Što mediji pišu o Robertu Franzu?
OPC - Vjesnik i ambasador
„Pomozi ljudima ponovno pronaći zdravlje!“
Iz malenog vozila SMART izmigolji se istrošena kožna jakna ispunjena sadržajem! Jakna podsjeća na ono vrijeme kada je Robert Franz još uvijek vozio vratolomne moto trke. Ono od čega mi zastaje dah nisu široka ramena „bajkera“ , već Robertove prirodne kovrče koje svjetleći zrače ljubičastom bojom - baš kao i njegova gusta brada.
Pomislih, Pumukl u kožnom omotu, uz to još i bosonog....„Već dvije godine ne nosim nikakvu obuću“, objašnjava smijući se dok kroči preko praga. „Otkako redovito uzimam OPC- ekstrakt iz sjemenki grožđa.“ Snijeg i hladnoća u minusu ne plaše ga čak i kada je satima vani. „Još uvijek čekam da me svlada prva prehlada ili barem laka hunjavica“, dodaje onako mangupski. To što se njegova supruga odbija pojaviti s njim - ljubičastim bosonogim rokerom - na ulici, ne može joj se zamjeriti. Ona ga voli usprkos tome - a ne samo zbog topline njegovih očiju.
Na pitanje o svojoj profesiji navodi da je automehaničar. Pored ostalog. U prvom redu on je Robert odrastao u Rumunjskoj, čovjekoljubac u pravom smislu te riječi. Predstavlja bujnu „dopingiranu“ prirodnu snagu koja izgara u želji da pomaže drugim ljudima.
Svejedno je je li od prometne policije dobio kaznu ili je nekoj nepoznatoj ženi koja čeka u redu ispred kase super marketa jednostavno gurnuo u ruku novčanicu od deset eura i poklonio joj novac samo zato što je primijetio da je gospođa u nekim financijskim poteškoćama - Robert Franz prilazi svim ljudima, obraća im se čak i kada ga ništa ne pitaju, govori im ono što je, po njegovom mišljenju, važno da znaju i neophodno je za njihovo zdravlje.
Ljubičasta poruka
Kaže da mu ljubičasta kosa pomaže. Ona probija led u trenutku kada „se mnogi ljudi s nevjericom počnu smijati kada ga prvi put vide“. A on je svoju kosu obojao iz sasvim drugog, krajnje ozbiljnog razloga onda kada mu je supruga oboljela od raka. Tada još uvijek nije znao za OPC ekstrakt dobiven iz sjemenki grožđa, ali je zato znao za djelovanje gorkih sjemenki marelice.
Poslije relativno kratkog vremena njegova draga ozdravila je.
Kada je Robert Franz saznao da će se održati jedan veliki javni kongres o raku na kojem se trebalo govoriti samo o djelovanju zračenja i kemoterapije, dao je sebi zadatak to promijeniti. Ali kako osigurati da tijekom plenarne rasprave ne ostane neprimijećen?
Ljubičasta boja to je omogućila. Robertova procjena bila je točna, njegovo mišljenje i provokacija proizveli su gromoglasan aplauz cijele dvorane – kao i zajapurenih glava na podiju!
Robert ne umije i ne može drugačije postupati. Gdje god sretne i vidi ljude kojima je potrebna pomoć, on jednostavno mora govoriti. Što će ti ljudi uraditi s tim što su od njega čuli - ostaje na njihovom slobodnom izboru. Zanimljivo je da on može govoriti bez imalo jezičnog spoticanja, na čemu bi mu mogli pozavidjeti čak i Talijani.
„Ja, jednostavno rečeno, imam toliko puno energije koja želi izaći i osloboditi se“, kaže ispričavajući se kada sam ga (bezuspješno) zamolila da govori malo sporije.
Čovjek kao Robert spava manje od šest sati jer nema više vremena budući da kući dolazi kasno navečer. Ljeti često ustaje u tri sata ujutro. Tada odlazi u kupatilo gdje eteričnim uljima u kadi ispisuje pozitivne riječi kao što su „čovjekoljublje“, „duh“ ili „liječenje“ da bi u njima plutao.
„Tu energiju upijam da bih je zatim emitirao u svijet“. Inače ustaje u šest razdragan i spreman za novi dan, radostan zbog mnogobrojnih susreta s ljudima. Možda Robert spava tako malo odnosno kratko zato što leži na golim keramičkim pločicama. Mekan perjani krevet!? Nikako! Umjesto toga sanja o jednoj staroj kamenoj klupi na kojoj je godinama drijemao. „Kad ležiš na nečem tako tvrdom, tada sva snaga takve „postelje“ uđe u tebe i ti se sljedećeg jutra osjećaš napunjen energijom“. I još dodatno poručuje: „Pokušajte to i sami!“
Robert je žilav kao i njegova volja koju nepokolebljivo koristi za postizanje cilja. Također, on u svoj rad uključuje dosta vizualizacije, tijelu oduzima bol tako da po njemu piše pozitivne riječi. „Ti imaš osteoporozu? Tada se nemoj više fiksirati na bolest, na nedostatak! Umjesto toga, zamisli da tvoje kosti sakupljaju veliku količinu kalcija!“ U današnje vrijeme većina ljudi u sebi nosi premalo discipline, u potpunosti je uvjeren Robert.
Disciplina ne samo u svakodnevnim aktivnostima, već i u mislima:
„Ono što istinski hoćeš ili želiš i što zamisliš, to će se pojaviti odnosno dogoditi“, uvjeren je. „Mi i jedino mi sami stvaramo svoj svijet u kojem živimo i isto tako i činimo svoje misli snažnima.“
Zato „OPC - Franz“ nikada ne gubi pozitivan stav prema životu, ne dopušta ničemu i nikome da ga učini nesigurnim. Svojom ljubičastom kosom i bosim nogama maršira kroz prostrane urede bolnica ili institucija tražeći da razgovara „sa šefom“. A tada mu, bez ikakvog okolišanja, iznosi svoje mišljenje ravno u lice, svejedno tko je taj koji ga u tom času sluša - a sugovornik većinom prihvati smjer u kojem se razgovor odvija. Nažalost, danas se previše rijetko susrećemo sa iskrenom ozbiljnošću i ljudskim razumom. Robert ne mistificira izvore svoje snage: „Kada sam za nešto zainteresiran dati ću sve jer to radim od sveg srca“.
Budući da dnevno jedna kapsula OPC-a osjetno jača njegovo zdravlje i povećava energiju (još više!), ne dopušta da ga bilo što odvoji od onoga što smatra svojom životnom ulogom: POMOĆI LJUDIMA. „Kako može čovjek pričati o duhovnosti nekome koga boli cijelo tijelo? Pomozi mu najprije da ponovno nađe svoje zdravlje, a ostalo će doći samo od sebe“.
Tako, na primjer, govori o ekstraktu sjemenki grožđa i daje savjete iz nepregledne Božje apoteke. Ako treba, raditi će to satima i satima. Zato što, kako kaže Robert, vrijeme ne igra nikakvu ulogu, „ako uvijek živimo u sadašnjosti!“
Članak iz časopisa „ZeitenSchrift!“, izdanje broj 62 www.zeitenschrift.com