OPRAŠTANJE je snažan pokazatelj duhovne snage. Kada posvjedočimo činu opraštanja, zadivit će nas njegova iscjeliteljska snaga, kao i sposobnost da razbije naoko nedodirljivi krug boli. U ukupnoj životnoj
perspektivi, opraštanje pomaže i onome tko oprašta i onome kome se oprašta. Čovjek koji je u stanju iz uma i srca zračiti opraštanjem izražava čistu i neograničenu ljubav prema svim ljudima, čak i onima koji čine zlo i štetu. Primatelj te energije koja mijenja život doživljava priliku da se počne kretati u čistom, svježem svijetu. Stari strahovi, kivnost i osjećaji nanijete nepravde tada mogu nestati. Teški teret krivnje ili negativne energije često nestaje. A tehnika ostvarivanja oprašta vrlo je jednostavna: oslobodi, otpusti! Kojeg god se aspekta tereta, bez obzira o kakvom je opterećenju riječ, svakodnevno oslobodili, sutradan ćemo imati manji teret koji će trebati nositi. Opraštanje je izvrsna prilika da svoju čovječnost stopimo sa svojim božanskim odlikama.
Mogućnosti za suosjećanje postoje čak i u najekstremnijim okolnostima.

Prednosti opraštanja pojavljuju se u mnogim oblicima. Nedavna su istraživanja pokazala da je niz fizičkih i psiholoških zdravstvenih koristi plod opraštanja. Tako je moguće sniziti krvni tlak. Eliminirati
probleme povezane s bijesom, tjeskobom i stresom. Umanjiti napadaje depresije. Pojačati duševni mir. Poboljšati komunikaciju i veze.

Što doista znači opraštanje? Znači li to zaboraviti bolan ili zloban čin počinjen u teškoj situaciji? Znači li to da se trebamo riješiti osobnih razloga za kivnost? S jedne strane, opraštamo radi sebe —

Želimo da se naše opraštanje ne ograničava samo na riječi.
Opraštanje je moćno i djelotvorno
kada u nju unosimo i srce.— May Rowland 

S druge strane, može li opraštanje biti nalog koji primamo od neograničene ljubavi: dati doprinos ukupnom poboljšanju čovječanstva? Iznimna važnost opraštanja, koju sada proučavamo i potvrđujemo znanstvenim istraživanjima, odavno je poznata svjetskim vjerskim tradicijama.

Konfucije je, primjerice, rekao: »Nanijeta nepravda ne znači ništa, osim ako je i dalje pamtite«. U Kuranu stoji: »Lijepa riječ i opraštanje bolji su nego dar iza kojeg slijedi uvreda«. Dalaj Lama kaže:
»Naučiti oprostiti korisnije je nego tek podignuti kamen i baciti ga na predmet ljutnje«. A izlječenje i oprost često su se zajednički nalazili u središtu Isusova služenja i propovijedanja. »Griješiti je ljudski, opraštati božanski«, napisao je engleski pjesnik iz 18. stoljeća Alexander
Pope. Stoga i nije neobično da ljudi svoju sposobnost opraštanja često povezuju s duhovnošću. Aktivan život obilježen molitvom, važnost vjere, te osjećaj bliskosti s božanskim često nam nude polazište za opraštanje i neograničenu ljubav. Svoju istinsku duhovnu prirodu ne možemo izgubiti, čak ni u vrijeme izgubljenih iluzija, jer se ona sastoji od božanske materije.

Kako se dogodilo da su različiti oblici religije, kako se čini, došli do zaključka da opraštanje ima presudnu ulogu? Je li moguće da je opraštanje u religijama steklo tako važnu ulogu zahvaljujući običnom empirijskom opažanju koje je pokazalo da ljudi koji opraštaju napreduju, dok se stanje onih koji ne mogu oprostiti samo pogoršava?
Kako točno dolazi do tijesne povezanosti opraštanja i zdravijeg i uspješnijeg života? Što to povezuje opraštanje i veću sreću?

Jesmo li manje ranjivi kada smo u stanju oprostiti? Kako je moguće pomoći ljudima koji su doživjeli tolike tragične situacije da im se čini da je cijena opraštanja previsoka? Čini se da u takvim situacijama
najveću bol donosi sjećanje. Kako zaliječiti tako povrijeđeno stanje?
Kada negativno sjećanje zamijenimo pozitivnim, možda će doći do izlječenja, no na koje još djelotvorne načine možemo graditi puteve prema pomirenju? Čvrsto stisnuta šaka mora se otvoriti da bismo
na dlan mogli nešto primiti. Sposobnost opraštanja možda se ne pojavljuje lagano i brzo i za postizanje željenih rezultata možda će trebati oprostiti beskrajno mnogo.

Opraštanje u našem životu igra nevjerojatno važnu ulogu. Nekome je potrebno manje, a nekome više vremena da uvidi kako čvrsto držanje za izvore povrijeđenosti samo donosi bol i nesreću svim stranama.
Ali krenemo li na put opraštanja, steći ćemo duševni mir i istinsku povezanost s drugima. Kada smo u stanju oprostiti, od toga svi imaju koristi. George Herbert rekao je: »Koji ne može oprostiti, ruši
most kojim i sam mora proći«.