Uzroci tjelesnih slabosti

Kod tjelesnih abnormalnosti i nakaza izgleda da je pravilo, da isto tako kao što tjelesna razularenost uzvratno djeluje na duhovno stanje, da zloupotreba duhovnih snaga u jednom životu dovodi do tjelesnih defekata u kasnijem postojanju. Jedno okultno pravilo glasi: « Jedna je laž u osjećajnom svijetu istovremeno umorstvo i samoubojstvo". Učenja starije braće, kako su prikazana u rozenkrojcerskom nazoru na svijet, kažu- da ma gdje se nešto dogodilo da jedna u nevidljivom svijetu o tom stvorena misao, o tom donese obavijest.

Uvijek kada se tom događaju govori ili se on tumači nastane jedan novi oblik misli koji se sa izvornim sjedim i njega jača pod pretpostavkom, da se titraji obiju točno poklapaju. Ali kada se pripovijeda jedna neistina o istom događaju onda titraji orginalnog oblika misli s onim naknadno učinjenim nisu u skladu, om si proturječe i nastoje se duhovno u komade razderati. Kada je dobra i istinita misao dovoljno jaka ona će svladati i uništiti misao koja počiva na laži i dobro će pobijediti zlo. Ali gdje su laži i zlobne misli jače one mogu nadvladati i razoriti istinite misli o događaju. Nakon toga se zle misli međusobno pobijaju i bivaju obostrano uništene. Sve stvari na koncu rade zajedno za dobro.

Jedan čovjek koji živi čisto i koji se trsi slušati zapovjedi Božje, koji ozbiljno teži k istini i pravednosti, stvarati će oko sebe misli jednake naravi. Njegov će razum ići putevima koji su u skladu s istinom i kada dođe vrijeme u drugom nebu, gdje se gradm prauzorak za njgov dolazeći život, onda će se on intuitivno, snagom navike iz prošlog života, povezati sa pravdom i istinom. Ova se osnovna pravila ugrade u njegovo tijelo, stvaraju harmoniju u dolazećim nosačima i zato će zdravlje u sljedećem životu biti osigurano.

Ali s druge strane, om koji su u prošlom životi imali iskrivljeno shvaćanje stvari, pokazivali nepoštivanje istine, lukavost, krajnju sebičnost, bezobzirnost prema bližnjima prisiljeni su i u drugom nebu gledati stvari na suprotan način, jer to odgovara njihovom običnom pravcu mišljenja. Prauzrok koji takvi ljudi izgrade utjeloviti će sudbinu zabluda i neiskrenosti i uslijed toga će tijelo, kada dođe do poroda, pokazivati slabosti na raznim organima ako ne i na čitavom organizmu.

Mi moramo naše učenike uvijek ponovo opommjati da ne prave prebrze zaključke iz ovih zavodljivih pravila. Nije naša namjera tumačiti da je svatko, tko ima zdravo tijelo u prošlom životu bio uzoran čovjek pun kreposti a drugi, koji ima neku manu da je bio ništanja i nevaljanac. Nitko od nas ne može u sadašnjem času kazati "čistu istinu i samo istinu". Mi se varamo jer nas ćutila varaju. Jedna duga ulica izgleda u daljim kao da postaje uža makar je u zbilji milju udaljena jednako tako široka kao tamo gdje upravo stojimo. Sunce i Mjesec izgledaju u blizini horizonta kao da su veći nego kada su u zenitu, ali mi znamo da om uistinu ne narastu kada se približe horizontu niti postanu manji kada se dignu na sredinu neba. Tako se moramo stalno vježbati i korigirati naše ćutilne varke. Tako je na sličan način sa svim u svijetu. Ono što izgleda istinito nije uvijek istinito i ono što obzirom na stanovite uvjete života danas vrijedi, može već sutra biti drugačije. Zato je nemoguće spoznati pravu istinu tako dugo dok živimo pod prolaznim i varljivim prilikama zemaljske egzistencije.

Tek kada dosegnemo viša kraljevstva, posebno regije konkretnih misli, mi možemo spoznati vječne istine. Zato mi pravimo ovdje dolje uvijek ponovo pogreške, usprkos našeg ozbiljnog napora istinu spoznati i govoriti. Iz tog razloga nam je nemoguće izgraditi nosače koji bi skroz na skroz bili skladni. Kada bi to bilo moguće onda bi jedno takvo tijelo bilo besmrtno ali mi znamo da besmrtnost nije u planu Božjem. Pavao je rekao da "meso i krv ne mogu naslijediti kraljevstvo Božje".

Mi znamo daje danas samo jedan čisto mali dio ljudi spreman živjeti strogo po istini koju su spoznali, nju pred ljudima priznati i ostvariti službom prema bližnjemu, pravednošću i jednostavnim životom. Mi možemo samo znati da je uvijek bilo samo malo takvih ljudi, pa i u prošla vremena kada čovjek još nije bio razvio altruizam koji je tek s pojavom našeg Gospoda, spasitelja Isusa Krista, došao na našu Zemlju. Ćudoređe je tada stajalo mnogo dublje i ljubav prema istini je kod većeg dijela čovječanstva bila gotovo sasvim zapuštena. Jer oni su išli samo za tim da nagomilavaju veliko bogatstvo ili da steknu mnogo vlasti ili ugleda. Zato su bili skloni zanemarivati interese drugih, a primijeniti laž nije bilo zazorno nego gdjekada čak i zasluga. Prauzorci su trajno bili puni slabosti. Kao posljedica toga su današnje organske slabosti našega tijela, posebno i zato što ljudi zapadne hemisfere postaju na račun rastuće duhovne svijesti sve više napeti i osjetljiviji za bolesti.