalne kemijske ravnoteže. Danas je drukčije - djelovanje ili aktivnost rijetko prati ove osjećaje, a prekomjerni kemijski produkti sporo se odstranjuju, držeći čitav fizički mehanizam u zagušenom i toksičnom stanju, usporavajući proces obnavljanja u tijelu ili ga potpuno zaustavljajući, ostavljajući razum u nervoznom, rastrojenom, kaotičnom stanju.

Na sadašnjem stadiju ljudske evolucije niže emocije su preživjele svoju korisnost i sada postoje samo kao opasni, iracionalni, lutajući faktori u Instinktivnom umu. Više emocije smiruju i usklađuju svaku stanicu u tijelu. Instinktivni um je oslobođen stanja neobične hitnosti i omogućena mu je koncentracija svih njegovih napora na miroljubiva stanja i zbivanja - rad obnavljanja i probave, asimilaciju i eliminaciju, ravnotežu medu žlijezdama, uništavanje štetnih mikroorganizama, itd.

»Da«, sigurno ćete reći. »To je lako shvatiti. Ali kako ću nadzirati osjećaje koji dolaze nepovezano, iznenada, poput uragana koji pred sobom kao slamku odnosi razum i samokontrolu?«

Odgovor je: »Možete, ako hoćete, naučiti kontrolirati svoje osjećaje kao što kontrolirate motor svojega automobila okretanjem ključa, uključivanjem ili isključivanjem. Takvo uključivanje unutar vašeg Intelektualnog uma naziva se imaginacija. Ako se ključ ne okrene, dakle ukoliko se ne uključi, niti jedna imaginacija ne može se pojaviti. Svako iskustvo možete ispitati intelektualno, za ili protiv, ali sve dok ne uključite imaginaciju ona na vas ne može djelovati dobro ili loše. Iskustvo možete mentalno odbaciti ili ga zaboraviti, kao što ćete odbaciti bezvrijedni novinski članak koji vam je slučajno došao u ruke.

Doktori, stručnjaci i drugi čija su dnevna iskustva posebno uznemirujuća, instinktivno uče kontrolirati emocije kroz isključivanje imaginacije. Vojnici to moraju naučiti ili će nastradati. Deseci tisuća hipohondara, neurotičara, paranoika i ostalih koji žive među nama, u pravom i potpuno živom paklu, mogu se izliječiti i živjeti sretnim, svrhovitim i korisnim životima ako nauče uključivati i isključivati imaginaciju vlastitom voljom.

Trik rada s uključivanjem i isključivanjem nije težak. Zapravo ga je lako naučiti. Prvo, stvorite naviku svakodnevnog ispravljanja zapaženih i motrenih stvari i događaja tako da ćete pronaći stvarnoga sebe na način na koji je to opisano u prethodnom poglavlju. Tada budite razumski oprezni i pažljivi svakoga dana i nepristrano, hladno ispitujte svaki događaj, svako doživljeno iskustvo. Pitajte se: »Je li to iskustvo konstruktivno; bih li ga rado zapisao i postavio na zid — ili je destruktivno te ga je najbolje odbaciti?«

Ako pripada prvoj kategoriji, tada uključite imaginaciju punom silom i u potpunosti uživajte u iskustvu. Ako pripada drugoj, odmaknite ga od sebe i uključite imaginaciju na nešto ugodno. Nakon nekog vremena vaša će imaginacija biti izvježbana tako da će tražiti konstruktivno i lijepo; slušat će zlatnu simfoniju duha i zatvarati svoje uši na nesuglasje straha, mržnje i raspadanja; život će početi iznova.

U prethodnom poglavlju naglasio sam da nije samo opasno poistovjetiti se sa svojim raspoloženjima, već i to da su vaša raspoloženja psihički gromovi koji proizvode emotivne munje koje uništavaju cjelokupnu moralnu strukturu izgrađenu tijekom dugog niza godina samodiscipline.

Međutim, ponekad čak i osobe sa velikom samokontrolom budu pometene divljom strujom osjećaja. Ponovno je nužno istaknuti da, kada se to dogodi, umjesto da se optužujete za slabost i upuštate u malodušnost, nastojte izvući dobrobit iz iskustva, prakticirajući odvojenost, nezainteresiranost — smirujući se što je više moguće, pitajući se: »Kome je osjećaj predočen?« Tada odgovorite: »Predočen je meni, promatraču koji stoji čvrsto, postojano i neuzdrmano kao svjetionik medu pjenom koju podiže more, među pobješnjelim vjetrovima. Emocija meni nije ništa više od povjetarca svjetioniku. Nisam poistovjećen s osjećajem, jednako kao što i svjetionik nije poistovjećen s olujom. Osjećaj nisam ja - ja nisam osjećaj.«