OPC i RAK
Bi li upotreba OPC-a uopće spriječila nastanak kancerogenih bolesti i bi li se time porazila ova opaka smrtonosna bolest?
Ja na to pitanje odgovaram sa:
„DA“, a vi čitajte zašto.
Sve što ovdje čitate predstavlja moje osobno mišljenje i ne zahtjeva nikakvu potvrdu eksperata. Sakupio sam mnogo iskustva iz područja kancerogenih bolesti, iskustva koje nije zasnovano samo na jednostranoj priči onako kako ju je doživio samo jedan pacijent obolio od raka.
Imajući u vidu činjenicu da kod kancerogenih oboljenja dolazi do devijacija i bujanja stanica, mislim da se u osnovi samog nastanka raka krije neodgovarajuća okolina za pravilan život stanica. Takva loša okolina može nastati kao posljedica nedovoljne opskrbljenosti stanica, djelovanja kemije, otrova, psihe ili bilo kog drugog faktora koji narušava optimalne uvjete za diobu stanica.
Ne mogu zamisliti da rak nastaje u jednoj staničnoj zajednici koja egzistira u lužnatoj (alkalnoj) sredini (naša krv ima pH vrijednost 7,2 - 7,4 što znači da je bazna ili alkalna, a takva je i naša DNK) koja je optimalno opskrbljena hranjivim supstancama i isto tako precizno detoksicirana i oslobođena svih otrova.
Kao što slijedi, najefikasniji faktori koji sprječavaju nastanak raka su sljedeći :
- Bazna odnosno alkalna sredina stanica (minerali, alkalna ili bazna prehrana)
- Optimalno opskrbljena hranjivim supstancama (ovo garantira samo pravilno razrijeđena krv).
- Optimalno izbacivanje nastalih staničnih toksina (također moguće uz optimalni viskozitet krvi).
- Optimalna zaštita stanica od razornog djelovanja oksidacije i slobodnih radikala (moguće pomoću snažnih antioksidanata – lovaca na slobodne radikale).
Nego, vratimo se našem OPC-u. Ispunjava sve gore navedene kriterije.
OPC razrjeđuje krv 5 puta jače nego aspirin (i to na prirodan način). Zahvaljujući razrijeđenoj krvi, svaki dio tijela može dobiti dovoljno hrane i kisika i osloboditi se toksina i „otpada“.
OPC izbacuje toksine iz stanica i tkiva.
OPC štiti zdrave stanice dok istovremeno, nestabilne i oboljele stanice pušta da uđu u proces apoptoze (programirana smrt stanica). Samim tim, OPC štiti novonastale stanice i kompletno tkivo koje se sastoji od kolagena.
Pomoću OPC-a uspostavlja se i održava optimalna veza između svih tjelesnih funkcija.
OPC sprječava starenje stanica. Eksperimenti na životinjama pokazali su da uz OPC životinje žive 30 - 40% duže, ribe čak i do 60% duže. Usporavanjem staničnog metabolizma i jačanjem staničnog disanja, tijelu se pruža podrška za aktivaciju svojih mehanizama regeneracije (samoizlječenja) kao što je npr. otklanjanje DNA oštećenja.
Grupa enzima pod nazivom sirtuini koje sadrži OPC, produljuje životni vijek stanica otklanjajući im oštećenja. Upravo tim procesom sprječavaju se bolesti uvjetovane starenjem (prevencija). Zato što je moguće otkloniti DNA oštećenja, samim tim ne može doći do devijacije stanica odnosno do raka. Brojna istraživanja dokazuju antikancerogeno djelovanje OPC-a. Dr Stjuart Braun s Univerziteta Notinghem dokazao je da OPC, kao „lovac“ na slobodne radikale, može usporiti mutagenezu raka koji je već nastao odnosno „proklijao.“ Dr. Vajt sa istog univeziteta pokazao je da OPC sprječava stvaranje visoko kancerogenih Diol-Epoxida iz benzopirena. To zaštitno djelovanje OPC-a jako je važno za pušače jer duhanski dim sadrži veliku količinu benzopirena. Ljudi će uvijek pušiti, pa zašto onda ne bi svoja pluća štitili OPC-om. Zašto duhanska industrija ne štiti svoje potrošače educiranjem, i ponudom OPC-a. Ledeno hladne poruke na kutijama cigareta u stilu „Pušenje ubija“ ili „Pušenje može izazvati rak“ ni na koji način ne pomažu zdravlju pušača.
Ali zato, dvije kapsule OPC-a, koje bi bile pridodane uz kutiju cigareta ili duhana, mogle bi ponekog ljubitelja duhana poštedjeti smrti u mukama. Sada, u ovim vremenima, dok čitate ovu knjigu, radoznao sam vidjeti kada će prvi proizvođač duhana svoje kutije cigareta opremiti OPC kapsulama. Riječju i djelom rado bih se odazvao pozivu duhanske industrije kako bi spasili neke ljudske živote ili ublažili njihove patnje.
Možda se ovo neće ni dogoditi zato što dvije institucije djeluju ruku pod ruku. Jedna potiče bolest, a druga je „kemijski tretira“. Drugim riječima, na razoreno plućno tkivo dolazi još jedno pojačanje – kemijskim maljem prije svega. Može li se ljudski život platiti zaradom pitajte te institucije; ali će im račun biti ispostavljen kad – tad.
Moja malena knjiga samo je prethodnik, prvi glasnik onoga što će doći onog dana kada ljudi ponovo progovore i kad preuzmu odgovornost za sebe i svoje zdravlje.
Još jedno interesantno istraživanje koje nam pokazuje koliko je snažno antikancerogeno djelovanje našeg OPC-a, provedeno je 2005. godine na Univerzitetu LongIsland. Životinjama zamorčićima, uz hranu su davali kancerogene nitrozamine.
Nitrozamini nastaju prilikom zagrijavanja zasoljenih (salamurenih) namirnica. Nitrozamini su nađeni u duhanu, u jastucima od lateksa, u siru, u pivu i u podgrijanim namirnicama. Tijekom eksperimenta na životinjama potvrđeno je jako kancerogeno djelovanje nitrozamina čak i do 90%.
„Na planetu Zemlji do danas nije poznata ni jedna vrsta kod koje ova supstanca ne može izazvati rak!“
Istraživanja su pokazala da nitrozamini mogu izazvati rak želuca i jednjaka. Osim toga, rezultati ukazuju na postojanje korelacije između primjene nitrata i nitrita u poljoprivredi (gnojenje) i u prehrambenoj industriji (sredstvo za konzerviranje) s većim sadržajem nitrozamina i s brzo rastućim brojem oboljelih od Alzheimerove i Parkinsonove bolesti kao i od dijabetesa. U eksperimentima napravljenim na životinjama dokazano je da nitrozamini izazivaju oštećenja jetre, a također i genetskog potencijala.
Napravimo jedan eksperiment:
S jedne strane ozloglašeni kancerogeni nitrozamini koji izazivaju rak, a s druge strane najsnažniji prirodni antioksidant OPC.
Životinje su bile podijeljene u dvije grupe. Prva grupa je tijekom 6 mjeseci dobivala hranu s nitrozaminima, dok je druga grupa dobivala nitrozamine sa ekstraktom sjemenki grožđa tj. OPC-om. Nakon 6 mjeseci, životinje su pregledane i tom prilikom su utvrđeni sljedeći rezultati: 85% životinja hranjenih samo nitrozaminima razvilo je tumor jetre, a 38% su uginule.
Kod životinja koje su jele nitrozamine i dobivale OPC razvilo je tumor jetre samo 45%, a samo 11% je od toga i uginulo. To znači da je OPC reducirao stopu nastanka tumora za više od polovice, a stopu smrtnosti smanjio za 300%.
Osim ovoga, životinje su u svom tijelu dobile i druge tumore, do pet pa i više tumora.
Grupa s nitrozaminima imala je dodatno 75% druge tumore, dok je 35% životinja iz grupe s nitrozaminima plus OPC imalo i druge tumore. Ovo istraživanje pokazuje koliku snagu ima OPC u borbi protiv raka. Još od 1990. godine poznato je da OPC sprječava nastanak svih vrsta čira na želucu, crijevima i jednjaku koji inače nastaju od stresa (Dr. Dankan Bel, gastroenterolog, bolnica Ipsvič, OPC- Simpozium1990.).
Evo još nekoliko istraživanja koja dokazuju djelotvornost OPC-a:
kod tumora crijeva, zahvaljujući unosu 200 mg OPC po kilogramu tjelesne težine, u roku od 56 dana, veliki tumor crijeva smanjio se za 44%. Kod raka glave - vrata - ždrijela, OPC je efikasan u dozama od 150 - 200 mg po kilogramu tjelesne težine. Imajući u vidu da to iznosi 30 – 40 kapsula od 300 mg dnevno i da takva terapija ima cijenu oko 20 eura dnevno, ja savjetujem da se uzima OPC u prahu. U tom slučaju jedan dan terapije ima cijenu oko 3 eura, što bi moglo biti prihvatljivo za svakog oboljelog od raka (prah se umiješa u sok od grožđa). Za sada, ukupno 14 vrsta raka može se zaustaviti OPC-om, a svakim danom sve ih je više. Na internetu ćete naći veliki broj istraživanja; dovoljno je upisati: „Grapeseed extract inhibits“ (na Njemačkom jeziku „Traubenkernextrakt verhindert“) i u nastavku navesti još i vrstu raka. Vidjet ćete da je OPC sredstvo protiv raka. Pacijentima oboljelim od raka dodatno savjetujem uzimanje vitamina C, zatim L-Karnitina (prvo sredstvo za liječenje raka jer stanice raka sa šećera preorijentiraju na kisik), također preporučujem Q10 u količini od 100 - 200 mg dnevno kao i Vita Biosa probiotik radi stabilizacije crijeva i odgovarajućeg imunološkog sustava (koji se 80% nalazi u crijevima!!!). Ako imate pitanja, ne dvojite pozvati me, prenijet ću vam svoja iskustva. I još nešto, ekstrakt iz sjemenki grožđa sprječava širenje HIV-a tijelom, što nam također govori o tome kolika snaga leži u tom prirodnom preparatu (vidjeti: Wikipedia, „Grape seed extract inhibits HIV)“.
Pozitivno djelovanje OPC-a opisano je u stotinama istraživanja. Mogao bih vam prezentirati ogroman broj informacija, ali najvažnije ste upravo pročitali. A sve one koji se žele detaljnije pozabaviti OPC-om, njih srdačno pozivam na neki od mojih seminara (vidjeti vaučer na kraju knjige).
Na kraju poglavlja o OPC-u želim predstaviti način doziranja i karakteristike OPC-a, ekstrakta iz sjemenki grožđa.
OPC je potpuno prirodna supstanca koja se, pod medicinskim nadzorom, a bez neželjenih djelovanja, primjenjuje već 60 godina.
OPC nije toksičan, nije mutagen i nije izazivač raka.
OPC mogu uzimati svi, od djece do starih osoba. Čak i trudnice mogu koristiti OPC (ali samo onaj OPC od grožđa, a ne onaj od kore pinjola). Tegobe tijekom trudnoće biti će minimalne, a novorođenče će imati snažan imunološki sustav i biti će oslobođeno svih alergija.
Upravo su trudnice te koje postavljaju visoke kriterije jer znaju da OPC doprinosi otpornosti bebe. U Njemačkoj svake godine preko
300 djece rodi se hendikepirano zato što ih na stotine već u majčinoj utrobi doživi moždani udar.
OPC koji uvijek dovoljno i adekvatno razrjeđuje krv mogao bi poslužiti tome da embrio neprekidno bude dobro opskrbljen krvlju. Uz OPC krv se neće zgusnuti čak i ako bi neodgovorna majka pila i pušila.
OPC normalizira tečne osobine krvi i vrši detoksifikaciju tijela. Nijedna metoda detoksifikacije ne funkcionira bez sastojka OPC baš zato što jedino ta prirodno rijetka krv može doprijeti do zatrovanih tkiva (nevažno želi li do njih dopremiti spirulinu ili srijemuš).
Još jednom napomenimo: 24 sata nakon što smo uzeli OPC, otpornost krvnih žila je dvostruka (nijedno drugo sredstvo to ne uspijeva) i prevenira moždani udar. Pomislite samo na to da bi stotine tisuća ljudi moglo biti spašeno. Zašto to nitko ne želi, iako je OPC poznat već 60 godina? Što još čeka Njemačka organizacija Pomoć šlagiranima koja godinama samo bespomoćno promatra?
Ova knjiga trebala bi OPC-u omogućiti prodor na putu pomoći ljudima; i ljudi će progledati i početi postupati u skladu sa svojim uvjerenjima.
OPC se apsorbira u roku 20 minuta i ulazi u krvotok gdje razvija svoje puno zaštitno djelovanje tijekom 72 sata. Nakon toga, OPC biva izbačen iz organizma, pa je zbog toga potrebno uzimati ga svakodnevno.
Organizam stopostotno iskoristi OPC, a u usporedbi sa životnim namirnicama, njih je moguće iskoristiti tek oko 30%.