Živčani udar (od eksplozije granate)
Kod brojnih promatranja zdravih ljudi je pronađeno da svaki od prizmolikih atoma od kojih je sastavljen niski eter zrači snage uslijed kojih se tjelesni atomi, u kojima su oni uklopljeni, počnu kretati i čitavo tijelo oživi. Jedinstveni smjer ovih pojedinih snaga ide prema periferiji tijela i tamo stvara tzv. "odovski fluid". Kada se čovjek zadržava na velikoj visini gdje je vanjski pritisak smanjen on postaje nervozan, jer eterska snaga iz nutrine nesmetano od tijela odlazi i kada čovjek ne bi mogao snagom volje djelomično zaustaviti ovaj odlazak Sunčeve energije, onda se ne bi mogao zadržavati u tim visinama.
Mi smo čuli o "Zvučnom udaru" (živčani udar od eksplozije granate) i znamo da su brojni ljudi bez i najmanje rane nađeni na bojnom polju. Mi smo vidjeli ljude koji su na taj način umrli i s njima razgovarali. Oni nisu znali reći radi kojeg su uzroka umrli. Svi su poricali da su se bojali i složno tvrdili da su odjednom izgubili svijest i čas zatim se našli u svom sadašnjem stanju. Nisu bili slični svojim drugovima jer na njihovom tijelu nije bilo nikakvih rana. Naše pretpostavka da su se oni zbog nekog osobitog povoda jako prestrašili i od toga umrli opovrgnuta je jednim istraživanjem, ali istraživanje slučaja navelo nas je na to, da prihvatimo da se u vezi s tim nešto slično dogodilo. Ovo je nagađanje bilo točno.
Pred neko vrijeme čuo sam noću na putu prema jednoj dalekoj zemlji, gdje sam imao ispuniti neku misiju, da je netko jako viknuo. Makar se ljudski glas može čuti samo u zraku postoje još i drugi zvuči koji se na duhovnim područjima mogu čuti na udaljenosti- koji nadmašuju one bežične telegrafije. Vika je bila blizu i ja sam bio odmah tamo ali ne dovoljno brzo da bih mogao pružiti potrebnu pomoć. Vidio sam jednog muža kako se sklize po kosoj, neobrasloj provaliji, po prilici 12 stopa širokoj koja je, kako se poslije uspostavilo, bila potpuno glatka, bez udubina u kojima bi se prstima moglo zadržati. Za njegov spas bila bi potrebna materijalizacija obih ruku i ramena a za to nije bilo vremena. U času on se survao niz provaliju na zemlju klanca, valjda 1000 stopa duboko.
Potaknut naravnim suosjećanjem ja sam ga slijedio. Tako sam promatrao događaj koji je predmet ovog članka. Kada je tijelo dosegnulo znatnu brzinu počeo se eter iz kojega je sastavljeno životno tijelo dijeliti tako, daje još samo malo ili ništa etera bilo u tijelu kada je on dolje udario u pećinu. Ipak se on nakon jednog vremena opet skupio, zauzeo oblik i lebdio zajedno s finijim nosačima iznad lešine. Ali je još bio sasvim omamljen i nesposoban shvatiti ili primijetiti svoje promijenjeno stanje.
Čim sam shvatio da mu se više ne može pomoći išao sam dalje ali kako sam o tome razmišljao postalo mi je jasno da se nešto neobično dogodilo i da je bila moja dužnost istražiti, da li eter svakog koji se na taj način ruši, napušta i zašto. U prijašnja vremena takva bi istraživanja bila teška ali danas leteće mašine traže mnogo žrtava. Bilo je zato lako ustanoviti da viši eteri napuštaju onog koji se ruši, kada taj dosegne određenu brzinu i čovjek ostane bez svijesti. Kada tijelo udari o zemlju ono se razbije ali će siromašni čovjek tek onda doći k svijesti kada se eter vrati tjelesnom obliku. Tek onda on počinje trpiti od posljedica fizičkog pada. Ali ako se pad nastavlja nakon što su viši eteri napustili tijelo onda rastuće brzina istjera također niže etere pa ostane još samo srebrna nit povezana s tijelom. Ona će se prekinuti u času kad tijelo udari o zemlju i atom-klica se pomakne do mjesta prekida gdje se na običan način zaustavi.
Na osnovu ovih činjenica došli smo do zaključka da je normalni zračni pritisak taj, koji zadržava životno tijelo u gustom tijelu. Ali ako se netko kreće izvanrednom brzinom onda se premjesti pritisak s nekih mjesta na tijelu i nastupa djelomično zrakoprazan prostor s tom posljedicom, da eter napušta tijelo i utječe u taj zrakoprazni prostor. Oba viša etera koja su najlabavije povezana odijele se prva i čovjeka ostave bez svijesti- nakon što su mu munjevitom brzinom predočili životnu panoramu. Kada kod rastuće brzine padanja pritisak zraka na prednjoj strani tijela postaje jači i zrakoprazni prostor otraga još veći, onda bivaju i niži, čvršće povezani eteri također istjerani, paje tijelo mrtvo prije nego dosegne zemlju.
Kada veliko tane zuji kroz zrak ono uslijed velike brzine stvori iza sebe zrakoprazni prostor. Ako se u tom času kad tane proleti nađe jedna osoba u tom zrakopraznom prostoru ona će biti u to uvučena, razmjerno svojoj vlastitoj naravi i njenoj udaljenosti od središta i isisavanja. Njeno je stanje zbiljski obrnuto od onoga kada čovjek pada, jer ona stoji mirno dok predmet koji pada oduzima pritisak zraka i dozvoljava eteru odletjeti. Ako je količina tog izguranog etera mala i sastavljena samo iz trećeg i četvrtog etera, kojem su potčmjena ćulila i pamćenje, onda će dotični čovjek pretopiti samo prolaznu nesvijest i uzetost. Ove smetnje će nestati čim stlačeni eter opet napuni gusto tijelo- jedna mnogo teža zadaća nego kad zemaljsko tijelo podlegne i sastavljanje se etera provede bez ovog nosača.