JEDAN POSLOVNI čovjek pričao je kako mu je opraštanje promijenilo život. Njegov je otac napustio obitelj kada je mladić bio tek novorođenče i više se nije vraćao. Otac je mnogo pio, zlostavljao je suprugu i djecu, te na koncu više godina odležao u zatvoru.
Umro je u dobi od pedeset dvije godine, od ciroze jetre, a pokopan je na groblju za siromahe.

Poslovni je čovjek teret mržnje i kivnosti nosio sve do četrdesetih godina života. U nebrojenim teškim situacijama proklinjao je oca zbog boli i patnji koje je donio obitelji. Nema pogrešaka, nema ni podudarnosti.

Svi su događaji darovi koji nam
omogućuju da iz njih učimo. — Elisabeth Kubler - Ross

I za čitavu vječnost, opraštam ja tebi, i ti
meni. — William Blake

Samo hrabri znaju opraštati... Kukavica
nikada ne oprašta; to nije u njegovoj
prirodi. — Laurence Sterne

Nasreću, mladić je spoznao da mu takav stav u konačnici može uništiti život i duševni mir. Jednog je dana, shrvan tim silnim teretom, mladi poslovni čovjek otišao na očev grob. Dok je tako stajao, zagledan u očevo ime na spomeniku, osjetio je kako ga odjednom obuzimaju neizreciva premorenost i neočekivano suosjećanje.
Nije ni znao ni shvaćao zašto se njegov otac ponio kako se ponio, no već mu je bilo dosta nošenja tog tereta ljutnje i kivnosti. Srce mu se počelo otvarati i opraštati. Počeo se oslobađati teških negativnih misli i osjećaja. Dok su mu niz obraze klizile suze, napokon je stekao dojam da je duhovno dovoljno zreo da očevu duhu prošapće: »Opraštam ti i žao mi je zbog sve ljutnje i negativnosti koje sam usmjerio prema tebi«.

Dok je energija tih riječi lebdjela u zraku, čovjek je osjetio kako mu se s pleća diže neizreciva težina. Poslije je rekao i kako mu se bitno poboljšalo zdravstveno stanje. 1 u poslu je načinio nekoliko divovskih koraka. U njegovim odnosima više nije bilo neprijateljskih osjećaja, a umjesto njih pojavili su se izrazi suosjećanja, brižnosti i ljubavi. I, što je možda i najvažnije, žilama mu više nije kolao otrov. U tom konkretnom slučaju, opraštanje je uzdignuto onoga koji je oprostio! Kada naučimo oprostiti
onima koji su nam učinili nešto nažao, možemo se uzdignuti iznad svih uvreda, bijesa, boli i kivnosti. Sam čin opraštanja odmah prekida sve razmirice! Opraštanje uzdiže onoga tko oprašta!

Griješiti je ljudski, opraštati božanski. — Alexander Pope

U svim područjima života u stanju smo doći do tako ugodnog oslobađanja koje potječe od ljekovitog opraštanja. Možemo razviti fleksibilnost koja će nam omogućiti da promjenimo način funkcioniranja uma i ponašanje, tako da naši izrazi postanu uzvišeniji.
Možemo pronaći nove puteve do veće slobode. Istinsko opraštanje opisuje se kao odustajanje od svega što je lažno ili iluzorno i koncentriranje na istinu. A što je istina? Bi li se ona mogla svoditi na Zlatno pravilo: »Drugima čini [i druge promatraj]

Mrziti znači postati instrumentom destrukcije.
Ali opraštati znači održati čvrst
nadzor nad životom. — William L. Fischer

Opraštanje nije pojam.
To je djelovanje. — Ernest C. Wilson

Vi mu, naprotiv, radije oprostite i utješite
ga. — Korinćanima II, 2:7

Čovjekova očekivanja i nada u dobar
život razmjerni su spremnosti njegova
srca da oprašta. — Rebecca Clark

Opraštanje se opisuje i kao umijeće brisanja emocionalnoga duga. Kada prijeđemo u stav opraštanja, srce nam se više otvara i svjesno se i promišljeno rješavamo kivnosti.

Poput onog poslovnog čovjeka iz priče, čim ispravimo pogrešku, usklađujemo se s istinom postojanja; zakon opraštanja briše sve naše prijestupe i pogreške. Opraštanje samome sebi također uzdiže, no može li opće opraštanje drugima uzdizati još više? Kada se počnu urušavati zidovi kivnosti, bijesa i straha, možemo li tada slobodno graditi zdrava zdanja namijenjena pozitivnom i korisnom životu? Kada nam je um slobodan, snažan, zdrav, kako svijet odražava našu snagu i cjelovitost?

Bi li neograničena ljubav mogla biti ključni sastojak stava opraštanja? U Propovijedi na gori, Isus nam govori kako trebamo »voljeti one koji nas mrze«. Ako možemo davati i ne očekivati ništa za uzvrat, ako naučimo voljeti neprijatelja, ako možemo biti milosrdni kao što je milosrdan naš Stvoritelj, provodimo li načela ljubavi i opraštanja? Ako drugima pristupamo sa stavom dobrote pune ljubavi, može li nam to biti plaćeno tračkom bratske čovječnosti? Je li opraštanje prednost poniznosti? Kao što izražavanje zahvalnosti otvori vrata duhovnome napretku, otvara li opraštanje vrata napretku na području znanja i razumijevanja?
Kako duhovni postupci ljubavi, suosjećanja, ljubaznosti, dobrote i opraštanja služe kao ključna pomagala u održavanju zdravog tijela,
uma i duha? Bi li se božanski pojam opraštanja mogao odnositi i na dovoljnu ljubav prema sebi, kako bismo bili iskreni, otvoreni i voljni napredovati u životu?

Opraštanje je ujedinjavanje duše s Bogom, nalik na more koje prihvaća kap kiše. — Imelda Shanklin

Životi do kojih dopiremo, na ovaj ili onaj način, mogu utjecati na druge živote. Životi se međusobno dodiruju i šire mrežu međusobnih doticaja. Tko zna kako dalekosežno može djelovati ono što razmišljamo, osjećamo, govorimo i činimo i na kojim se sve dalekim mjestima može osjećati naš dodir? Da bi nam oprostili, prvo moramo oprostiti. Oprost donosi oprost. Kada ne oprašta, čovjek sam sebe dovodi u osobni pakao. A onaj kojem nije oprostio toga možda neće biti ni svjestan!

Dopustite mi stoga da naglasim kako
sam čvrsto uvjeren da se trebamo bojati
jedino samog straha. — Franklin D. Roosevelt

Um njegujte velikim mislima; vjerovanje
u junake stvara junake. — Benjamin Disraeli

U istinskoj uzvišenosti nema mjesta
strahu. — William Shakespeare