UVODNA RIJEC

"Istina je zemlja bespuca. Covjek do nje ne moze doprijeti putem bilo koje organizacije, putem bilo kojeg vjerovanja, putem bilo koje dogme, svecenika.ili rituala, niti putem bilo koje filozofske spoznaje iii psiholoske tebnike. On je mora pronaći u zrcalu odnosa, u razumijevanju sadržaja svog vla­stitog  uma, kroz promatranje,  a ne kroz  intelektualnu analizu ili introspektivnu disekcjju. Covjek je  u sebi stvorio predodžbe koje   mu  pružaju    osjećaj  sigurnosti   -  religiozne,  politicke, osobne. One se očituju kao simboli, ideje, vjerovanja. Teret tih predodžbi   vlada  covjekovim  misljenjm,   odnosima   i  svakodnevnim životom. One uzrokuju. nase probleme  jer  u svakom odnosu  odjeljuju  covjeka  od  covjeka.  Njegovo  viđenje života oblikovano je  pojmovima   koji  su  već  ucvrsceni  ll   njegovom umu.  Sadržaj  njegove  svijesti jest   ta  svljest.  Taj sadriaj  je zajednicki cijelom covjecanstvu. lndividualnost je  ime, foma i površinska  kultura  koju  on usvaja  iz svoje  okoline. Jediinstvenost pujedinca ne pociva u tom površinskom,  već u potpunoj  slubodi  od sadržiaja  svijesti.

Sloboda nije reakcija; sloboda nije izbor. Covjek si samo uobražava da  je slobodan zato sto ima mogucnost izbora. Sloboda je čisto neusmjereno promatranje liseno straha 'od kazne i nagrade.  U slobodi nije prisutan  motiv; sloboda  nije na kraju evolucije covjeka. već pociva u. prvom koraku njegovog opstojanja. Kroz promatranje On zapocinje otkrivati nedostatak slobode. Sloboda se pronalazi u bezizbomoj svjesnosti  o  nasem  svakodnevnom  življenju.

Misao je  vrijeme. Misao je  rodena iz iskuslva, iz znanja, koji su neodjeljivi od vremena. Vrijeme je psiholoski  nepri­jatelj covjeka. Naše djelovanje se temelji na znanju i stoga na vremenu, pa je  covjek  uvijek rob prošlosti.

Kada covjek postane svjestan kretcmja svoje vlastite svi­jesti, uočit ce podjelu izmedu mislioca i misli, promatraca i promatranog,  onoga  koji doživljava  i doiivljaja.  Otkrit će da je  ta podjela  zabluda. Jedino tada nastupa čisto promatmnje koje je uvid lisen svake sjene proslosti.  Taj bezvremeni uvid dovodi do korjenite promjene  u covjekovom  životu.

Potpuna negacija sustina je pozitivnog.  Tek kada je  na djelu negacija  svega  onoga  sto nije ljubav  -  zelje - užitka javlja  se ljubav, zajedno sa suosjecanjem  i inteligencijom."

Ove rijeci napisao je Jiddu  Krishnamurti  1980.  kao odgovor  na  upit  svoje  dugogodisnjc  prijatcljice  i biografa Mary   Lutyens   (The  Life   and   Death   of   Krishnamurti,    1990) o tome sto je "revolucionarna  srz  Krishnamurtijcvog  učenja". To jc vjerojatno i najbolji uvod u cjelokupnu Krisbna­ murtijevu misao. Stoga ova knjiga  ne  potrebuje  nikakav poseban predgovor. Recimo samo to da ona  u  sebi  zrcali upravo cjelinu njegove misli,  ucenja,  porukc,  filozofije,  iii kako god to već nazvali, na jedan osebujan,  neposrcdan  i duboko ljudski nacin,  toliko  svojstven  covjeku  koji  se  sav svoj zivot obracao drugom covjeku nastojeći samo jcdno: "apsolutno   i   bezuvjetno   osloboditi   covjeka".

Jiddu  Krishnamurti  roden  jc   12. svibnja  1895. u juz­noindijskom   gradicu   Madanapalleu   smje.štenom   izmedu Madrasa  i   Bangalorea.  Bio je  osmo  odt  desetero  djece  u jednoj  ortodoksnoj brahmanskoj  obitclji.  Već  u  ranom  djetinjstvu  pokazivao je  osobine  koje ce ga  pratiti  kroz  cijeli zivot   -  darežljivost,   osjecajnost,   briznost,   perceptivnost   i ljubav  prema  prirodi. No bio je  bolesljivo  i  vrlo osjetljivo dijete,  često "odsutna  cluha".  Zbog  tc  povucenosti  i  sanjivosti  ucitelji  su ga smatrali priglupim,  nezainteresiranim  i nesposobnim   za  ucenje.  Kada  je  djecaku  bilo  deset  i po godina umire mu majka, koja mu se ubrzo privida i s kojom razgovara.  Slicna  prividenja   imao je  i   prije  kada  mu  je umrla  jedna  od  starijih  sestara,  ali  i   kasnije,  kada  je  pro­zivljavao svoje  najdublje  duhovne krize.

Krishnamurtijev otac, tada već dugogodisnji clan Teozofskog drustva, 1909. zajedno sa svoja tri najmlada sina (Krishnamurtijem, tri godine mladim Nityanandom i naj­ mladim Sadanandom) stize u Adyar, predgrade Madrasa gdje se nalazilo medunarodno sjediste Teozofskog drustva, kako bi se tamo zaposlio i brinuo o svojoj djeci. Tadasnja predsjednica Drustva, Annie Besant, preuzima svu brigu za dvojicu starijih djccaka i postaje' njihov legalni staratelj nedugo nakon sto je C. W. Leadbeater, jedan od vodecih teozofa, u Krishnamurtiju, tada cetrnaestogodisnjaku, "prepoznao" utjelovljenje novog Mesije, spasitclja covjecanstva i  Svjetskog  Ucitelja,   za  ciji   dolazak   se  Teozofsko   drustvo spremalo već duže vrijeme. Tako zapocinje  novo razdoblje u Krishnamurtijcvom zivotu koje obilježava prvo njegovo nceoljko prihvaćanje nametnute mu uloge a  potom  i otvoreni sukob s ljuclima koji su u njegovo ime osnovali duhovnu organizaciju Medunaroclni red Zvijezde  na Istoku (1911) postavivsi ga na celo iste. Bilo je to i doba njegovog sazrijevanja.

Četiri  kljucna  dcgadaja  odredila su njegovu  buducu sudbinu  samoslalnog  mislioca  i "duhovnog  ucitelja"  covjcanstva. Prvi je  njegov dolazak na Zapad  1911. gdjc se trebao  pripremiti  za  spomenutu  ulugu.  Skolovao  se  privatno. ali nije stekao nikakvu  formalnu  izobrazbu  iako je jedno vrijeme slusao fiiozofiju na Sorboni. Svoj materinski jezik telugu je zaboravio  i poceo se služiti  iskljucivo  engleskim jezikom.  Pocetkom  dvadesetih godina drzi i prva predavanja na teozofskim skupovirna i pise u  njihovim glasilima. Drugi kljucni  dogadaj je  iznenadni  pocetak  "procesa",  neobicnog misticnog  dozivljaja  pracenog  gubitkom  svijesti,  halucinacijama   i slrahovitim  holovima  u  glavi  i kicmi,  koji  je oznacio prekretnicu  u Krishnamurtijcvom videnju samog i smislu svog opstanka u svijetu. To se desilo prilikom njegovog prvog posjeta Sjedinjenim Državama 1922 u dolini Ojai u blizini Los Angelesa. "Proces" se ponovio kasnije mnogo puta, različitog intenziteta i trajanja, no ostao je  zagonctka,  iako se cinilo  da je  to  sam  izvor  Krishnamurtijeve   kreativnosti.  Treci  presudni   dogadaj  u  njcgovoj mladosti  bila  je  smrt  brata   Nitye  1925., nakon  koje  se  definitivno  odlucio  osamostaliti   i  raspustiti   Red  Zvijczde,  sto je  poslije  dugotrajnih  promisljanja  oprezno i učinio  1929. na uobicajenom   godisnjem   okupljanju   clanova   Reda   u  blizini nizozemskog  gradica  Ommcna.  Tom  prilikom  je  odrzao  svoj cuveni  govor   ("The  Dissolution   of  the  Order  of  the  Star") kojim  beskompromisno   raskida  sve veze  kako  s Teozofskim drustvom  tako  i  s  Redom  Zvijezde  (koji je  brojio  pedesetak tisuca  sljedbenika)  vrativsi  sve poklone  i  ogromno  bogatstvo dohrotvorima   koji  su  godinama   financirali   Red.  To  je   bio cetvrti,   odlucujuci   korak   u   Krishnamurtijevom   oslobadanju od svih autoriteta. Tada je u svom govoru, izmedu ostalog, rekao da nijedna religija, duhovna organizacija iii sekta, kao ni hilo koji duhovni ucitelj, ne mogu pcimoći covjeku u njegovoj potrazi za istinom i srecom. Razocaranim sljedbenicima je porucio da, ako to zele, "osnuju druge organizacije  i  ocekuju  nekog  drugog".

Od tada pa sve do svoje smrti, Krishnamurti neumorno putuje po cijelom svijetu (zime ohicno provodi u lndiji a ljeta u Europi i Americi i drži javna predavanja za sve one koji su ga voljni  slusati. Cesto vodi privatne razgovore s poznatim svjetskim umjetnicima, znanstvenicima i politicarima, te s drugim istaknutim pojedincima koje je inspirirao svojim predavanjima i  svojom osobnoscu, no ne zaboravlja ni sve one obicne !jude i tragaoce za istinom koji mu se posvuda u svijctu neprestano obracaju s molbom za razgovor u cetiri oka. Krishnamurtijeva popularnost i duhovni utjecaj rapidno rastu nakon Drugog svjetskog rata ohjavljivanjem knjige Prva i posljednja sloboda (The First and Last Freedom, 1954) a svoj vrhunac dosežu pocetkom sedamdesetih godina pojavom po mnogo cemu revolucionarnih i originalnih djela kao sto su Hitrwst promjene (The Urgency of Change, 1971), Nemoguce pitanje (The Im­ possible Question, 1972), Onkraj nasilja (Beyond Violence, 1973) i Budenje inteligencije (The Awakening of lnt lligen e, 1973). Sve te knjige transkripcije su  magnetofonsklh zapisa govora i razgovora odrzanih u raznim dijlovima svijeta, Krishnamurti je pisao i dnevmke, od kojih su najpoznatljl Krishnamurtijeva bilježnica (Krishnamurti's Notebook, 1976) i Krishnamurtijev  dnevnik  (Krishnanwrri's loum. l,  1?82). Vrlo su interesantne i njegove "bilježnice" u kojima je po sjecanju  prepricao  brojne  privatne  razgovore "kojima prethode istancani opisi prirode, posebno Komentari žlvljenja (Commentaries on Living: First Series, 1956; Second Serzes, 1959· Third Series, 1960) i ]edina revolucija (The Only Revo­ lutio;l, 1970). Vazan dio njegove djelatnosti bilo je i osni­vanje  eksperimentalnih  skola  za  ucenike  u  dobi  0 3 do 19 godina. Svrha tih skola je u tome da polazmke pnpremi za istinski i potpuni susret sa zivotom. a ne da ih i obrazuje tek za puko zvanje koje ce im omogucitl zarađivanje za zivot. Osnovao ih je ukupno osam, sest u Indiji 1 po. jednu u Engleskoj  i  Amcrici. Krishnamurti je  osobito. volio djecu i mlade,  pa  je s njima  cesto  raspravljao  O, temeljnim životnim problemima,  a pisao je  i brojna  pisma il  uciteljima  i učenicima svojih škola koja su objavljcna u clvije knjge pod naslovom Pisma školama (Letters of schools). Nnjpoznaija knjiga koja se bavi pitanjima odgoja je knjiga Počeci učenja (The Beginnings of Learnzng, J9n). Sve te škole i danas uspjšno  rade.  Krishnamurti  je  takoder  osnovao  nekoliko fondacija  u  cilju ocuvanja  izvornog ucenja, objavljivanja knjiga  (za vrijeme  Krishnamurtijevog  zivota objavljeno jew više od pedeset naslova), izdavanja audo i video zapisa njegovih  govora  i razgovora,  vođenje  arhiva, pnkupljanje novca za razne projekte, fmanciranja skola i  sl. Godine 1987. izgraden je i Krishnamurtjev centar u Engleskoj u kojcm  se na jednom  mjestu  moze proucavati  gotov cjelokupna  njegova  ostavstina.  Nažalost,  Krishnamurtl  nije  dozivio otvaranje Centra;· rcalizacljl kojega je posvetio veliki dio svoje stvaralacke energije tijekom nekohko posljednjlh godina zivota.

Krishnamurti je umro u devedesetprvoj godini 17. veljace 1986. u Ojaiu, SAD. Putovao je i govorio skoro  do same svoje smrti. Posljednje  dane proveo je u drustvu prijatelja  i  najblizih  suradnika.

Na pitanje tko je bio Krishnamurti pokusali su odgovo­riti mnogi njegovi biografi, no misterij zvan Krishnamurti i dalje ostaje neriješen. Kako je taj zaprepascujuce  jedno­stavan covjek, toliko uvjetovan u djetinjstvu i mladosti, bez ikakve formalne izobrazbe, ne procitavsi nijednu knjigu religioznog iii filozofskog saddaja i ne slijedeći nikoga, dosao do taka dubokog uvida u narav covjeka i njegova svijeta? On sam nije o tome puna razmisljao a svoj uvid je mozda najjezgrovitije izrazio uzvikom: "Kako je jednostavno naprosto zivjeti!" Cjelokupnu svoju "poruku" covjecanstvu takoder je koncizno izrazio u istoj knjizi: "Ljubav je jedina istinska revdlucija" (Commentaries on Living; Second Series, 1959).

Domagoj  Orlic