6.      «Životni cilj i samoočitovanje» - pitanje je koje se mora razumjeti u svom temeljnom značenju i utjecaju. Iz prijeđenog dijela postao je jasan idiom «čovjek-super-složeno energetsko-polje-obdareno sviješću».

Jednako tako ne bi smjelo biti problema ni s razumijevanjem njegove uloge «kristala», kao oznake dosegnute razine razvoja tog polja.

U tako ponuđenom kontekstu nesporno je da bilo koja od njegovih ponuđenih konstelacija ima jedan konačni cilj i smisao. Usmjeren je on k osobnom rastu i razvoju, kroz kojega neposredno utječe i na razvoj cjeline.

Takav konačni cilj isključivo se postiže kroz sveopće kretanje i uspostavljene interakcijske procese svih danih različitosti koji u njima sudjeluju; iza kojih se očituju rezultati u obliku uloga, funkcija, iskustva, učenja i znanja.

Zbog činjenice zakonitosti najmanje promjene i binarnog koda (3N-očitovanja) izvjesno je da se svaki konačni cilj može postići samo putem procesnih faza i njihovih ciljeva.

U čovjekovom slučaju to znači iz života u život… kao novih, razvojnom informacijskom spiralom i funkcionalno povezanih energetskih konstelacija.

Svaki, na taj način samoočitovani izraz osobne volje, uspjet će postići i sebi odgovarajuće efekte. Upravo je taj, s «3N» programirani postupak i «cilj faze», temeljni razlog i svrha svakog od postojećih življenja.

Pritom, na čovjeku ostaje da sam otkrije o kojem je zadatku riječ. Mora sam otkriti koji je to «fazni cilj i svrha», zbog kojih mu je omogućen povratak na ovu najgušću razinu svedoživljavanja, i zbog kojega pojedine stvari na njoj on, zapravo, radi s jedinstvenom lakoćom i najvišim efektima.

U nedostatku pravih kriterija na tom putu otkrivanja, od posebne koristi može mu biti netom spomenuti trening intuicije. S njom kao oruđem, istiniti odgovori odrazit će se u dnevnoj svijesti na poseban i transparentan način. Najčešće će to biti izraženo kroz jednostavan intimni osjećaj «Ja Znam». Ili, kroz još jednostavniju sliku prepoznavanja opravdanosti primljenog odgovora… ili kroz «deja vu» starih-novih situacija i nenaučenih znanja.

U cjelom pristupu, koliko god se to činilo teško, potrebno je iskreno vjerovati da za svaku individualnu jedinku ljudskoga roda postoji i odgovarajući operativni plan za realizaciju pripadajućeg mu dijela tog programa.

Koliko god vjerovanje iziskivalo visoki mentalni napor (jer lakše je slijediti, negoli kreirati sam); koliko god je za čovjeka zbog tog napora mnogo lakše bojati se nego vjerovati; koliko god je stoga lakše biti sljedbenikom nego ovlaštenim autorom, u situaciji Jedinstvenog informacijskog polja i njime izraženih okvira globalnog programa, takav proces nije nemoguć!

Još i prije, jer će svaki novi korak takvog putovanja osvješćenja i vjerovanja, kontinuirano nuditi sve novije dokaze o njegovoj ispravnosti i opravdanosti.

Unutar takvih «softverskih okvira» splet svih pripadajućih funkcija i načina za njihovu realizaciju, može se mirno podvesti pod imenovanje samo njemu pripadajućeg puta i putovanja.

Tada se on može slobodno nazvati i «sudbinskim predodređenjem» ili «mjestom koje u Postojanju samo on može ispuniti s akcijama, koje samo on može izvesti»; ili naprosto «Božanskim planom», a opet se u istinitosti i razvojnoj originalnosti tog puta neće ništa promijeniti.

Notornost njegove egzistencije, još i manje. U svojoj ukupnosti (kao i Cjelina sama) on je jednostavno savršen. S osnova njega i svaki korak te individue, također je savršen. Čime je savršeno i svako od njenih očitovanja. Koliko god ona ne morala znati o tom, on će je uvijek održati na ispravnom pravcu učenja, rasta i razvoja.

Na taj se način, svako stvarno samoočitovanje isključivo može prepoznavati «iznutra» i uspostavljenim samoodnosnim informacijskim mostom, a ne nikako kroz «vanjske», pod tuđim neselektivnim vodstvom, karijerom ili bogatstvom očitovane kriterije uspješnosti. 

Na taj način ispada (što nije daleko od istine) - iako se sve mora dogoditi na isti način minimalne promjene i konačne ravnoteže - da će izabrani put svjesnosti i slobode izbora samo još ubrzati njen put ka konačnom cilju. To je, nesumnjivo, izazov vrijedan truda.

Ne bi se, ipak, smjelo zaboraviti da se stizanjem na najvišu točku razvoja ravnoteže i koherencije, ponovo otvara smjer za potpuno novu razvojnu vertikalu.

Koliko god da je ravnoteža je stvarna moć, ona je to još i više, jer je oznakom dosegnutog cilja, iza kojega nema drugih putovanja osim putovanja po novoj trasi i prema novom cilju na kraju neke nove osne vertikale razvoja i postojanja.

U svakodnevnoj praktičnoj primjeni, korijen tog «3N-samoočitovanja» trebao bi, stoga, ponuditi optimalne odgovore na svaki od postavljenih zahtjeva i želja. 

U takvom slučaju, čovjeku ne preostaje ništa drugo, već da kad god nešto traži, traži da se «to izvede na njemu pripadajućem najvišem stupnju samoočitovanja».

Takvim «ulaznim kodom», on ni u kom slučaju ne ometa tuđa najviša očitovanja i njihovu slobodu izbora. U takvom slučaju «predmet želje, tražit će želitelja». Tada to traženje opet neće biti ništa drugo, doli toliko spominjana «programsko-karmička pripravnost» i «programski uzorak», oboje istovremeno aktivirani početnom željom u super složenim odnosima energije svijesti i informacija.

 

7.      «Neodlučnost» - u maloprijašnje razmatrenim «otvaranjima i prihvaćanju vanjskog i višeg» dan je naglasak na prestanku otpora, što je u ponuđenom užem kontekstu bilo dovoljno razumljivo.

Unutar šireg konteksta, međutim, postoji opasnost da se oni shvate i kao neodlučnost, što bi za proces realizacije želja bila kardinalna greška.

Svaka neodlučnost u svojoj biti izrazom je očitovanja određenog stupnja straha. A na strah i njegovu kakofoničnu inherentnu pojavnost ne treba posebno trošiti riječi. Sa svoje strane, zahvaljujući činjenici da se radi o nižem intenzitetu straha, neodlučnost je dobila šansu da bude prevaziđena. A upravo je to, ono što je u njenoj pojave i najvrednije.

Čovjek u vlastitom strahu i nesigurnosti lako zaboravlja na svoje stvarne kreativne mogućnosti na direktnoj informacijskoj vertikali.

U takvom stanju, skoro u pravilu, radije prihvaća sadašnje ma kako loše, u strahu o mogućnosti goreg budućeg.

Zaboravljajući kako sam kreira i privlači ono čega se pribojava, mnogo se lakše odlučuje za floskule tipa: »opreznost je majka mudrosti», nego za prirođenu mu znatiželju.

Sa svoje strane, ona je pak jedina koja ga može povesti i održati na putu učenja, promjene i razvoja. To, stoga, jer samo ona ima i dodatnu mogućnost djelovanja. Kao što joj ime govori, ona je i oblik želje.

Činjenica, da dolazi s dubljih razina nesvjesnog, koliko god bila značajna, najmanje je bitna za ocjenu  njene funkcionalnosti. Moglo bi se reći, baš naprotiv. Ako ni zbog čega drugog, ono zbog poznate sentence da se «o budućnosti ne može suditi» svako očekivanje i izvjesnost lošeg, gubi svoju realnu podlogu.

Na isti način na koji se može očekivati loše, može se očekivati i nešto što je bolje od sadašnjeg. Potrebno ga je samo prizvati svojim nalogom. Krenuti, stoga, svjesno i u smjeru bilo kojeg oblika u čijem je korijenu strah, jedini je mogući protuotrov. On će jednako djelovati na povećanje vlastite sigurnosti, ili na smanjenje nesigurnosti.

Sa svoje strane, činjenica da je povjerenje na istoj razvojnoj vertikali kao ljubav, trebala bi poslužiti za olakšano donošenje takvih odluka.

Jedino slobodna volja kreacije može vlastitim inherencijama kršiti Zakon, i jedino zbog toga on joj može ponuditi i adekvatan odgovor.

U takvom kontekstu «osveta» ne postoji, postoji samo «interakcijski odjek». A za njega je, pak, potrebno jedino promijeniti vlastiti inicijalni kod.

Rečeno ukazuje kako se svaka neodlučnost može prevladati poznatim načinom mentalnog «treniranja očekivanja sigurnog dobitka».

Za one koji, netom rečeno, sami ne znaju uobličiti  u formu efikasnog zahtjeva, mogla bi poslužiti afirmacija tipa: «Neprekidno sam pod direktnim utjecajem razine svih mogućnosti i svih znanja, i zbog toga donosim pravu odluku i ostvarujem efekte koji mi po pravu pripadaju».

Ovako ili na sličan način formulirani «pristupni kod» istovremeno je izrazom želje, koja svakodnevnim ponavljanjem raste u svojim interakcijskim dosezima. Činom njihovog rasta i nadilaženja dnevnih razina uma, po jednostavnoj logici stvari, postaju i sve očitiji traženi odgovori i željeni efekti.

Knjiga se može naručiti preko Magicusa!

nastavlja se...