OPC – Prirodni sastojak koji otvara granice našeg tijela

 

Usporedimo svoje tijelo s prirodom. Na primjer, iz našeg srca izlazi skoro 100.000 kilometara krvnih žila koje idu do najudaljenijih i najsitnijih dijelova tijela. Isto toliko ih ide od ekstremiteta ka srcu. Što je po vašem mišljenju važnije, velike krvne žile ili sitne kapilare koje snabdijevaju cijelo tijelo. U dodirnim predjelima razmjene, kapilare su tako tanke i uske da se crvena krvna zrnca kroz njih kreću ili pomiču jedno za drugim kao u nekoj koloni. Kada se dogodi bilo kakva stresna situacija, dolazi do grčenja kapilara, tako da sva tkiva u neprokrvljenoj zoni ostaju bez kisika, do njih ne stižu hranjivi sastojci, a zbog te blokade istovremeno ni venska krv ne preuzima toksine iz tkiva blokiranog predjela. Bez zdravog sustava kapilara, ljudsko tijelo vene kao neko stablo u prirodi. Dolazi do razaranja svih veza s vanjskim dijelovima, organi odmah pokazuju znake nedostatka funkcija, dok su na nekim dijelovima tijela te funkcije toliko ograničene da jednoga dana jednostavno sasvim i otkažu.

Stablo u prirodi suši se također od vanjskih dijelova, od grana (ekstremiteti), a ne od debla, točno onako kako sitni vakuumski sustavi održavaju protok sokova kroz stablo.

Tako je i u ljudskom tijelu. Liječnici se brinu samo o glavnim krvnim žilama, dok je kapilarni sustav zapostavljen, bez obzira na to što upravo kapilarni sustav daje zamah čitavom sustavu krvnih žila. Jedan eksperiment iz ranijeg razdoblja, s kokošjim jajetom koje je stavljeno u uvjete legla pilića, pokazao je da, iako u zametku budućeg pilića još uvijek nije formirano srce, postojeće kapilare pulsiraju i održavaju cijeli krvotok u funkciji. Ovo nam govori koliko su kapilare važne za ukupan sustav krvotoka i za opskrbu tijela.

Upravo ovdje na scenu stupa OPC. Zahvaljujući razrijeđenoj krvi, koju pruža OPC, sva tkiva u tijelu optimalno se opskrbljuju, cjelokupna arterijska i venska struktura postaje fleksibilna i nepropusna.

Kako OPC zajedno s vitaminom C sudjeluje u izgradnji kolagenske strukture krvnih žila, one postaju lako prolazne tj. protočne, a njihove stjenke nepropusne, što je uvjet za sprječavanje otoka. Obzirom na to da su arterije spojene direktno na srce, dok vene, zahvaljujući pokretljivosti odnosno aktivnosti mišića, vensku krv vraćaju ka srcu, veliki je značaj zdrave arterije koja pulsirajući „lupka“ po veni i potiče protok venske krvi u predjelima gdje se vene i arterije protežu paralelno. Zaključak: zdrave arterije = besprijekoran venski krvotok!“.

Nadalje, pokušajte zamisliti stanje ljudskog tijela u kojem su, zbog lošeg stanja krvnih žila i zbog guste krvi, ruke, noge pa čak i glava slabo prokrvljene. U ljudskom tijelu sadržano je 6,5 – 7 litara krvi. Što se događa? Najveći dio te količine krvi nalazi se u trupu tijela gdje bi se, zapravo, trebala nalaziti samo polovica ukupne količine krvi u organizmu. Srce pumpa krv, a posljedica toga je rast krvnog tlaka. U trenutku kada, zahvaljujući tome što smo uzeli OPC, krv postaje razrijeđena, ruke, noge i glava „otvaraju“ se i krv se raspoređuje po cijelom tijelu. Rezultat toga je snižavanje krvnog tlaka i opet zahvaljujući normalno razrijeđenoj krvi, svi procesi u krvi počinju se ponovo normalno odvijati. Što mislite, zašto se baš zahvaljujući OPC-u regulira toliko procesa, kao na primjer razgradnja kolesterola, reguliranje masnoće u krvi, dok kod dijabetesa opada šećer? Svu ovu čaroliju pokreće upravo ta prirodnim putem razrijeđena krv.

Kada u krvnim žilama imamo „marmeladu“, onda se šećer sakuplja dan za danom i već za par dana prezašećereni smo. Nasuprot tome, razrijeđena krv preko jetre lako razgrađuje šećer, dok se to u gustoj  krvi odvija sporo i traje dugo. Evo jednog primjera kako djeluje OPC. Poznajem veliki broj ljudi koji uzimaju OPC. Kada oni odu kod liječnika radi kontrole krvi ili dobiti injekciju, prva reakcija liječnika glasi: „Oh, vi imate tako lijepu razrijeđenu krv, uzimate li sredstva za razrjeđivanje“?

„Ne“, glasi odgovor, „Ja uzimam OPC u kapsulama!“ Tada se liječnik zapanji od čuda. Može li mi itko objasniti zbog čega se do danas nitko nije iskreno zauzeo za to da se ljudska krv održi razrijeđenom na prirodan način i bez primjene mnogobrojnih štetnih razrjeđivača krvi i beta blokatora.

Odgovor je ponovo isti kao i prije – OPC se ne može patentirati, previše je jeftin, ne proizvodi neželjena i štetna djelovanja i posljedice, a pacijenti se od njega sve bolje osjećaju, što mi u stvari ne želimo. Mi želimo imati vječnog pacijenta, koji uz sve to sam snosi odgovornost za terapije i lijekove koje mu liječnik prepiše.

Mogu vam nabrojati stotine pacijenata sa iskustvom primjene OPC-a. To su na primjer ljudi koji su imali infarkt srca, dijabetes, psorijazu i slične bolesti. Međutim, vrhunac svega je to što je u našoj zemlji čak zabranjeno prenositi ta iskustva svojim sugrađanima koji pate.

Ali ono najbolje kod OPC-a je to što štiti naše tijelo od katastrofalnih nuspojava lijekova. Poznajem ljude koji gutaju i po 20 tableta dnevno, koji su u lošem stanju, ali koji su doslovno procvjetali kada su počeli uzimati OPC. Farmaceutska industrija bi morala dodatno, uz svoje lijekove, pacijentima davati i OPC. To im duguje.