Koja su uobičajena prosuđivanja vašeg uma? Jeste li već čuli u sebi pritiske i tvrdnje, kao na primer: „Ne bi trebalo da to radiš"; „Ne bi trebalo da govoriš takve stvari"; „Ovo ti je potrebno"; „Ti zaslužuješ...";

„Trebalo bi daje malo..."? Jeste li već osjetili mogućnosti, slobodne pozive, bez pritiska, što vam ostavlja prostora za odluku, ili još uvijek osjećate „trebalo bi" na svaku vašu želju. Dužnosti čine svaku odluku suvišnom, jer društvo vrši takav pritisak i toliko je zakona kojima se moramo prilagoditi, tako da ne preostaje ništa drugo osim da pratimo svoje unutrašnje potrebe.

Uspjevate li da prepoznate ove dužnosti kao signale porodičnih veza iz davne prošlosti? Već tada su vas okovale, ali sada nisu čak ni realne. Samo su uspomene iz vaše prošlosti, iz mjesta u kome ste odrasli, ali one vam više ne daju život. Nemaju u sebi ni ljubav, ni toplinu, ni brigu. Postale su mentalna droga. Uviđate li da potiču iz nekog drugog vremena i mjesta, bez ikakve povezanosti sa vašim sada i ovde? Ne odnose se više na vas. Obaveze su nestvarni pojmovi, beživotni. Kako okončati sklonost racionalističkog upravljanja svijetom?

Potrebno je da temeljno analiziramo naše mentalne konstrukcije. Šta ulazi u nas? Zamislite čoveka koji niti vidi niti čuje. On tada živi u svetu u kome su i ostali slijepi i gluhi. U kakvom svijetu? Da li bi ikad došao dan kad bi on posumnjao da stvari koje dodiruje, miriše i kuša imaju još neku dimenziju, onu vidljivu? I šta bi se desilo kada biste odrasli ignorirajući svojih pet čula, strogo se držeći tumačenja i dužnosti koje vam nameće autoritet? Najverovatnije da nikad više ne biste vjerovali u svoja čula, svoj zdrav razum, u svoje ja. Čitavog života tražili biste odobrenje autoriteta svaki put kad mislite, delate, otvarate usta ili slušate. U suštini, neki društveni sistemi primoravaju ljude da otvoreno priznaju kada govore, misle, dodiruju ili delaju na način koji se razlikuje od onoga koji je autoritet propisao.

Neke religije takođe funkcioniraju na ovaj način.

Sve dok postoji red zasnovan na poslušnosti autoritetu, istovremeno, ispod ove tanke površine sigurnosti, postoji i dubok i nepredvidljiv rizik. Moć rađa strah, konformizam i isključivost. Dužnosti u takvom sistemu uskraćuju čovjeku njegovu slobodu, ljepotu i ljubav.

Vi niste niti ste bili isto još od najranijeg detinjstva. Da li biste voljeli da otkrijete ko ste u stvari? Imate li dovoljno hrabrosti da budete ono što jeste? To je obeshrabrujuće. Vi možete voljeti osećanja, misli i djela vašeg novog bića. Ali nećete imati nikoga ko bi rasuđivao mjesto vas i vodio brigu o vama. Taj novi život počinje prihvatanjem i ljubavlju prema samom sebi, vjerujući u svoja čula, u svih pet, u svakom pogledu. To je vrlo suptilno prihvaćanje sebe. Da li ste spremni?

Tigrovi u džungli, pazite se! Stižem. Na kraju, posle svega što sam bio, bez straha.