Uzroci duhovne slabosti

Bolesti koje napadaju ljude mogu se podijeliti u dva velika razreda: u duhovne i tjelesne.

Duhovna poremećenja ako su prirođena mogu se pripisati zloupotrebi spolne snage uz jednu iznimku koju ćemo kasnije objasniti. Također je nesposobnost normalno govoriti posljedica tog uzroka. To je logično i lako razumljivo. Mozak i grkljan izgradili su anđeli sa polovicom spolne snage, jer je čovjek prije nego je posjedovao ove organe bio dvospolan i potomstvo je mogao sam stvarati. Ovu je sposobnost izgubio kod izgradnje mozga i danas je upućen na suradnju s drugim čovjekom suprotnog spola, da bi mogao roditi nosača za dolazeći duh.

Ako upotrijebimo duhovno gledanje za promatranje čovjeka u pamćenju prirode, dok se još nalazio u izgrađivanju svog organizma, onda možemo ustanoviti da je- gdje god se nalazio jedan živac- daje prvo postojala struja strasti i da su mozak i grkljan u prvom redu morali biti izgrađeni iz tvari od strasti. Postojalo je traženje za nečim što je prvo dalo poticaj mozgu i rodilo one živčane struje da se tijelo može kretati i duh postići sva ona zadovoljenja na koja je želja ukazivala. I govor se upotrebljava da bi se time postigao jedan željeni predmet ili neka svrha. Putem ovih sposobnosti čovjek je stekao stanovitu vlast nad svijetom, pa kada bi sada tako lako mogao iz jednog tijela u drugo prelaziti onda ne bi bilo kraja zloupotrebi njegove moći- da si ispuni svaki hir i svaku želju. Ali uslijed zakona o uzroku i djelovanju on prima u novome tijelu sposobnosti i organe, koji su slični onima koje je ostavio u prošlom životu.

Kada strasti u jednom životu upropaste tijelo onda se to ureze u atom- klicu. Kod slijedećeg silaženja na ponovno rođenje on zato ne može skupiti zdravi materijal, da bi njime izgradio za rad sposoban mozak. On se tada obično rodi pod jednim zajedničkim znakom. Onda stoje četiri zajednička znaka obično u uglovima, jer u tim znakovima mogu samo teško strastvena traženja doći do ispoljavanja. Radi toga nema snažnog poticaja u njegovom mozgu, koji je vladao u prošlom životu, koji bi trebao služiti za stalno pomlađivanje. Njemu fali podstrek u životu i on postaje bespomoćan, naplavljeno drvo u Oceanu života-često čak i lud.

Ali duh nije lud, on vidi, zna i ima snažno traženje da upotrebljava tijelo, makar je to često nemoguće jer u mnogo slučajeva on ne može niti jedan ispravni impuls poslati kroz živce. Mišići lica i dijelova tijela zato nisu pod kontrolom njegove volje. Sve to radi pomanjkanja saradnje organa i zato ludi ima tako sažaljenja vrijedan izgled. U takvim slučajevima ima duh naučiti jednu od najtežih zadaća u životu, naime daje gore nego smrt biti vezan na jedno živo tijelo a ne moći se kroz njega izraziti. Jer je za mišljenje, govor i kretanje potrebna snaga bila potrošena uslijed nepravilna načina življenja u ranijem životu, i ostavila duh bez potrebne energije da se u svom sadašnjem mesnatom instrumentu može pravilno zaposliti.

Makar naslijeđene duhovne defekte općenito treba svesti na zloupotrebu u ranijem životu postoji još uvijek jedna pažnje vrijedna iznimka od tog pravila: Ako se jedan duh, kojega čeka jedan osobito težak život, spusti na ponovno rođenje i pred ulazom u majčino tijelo osjeti, da je panorama predstojećeg života koja mu je predočena vrlo teška, onda duh gdjekada pokuša da uteče iz ove životne škole. U taj čas su Recording Angels ili njihovi pomoćnici već uspostavili vezu između životnog tijela i ćutinih centara u mozgu fetusa. Zato budu pokušaji duha da uteče od majčinog tijela spriječeni i pokušaj da se izmota donosi poremećenje kod povezivanja između eterskih i fizičkih ćutilmh centara, tako da se životno tijelo više koncentrično ne poklapa sa fizičkim tijelom, pa eterska glava strši iznad fizičke glave. Zato je duhu nemoguće da upotrebljava gusto tijelo. On je vezan na jedno tijelo bez razuma koje ne može upotrebljavati i utjelovljenje je praktično bezvrijedno.

Mi poznajemo također slučajeve gdje kasnije u životu jaki udarac potakne duh da pokuša pobjeći sa nevidljivim nosačima. Ovdje pretrpe eterski ćutilni centri u mozgu jedno slično djelovanje i taj udarac smeta duhovnu sposobnost izražavanja. Sigurno je već svatko imao takav doživljaj kad se jedamput prestrašio. Jedan osjećaj vučenja prolazi kroz njega, kao da nešto pokušava otići iz fizičkog tijela. To je osjećajno i životno tijelo koji su u svom djelovanju tako brzi da se može usporediti s brzim vlakom i pužem. Oni vide i osjećaju opasnost, i nje se boje prije nego se strah prenese u lijeno i polagano zemaljsko tijelo u kojem su usidreni, koje njihovo bježanje pod normalnim okolnostima osujećuje.

Ali u stanovito vrijeme ako strah postane vrlo jak oni mogu prouzročiti takav udarac od kojeg se eterički ćutilni centri poremete. To se događa kod većinom takvih osoba koje su rođene pod znacima, koji su najslabiji u zodijaku. Ali kao što jedna vrpca nakon rastezanja može opet natrag zadobiti svoju elastičnost tako je lakše uspostaviti duhovne sposobnosti u ovakovim slučajevima nego u onima, gdje je naslijeđena mahnitost prenesena iz ranijeg života prouzrokovala nedovoljne veze.