Ono što čovjek zrači, to on privlači i samo

to vidi. Svatko vidi sebe samoga u bližnjemu,

i božanski i nebožanski.

Ono što čovjek misli, to on susreće, jer isto

privlači uvijek isto i vidi isto.

Ti vidiš sebe samoga u svome bližnjem.

To što vidiš i zbog čega se uzbuđuješ, to si

ti, čovjek. Tvoje fizičke oči reflektiraju samo

tebe samoga i ono što je oko tebe i što te

uzbuđuje - a to si opet ti.

Onaj koji istinski gleda, istinsko sopstvo,

gleda i vidi istovremeno, jer duhovno oko

sve prozire i sagledava.

Onaj koji istinski gleda ima oko za istinski

bitak. On gleda u dubine života i u

njima vidi sebe i svoga bližnjeg i sav bitak

jer duhovno oko opaža sve budući da je

istovremeno oko vječnoga zakona: istinski

bitak, istinsko sopstvo.

Onaj koji uistinu gleda ne sudi, jer on je

mudrac koji gleda u dubine života i sve

prozire. No onaj tko gleda samo površinu

života, taj sudi, jer još nije dokučio dubine

života.

Onaj koji gleda ne poznaje pojmove jer

on ne mora ništa shvatiti - on jest.

Onaj koji gleda nema mišljenje jer je

mudar.

Tko jest, taj je u bitku, a bitak zna sve, jer

je to On sam, sam sebe gleda i sam sebe

opaža, zakon svemira, koji je sve u svemu.