ORGANSKA REVOLUCIJA

Jako smo ponosni na naš tehnički napredak. Farmeceutska industrija posebno rado proizvodi šarene tablete kao zamjenu za prirodu. Mi ne trebamo takvu revoluciju, nego organsku, prirodnu hranu, koja nažalost nestaje. Zdravlje mora ponovno doći iz vrta.

U ovoj knjizi uvijek iznova upozoravam na osnovnu razliku između organskih i neorganski minerala. Kako bi i ti tome povjerovao moram u ovom članku o Vitaminima /mineralima, pokazati na primjerima da priroda uvijek ima pravo a ne čovjek i laboratorij. "Laboratorijski znanstvenik" će zanijekati tu razliku. Budući  da on radi  samo na mrtvom materijalu, u laboratoriju se he  može  ustanoviti razlika između živog i mrtvog. Upravo to je tragčno u čitavom našem "znanstvenom" sustavu, koji nažalost nije neka egzaktna znanost, jer takve znanosti nema u živim bićima. Osim toga, čitava medicinska industrija nije egzaktna znanosti, kao stoje to n.pr. matematika.

Naslage u čajniku i krvnim žilama su vrlo slične što se tiče vapnenastih, zemaljskih tvari. S beživotnom hranom, s mnogo hvaljenom mineralnom vodom i sintetičkim mineralima, ti neprestano unepređuješ svoje "zakrečenje"! Ovdje bih želio govoriti o velikoj razlici između umjetno proizvedenih vitamina/ minerala i prirodne biljne prehrane.

Stručnjaci za prehranu stare škole uvijek iznova ponavljaju, da čovjek mora u svakom obriiku uzimati "uravnoteženu" hranu, dakle, za svaki obrok proteine, masnoće, ugljikohidrate te minerale/vitamine u "uravnoteženom" odnosu. Kod toga oni ne prave nikakvu razliku da li je to iz svježe hrane ili iz kuhinjskog lonca.

Upravo u tome je bitna razlika. Danas se vodi računa o mrtvoj hrani i kalorijama, a ne o živome. A upravo to je ono odlučujuće. Bude li hrana toplinski obrađena, onda ti više u toj bezživotnoj tvari nemaš tih fmih sastojaka: prirodnih vitamina, organskih minerala, enzima, katalizatora, fermenata, auxona (tvari za rast), a to su iskre za motor - čovjeka! Ono što preostaje nakon kuhanja su beživotne, štoviše, otrovno izmijenjene beskorisne tvari!  One zgušnjavaju krv i anorganske tvari pomiješane s kalcijem dovode u čitav tvoj sustav gdje  se talože. Tvoja propast počinje s tom zgusnutom krvi kroz 24 sata na dan!

Stvoritelj već milijunima godina daje ljudima "uravnoteženu" hranu. Mi zbog naše preuzetosti sumnjamo u tvari koje nam daje priroda te ih želimo promijeniti i popraviti. Našem tijelu posebno škodi današnja galama oko bjelančevina. Iz svake svježe biljne sirove hrane naše tijelo može uzeti sve što mu je potrebno, uz pretpostavku, da jedemo plodove kako nam ih priroda daje. Čovjek je jedino biće na Zemlji koje   svoju   hranu   mijenja   vatrom   i   tako  je   čini bezvrijednom!

Velika je revolucija počela otkrićem vitamina, jer je čovjek došao do spoznaje da i najmanje količine tih hranljivih tvari imaju veliki utjecaj na čitavo ljudsko tijelo. Ali čovjek nije iz toga ništa naučio.

Nakon brojanja kalorija sada počinje period vitamina. Velika farmaceutska industrija  je odmah iskoristila to otkriće i počela umjetno proizvoditi vitamine. Trgovina je trgovina.

Casimir Funk je tako pronađene tvari s pravom nazvao v-i-t-a-m-i-n-i, tj.životne tvari u hrani, životni-amini. Vidjet ćemo na primjerima, da su nam ti upaljači potrebni živi, a ne umjetni. Kao i kod minerala, u laboratoriju se ne može utvrditi razlika između živog i mrtvog.

Svih organskih vitamina bilo je, i ima, obilato u svim vrstama biljaka, i to u sastavu za koji je razvoj kroz milijune godina potvrdio daje ispravan. Danas se misli da je otkriven vitamin za jedan poseban organ, kao n.pr. vitamin A za vid, a grupa B-vitamina za živce!

To je opet tipično za modernu medicinu. Postupkom zagrijavanja izdvajamo pojedine dijelove iz živežnih namirnica i onda u velikim količinama unosimo u ljudsko tijelo te umjetne tvari. Nama su potrebni svi otkriveni i neotkriveni vitamini u organskom obliku, koji obično djeluju u povezanosti s enzimima  i   koenzimima.  Njihov  sastav  odgovara vječno važećem prirodnom   zakonu, kojemu smo mi "prilagođeni".

Ako se pak ti umjetni vitamini izvade iz tog prirodnog sastava, narušava se njihov biološki odnos prema drugim vitaminima i njihovoj vrijednosti. Kod toga, umjetni vitamini ne mogu nikada postići učinkovitost, bilošku snagu prirodnih vitamina. Nikada se u laboratoriju ne može postići uska međusobna suradnja između vitamina, enzima i katalizatora međusobno, i u njihovom međuodnosu prema drugim organskim hranljivim tvarima.

Ako bi dakle danas naveliko hvaljeni kristalizirani sintetički vitamini trebali imati snažno djelovanje, onda bi se oni, kako bi bili djelotvorni, morali uzimati u pravilnoj kombinaciji, a to umjetno nije moguće. Budući daje većina umjetnih vitamina topivo u vodi, to se većina njihove vrijednosti gubi kroz bubrege.

Dakle, vitamime moraš uzimati u njihovom organskom obliku, a to je moguće samo preko organskih, živih biljaka. Taj postupak, koji divno djeluje već  milijunima godina, mogli  bismo nazvati organskom revolucijom. Kako to da taj sustav djeluje u čovjeku i životinjama do danas, i prije otkrića vitamina i minerala? Kako smo uopće mogli preživjeti?

Uzimanje umjetnih vitamina, minerala i kemijskih tableta je čovjeku donijelo samo tisuće bolesti, dok je kod  divljih  životinja  to  drugačije.  Oboljeva  samo čovjek, jer je samo on odstupio od biološkog zakona prirodnosti.

Nama je potrebna živa hrana , koju ne može proizvesti niti jedan kemičar. Umjetnim mješavinama stvorenim u laboratoriju nedostaje odlučujući element

-život! Pa i kad se osjeća djelovanje takvih tvari, to se simptomi bolesti samo maskiraju i potiskuju u kroničnu pozadinu. Tada priroda mora razviti snažnija krizna stanja, jer bolesni čovjek ne želi napustiti uzroke svojih nevolja, krivi način života!

Dakle, organska škola s pravom odbacuje sve umjetno stvorene vitamine, jer oni ne samo da ništa ne koriste, nego oni djeluju kao otrovi, isto kao i lijekovi. Tijelo ih mora najprije učiniti neotrovnima i izbaciti iz sebe. To je nepotrebno trošenje energije, i to energije živaca! Mi uzimamo vitamine za živce i postajemo bolesni na živce.

Dr. Mausert piše u svojoj knjizi 'Biljke i zdravlje': "Svi laboratoriji svijeta nisu u stanju zamijeniti jako fini proces koji se odvija u živoj stanici. Laboratoriji nikada neće uspješno oponašati čudesne metode prirode, kako bi unaprijedila svoj proizvod, biljku".

Thomas A. Edison (pronalazač žarulje) to isto kaže na ovaj način: "Prije nego li će čovjek moći oponašati travu, priroda će se samo smijati nad tim tako zvanim 'znanstvenim'    spoznajama".

Kemijske tvari, proizvedeni "lijekovi", u usporedbi s prirodom, ne mogu nikada živoj stanici prenijeti plod sunčeve energije, te majke svega živoga. Istina je da naše tijelo sadrži minerale, ali ono ih ne može preuzeti iz anorganske materije. Tijelu je potrebna živa stanica biljke, ili kod mesojeda živa stanica životinje. Samo biljke imaju snagu da iz anorganskog tla asimiliraju minerale i preoblikuju ih tako da oni postanu organski. Tako ih naši organi mogu lako preuzeti. (Poznata fotosinteza uz pomoć čudesne sunčeve energije!).

To pak znači, da je velika pogreška međusobno miješati organske i anorganske tvari, kao što to još uvijek radi dosadašnja stara škola prehrane. Liječnici očekuju da naše tijelo iskoristi obje tvari. To krivo shvaćanje je usklađeno sa zastarjelim alopatskim uzimanjem lijekova. To su velike zablude. Opasne anorganske tvari se u velikim količinama, oralno ili preko injekcija, unose u jetru jadnih pacijenata.

Iskusni stručnjaci za prehranu znadu da u hrani treba koristiti samo organske minerale u ispravnim kombinacijama. Kod čovjeka su to svježe biljne tvari u kojima se nalazi sve što je potrebno našem organizmu! Organska revolucija je sve više i protiv primjene anorganskih kemikalija kao zaštitnih sredstava u poljoprivredi. Sintetičke minerale i vitamine treba odbaciti kao protivne životu. Oni nisu samo beskorisni, nego i opasni za naše zdravlje.

Zašto je tek sada ustanovljeno da anorgansko željezo, u usporedbi s organskim željezom, igra vrlo malu ulogu kod stvaranja hemoglobina? Niti jedan kemičar ne može u svom laboratoriju proizvesti život ili žive vitamine, jer živi sastav vitamnina sadrži jedan faktor koji se ne može analizirati, koji je nepoznat, a on je životno važan za zdravlje! Ali nažalost, kuhinjski lonac i vatra su zamaglili naš mozak.

Mr. Rodale u svom mjesečniku 'Prevention' daje ovaj zorni primjer za razlikovanje između "naravnog" i "sintetičnog":

"Prije  nekoliko  godina  u jedan  londonski  akvarij, koji je sadržavao  samo  malo  morske  vode,   doneseno je nekoliko  morskih  riba.  Jedan  od voditelja  akvarija je  kazao  da  on  može proizvesti  morsku  vodu,  jer je njezina  formula  poznata.     Uzeo  je   knjige,   prikupio sirovine i napravio bazen s "morskom vodom". Kad je pak stavio jednu  ribu u  tu vodu,  riba je brzo  uginula. Voditelj je još  nekoliko puta,   svaki put sve  brižljivije, proizvodio   "morsku  vodu",  ali su  sve  ribe  ugibale'." No drugi upravitelj je malo 'mućnuo' glavom i kazao: "Uzmimo   ovu  posljednju   mješavinu         "morske   vode" koju  imamo  i ulijmo  u  nju nešto prave morske vode."

Kad su to učinili, ribe su ostale žive. To znači da u pravoj morskoj vodi ima nešto što se ne može mjeriti, a ipak je to životno važno za ribe. U kako god malim količinama se ta tvar nalazila u morskoj vodi, ona je jednostavno potrebna za život riba. Iz toga vidimo da je kriv postupak laboratorijskih znanstvenika da proizvedu morsku vodu, jer oni nisu uspjeli otkriti tu 'sitnu tvar'. Njhova umjetna voda može biti dobra za pranje nogu ili zuba, ali ne i za život riba.

Iz toga vidimo, da se u laboratoriju ne može pronaći ta sitna, životno važna razlika, pa je zato ne možemo niti proizvesti. To bi moglo biti samo 1/10000 dio postotka, ali to odlučuje između bolesti i zdravlja, između života i smrti!

Spomeneš li nekom kemičaru tu činjenicu, on će te proglasiti čudakom i smušenim osobenjakom. Za njega je dušik = dušik, kiselina = kiselina! Ali mi imamo dokaze, da ta nepoznata tvar odlučuje o životu ili smrti.

Uzmimo slijedeći primjer vitamin C. Otkriveno je da se taj vitamin sastoji od 6 dijelova ugljika, 8 dijelova vode i 6 dijelova kisika. Vitamin C se može proizvesti od soka limuna ili rajčice, ali mnogo jeftinije od ugljika, a u trgovinama se u 99% slučajeva nalazi upravo taj vitamin C. Jesu li ta dva proizvoda jednaka? Odgovor ćeš dobiti iz jednog ruskog časopisa "Vitamin Research News", br.  1,40 (1940):

"Miševi su bi li nedostatno hranjeni, tako da su svi dobili skorbut. Tada su bili podijeljeni u dvije grupe, koje su liječili vitaminom C, a to je poznati lijek za skorbut. Jedna grupa je  dobivala sintetski  vitamin  C, a druga prirodni vitamin C iz biljaka. Grupa koja je dobivala prirodni vitamin C  brzo  je  ozdravila,  a grupa koja je dobivala umjetni vitamin C, nije." 1 ovdje vidimo da prirodni vitamin C ima ono "nešto" životno važno. Dakle, to "nešto" se mora nalaziti u tvarima kako bi mrtve tvari postale žive! Niti čovjek, niti životinja ne mogu živjeti bez te 'tajnovite tvari', koju nitko ne može analizirati!

Dr. Raymond Bernard u britanskom časopisu NATURE od 1. siječnja 1952. piše o jednom drugom slučaju:

"Autori St. Rusznyak i A. Szent-Gyorgi proučavali su bolest koja ima za posljedicu krhkost krvnih žila. Jednu grupu životinja su liječili s kašicom od paprike, za koju je poznato da sadrži velike količine prirodnog vitamina C. Druga grupa je dobivala sintetski vitamin

C. Bolest je nestala samo kod prve grupe. A to znači da u paprici ima do sada nepoznati faktor, "nešto" u mikro-količinama, što sadržai  samo prirodni  vitamin C, a taj faktor se ne može izdvojiti iz biljke.

Dr. Bernard navodi i treći primjer. On je prije nekoliko tjedana dobio i pročitao knjigu Dr.med. Cruicshanka "Food and Nutrition" (Hrana  i prehrana): Pilići su podijeljeni u tri grupe. Prva grupa nije dobivala vitamin D, druga je dobibala umjetni vitamin D, a treća je dobiala prirodni vitamin D od ribljih jetara. Pilići bez vitamina D imali su prirast od

259 g, grupa sa sintetskim vitaminom D imala je prirast od 346 g, a grupa  s prirodnim  vitaminom  D 399 g. A sada dolazi glavni dio pokusa: Od pilića bez vitamina D uginulo je 60%, u grupi s umjetnim vitaminom D bilo je 50% uginuća, a  u  trećoj grupi koja je dobivala prirodni vitamin D, nije bilo niti jednog jedinog     uginuća!"

Otrovna tvar u umjetnom vitraminu D dobro je poznata kao viosterol (slična vigantolu) (The Journal of the American Medical Association, Vol. 130, str. 1208-1215.). U "Nutrition Reviews" v.5, str. 251-253 se govori daje prirodni vitamin E tri puta učinkovitiji od sintetskog vitamina E.

Dr.med. Jungblut izvještava u "American College of Surgeons" o grupi majmuna koji su bolovali od polia. Jedna grupa je liječena umjetnim vitaminom C a druga prirodnim vitaminom C iz limuna. Kod grupe koja je liječena umjetnim vitaminom C uzetost se smanjila na polovicu, a kod grupe liječene prirodnim vitaminom C na 1/6. Dr. Jungblut tumači da u prirodnim vitaminima, pa bili oni u obliku ekstrakta, mora biti nešto "nepoznato", šta ima učinak smanjenja uzetosti.

Stručnjaci za prehranu i autoriteti u medicini sve više tvrde da vitamin C u prirodnim plodovima sadrži "nešto" što je vrlo važno za naše zdravlje. Nije ništa čudno da se n.pr. u šipku s vitaminom C u grupi nalazi još 6 drugih vitamina. Nadalje, tu su još i druge, poznate i nepoznate tvari, kao što su nedavno otkriveni bioflavonoid! i rutin.

U prirodnom vitaminu C se nalaze i druge važne tvari u malim količinama, koje naše tijelo ne može preuzeti. One su topive u vodi, a vatra ih još više uništava. Njihovo djelovanje se jako smanjuje zbog svjetla i metala u loncu za kuhanje. Nadalje, kod prijenosa   hranljivih   tvari   dolazi   i   do   smanjenja hranjive vrijednosti hrane, a da i ne govorimo o preradi živežnih namirnica u tvornicama! Već mali nedostatak vitamina C smanjuje otpornost na bolesti i čini nas osjtljivima na prehlade, infekcije i kožne bolesti.

Prije je više mornara umiralo od skorbuta nego li na bojnom polju. Mogli bismo misliti da danas te opasnosti više nema, ali još uvijek 80-90% ljudi trpi od pomanjkanja vitamina C, a kod mnogih bolesti dolazi do izražaja i skorbut. Posebno oni koji jedu 'zrnatu' hranu imaju problema s nedostatkom vitamina C.

Pogreška istraživača prehrane, tj. to što ne prave razliku između organskih i anorganskih minerala, uzrokovala je konfuziju i kod istraživanja vitamina. Niti životinje ne mogu asimilirati anorganske, sintetske vitamine. Davanjem tih umjetnih vitamina zdravstveno stanje životinja se ne može poboljšati. Nasuprot, one postaju bolesnije zbog tog "kemijskog" onečišćenja. Tome treba dodati još i prehranu s umjetnim hormonima. Naše tijelo najprije preuzima sve to neprirodno.

Spomenimo još jedan praktičan primjer. Irci su poznati kao oni koji jedu mnogo krumpira . Krumpir sadrži veliku količinu kalijevog karbonata i drugih bazičnih minerala. Ako krumpir slabo rodi, pa Irci počnu jesti više pšenice, značajno se povećava broj oboljelih  od  skorbuta  (bolest  kiselosti)   i  rahitisa.

Pšenica naime, kao kisela hrana troši iz zaliha u tijelu, kostima i zubima organske minerale.

Za završetak poglavlja o organskom/anorganskom, moramo se vratiti na organske minerale i vitamine u svježem voću i povrću. Neće doći ni do kakvog pomanjkanja ako te važne tvari, kojih u tijelu ima vrlo malo, dođu u tijelo u pravilnom sastavu. Tako naše tijelo dobiva u dovoljnoj mjeri i ono što još nije otkriveno. Nas ne smije zanimati ono što je mrtvo i održivo na policama, nego ono stoje živo i što se lako kvari!! Dragi čitatelju, vjerojatno ti je već dosadilo neprestano ponavljanje organsko-anorgansko, živo- mrtvo. Ali pronalazači tih važnih razlika smatraju da je to tako važno za tvoje zdravlje, da ja jednostavno moram nastojati da to sjedne u tvoj mozak!!

Svakodnevno si zasut porukama o djelovanju češnjaka i ribljeg ulja. Proizvođači tih proizvoda ti ne govore kako moraš živjeti da bi ostao zdrav, jer onda oni ne bi mogli više prodavati svoje proizvode. No, da li ti je netko već rekao da n.pr. češnjak sadrži i otrove kao što su gorušično ulje i alicin? Zašto onda oštri miris (zadah) tako brzo izlazi iz svih pora kože? Naše tijelo želi otrove  što prije učiniti  neškodljivima. Češnjak, luk i riblje ulje su koncentrirane droge i tvari opasne za tvoje zdravlje! Tako izgleda istina. Pokušaj jedanput za jedan obrok pojesti pola kg češnjaka. Vidjet ćeš, do kakve 'eksplozije' će doći u tijelu.

Ti moraš uzimati samo takvu svježu, sirovu hranu koju rado jedeš! Osim toga, takva hrana mora i lijepo izgledati i ugodno mirisati! Miriše li češnjak ugono? Ne daj se nagovoriti od zavodljivih reklama i štedi svoj novac! Nama su ponajprije potrebne tvari bogate energijom za izmjenu tvari u organizmu, tj. 90% glukoze, samo 4% aminokiselina (ne gotove bje­ lančevine), 3% minerala, 2% masnih kiselina i samo 1% svih vitamina i ostalih hranljivih tvari. Svi potrebni vitamini za čitavu godinu stali bi u 'naprstak', a ta se količina u izobilju nalazi u plodovima.