12. Član

SVJETLO, BOJA I ZVUK KAO TEMELJ LIJEČENJA

- Bog je svjetlo. - Svaki put kad se zadubimo u ove tri riječi mi se kupamo u jednom duhovnom bunaru neiscrpive dubine i zaronimo svaki put sve više u božansku dubinu pa dolazimo sve bliže svom Ocu u nebu.

Svake protekle godine nam postaje sve jasnije, kraj najvećih dalekozora koje su sagradili oštroumni i spretni ljudi da bi prodrli u dubinu prostora, da nas beskrajnost svjetla upućuje nabeskrajnostBoga.

Doista, Bog je jedan i nedjeljiv. On sadrži u sebi sva bića kao što bijelo svjetlo u sebi ima sve boje. Ali On se očituje na trostruk način, kao što se bijelo svjetlo raspada u tri osnovne boje: plavo, žuto i crveno. Gdje god opazimo ove tri boje one zorno predstavljaju Oca, Srna i Duha svetoga. Ove tri prvobitne zrake božanskog života isijava Sunce i one stvaraju život, svijest i oblike na svakom od sedam nosača svjetla, Planetima koje nazivamo sedam duhova ispred prijestolja Božjeg. Njihova su imena : Merkur, Venera. Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn i Uran.

Svaki od ovih Planeta prima svjetlo Sunca u raznim količinama odgovarajući svojoj udaljenosti od središnjeg nebeskog tijela, sastavu svoje atmosfere i bićima koja na njemu stanuju, i prema stupnju svog razvoja prema kojem su sposobni primati sunčeve zrake. Oni primaju boje koje se s njima slažu i preostale zrače na druge Planete. Ove odražene zrake nose u sebi impulse prirode onih bića s kojima su prije toga došli u doticaj.

Na taj način dolazi božansko svjetlo i život do svakog Planeta, bilo izravno od Sunca ili odraženo sa tih 6 bratskih Planeta pa tako, kao što ljetni vjetar koji huji preko cvijetnih polja sa sobom nosi u svojim zamasima pomiješan miomiris mnogog cvijeća, tako nam donosi i nježni upliv iz vrta Božjeg miješane poticaje svih duhova, i u tom raznovrsnom svjetlu mi se krećemo i živimo i imamo svoje postojanje.

Zrake koje odlaze dolje izravno sa Sunca izazivaju duhovno prosvjetljenje, odražene zrake sa drugih planeta donose dodatnu svijest i moralni razvoj, a one zrake koje se odražavaju preko Mjeseca daju zemaljski rast.

Ali kao što svaki Planet može primiti samo određenu količinu jedne ili više boja, primjereno svom općem razvoju, tako može i svako biće na ovoj Zemlji: ruda, biljka, životinja i čovjek primiti samo jednu određenu količinu raznih zraka koje zrače na Zemlju i u njima živjeti. Preostale zrake ih ne dotiču i ne potiču, ne znaju za njih kao što slijepac ne zna za boje i svjetlo oko sebe.

Bijele sunčane zrake sadrže sedam boja spektra. Okultist vidi čak 12 boja, ima ih pet između crvene i ljubičaste koje idu u jednom smjeru oko čitavoga kruga vidljivog spektra kao nadopuna za crveno, narančasto, žuto, zeleno itd. Četiri od tih boja su neopisive ali peta, srednja od pet, slična je boji tek procvalog cvijeta breskve. U stvari to je boja životnog tijela. Školovani vidovnjaci koji je opisuju kao plavkasto sivu ili crvenkasto sivu pokušavaju opisati jednu boju kojoj nema slične u fizičkom svijetu pa su zato prisiljeni dati samo približni opis koliko je to našim jezikom moguće.

Kada se međusobno pomiješaju tri osnovne boje, pojave se četiri dopunske boje, naime tri pomoćne: narančasta, zelena i purpurna, svaka nastala miješanjem dviju osnovnih boja (crveno i žuto daju narančasto, plavo i žuto daju zeleno i plavo i crveno daju purpurno) i jedna koja sadrži čitavu ljestvicu boja- indigo. One zajedno tvore sedam boja spektra.

Boja Marsa je crvena, Venere žuta, Merkura ljubičasta, Mjeseca zelena, Sunca narančasta, Jupitera plava, Saturna indigo i Urana žuta. Možemo pomiješati sve ove boje da bi od njih dobili pomoć. U stvari vidi se u osjećajnom svijetu da dopunjujuće boje stvaraju zemaljske vidljive boje. Ako je kod nekog upliv Marsa prejak onda će mu pomoći drago kamenje, boje i kovine od Saturna, ali ako nekome hoćemo pomoći tko je melankoličan i šutljiv, onda to možemo učiniti dragim kamenom ili kovinom Marsa.

U zemaljskom svijetu crveno ima svojstvo da uzbuđuje i potiče dok zeleno ima umirujuće i ohladnjujuće djelovanje. Ali kada promatramo ovu stvar sa stanovišta osjećajnog svijeta onda vidimo da tamo važi upravo obrnuto. Tamo je dopunjujuća boja aktivna i ima ono djelovanje na naše želje i osjećaje koje mi pridajemo zemaljskoj boji. Mi govorimo o ljubomori koju je stvonlajedna nečista ljubav kao o jednoj zelenoj sablasti.

Kad školovani vidovnjak promatra čovjekovu auru opaža srdžbu kao šarlah crveno, strah kao sivo i ocjelno plavo, brige kao tamno plavo, mržnju kao crveni oblak, zdvojnost kao crni veo itd. Boja nebesko plava pokazuje nadu, optimizam i probuđeni religiozni osjećaj. Plavo pokazuje najvišu vrstu duhovnosti ali plava se boja ne pojavljuje izvan gustog tijela osim kod najvećih svetaca, obično se tamo vidi samo žuto.

Kod niže stojećih rasa osnovna je boja aure mutno crvena kao tmjajuća vatra što pokazuje njihovu strastveno uzbuđenu narav. Ako promatramo ljude koji stoje na jednom višem razvojnom stupnju onda vidimo kao osnovnu boju, ili kao iz njih izlazeće titraje, narančasto, jer je žuto intelektualaca pomiješano sa crvenim strasti. Prirodna zlatna boja je zraka Krista koja svoje kemijsko očitovanje nalazi u kisiku, elementu Sunca i kada mi napredujemo na putu evolucije postižu om, koji nisu izrazito religiozni, ovu žutu boju u svojoj auri zahvaljujući to svojoj ljubavi za ljude, što je svojstveno Zapadu.

Postoji uska veza između boje i zvuka. Ako se udari neki određeni ton onda se istovremeno pojavi jedna određena boja. U nebeskom svijetu su boja i zvuk istovremeno prisutni, ali zvuk je začetnik boje. Pitagoraje govorio o harmoniji sfera i on taj izraz nije upotrebljavao jednostavno kao neki pjesnički nagovještaj. Tamo doista postoji takav jedan sklad. Evanđelje Ivanovo kaže da je na početku bila riječ... i bez ove nije ništa učinjeno što u svijetu postoji. To je bio stvaralački "Neka bude" koji je prvo donio svijet u postojanje. Mi slušamo o nebeskoj glazbi jer sa stanovišta nebeskog svijeta prvo je sve bilo stvoreno nizom zvukova, koji su onda stvorili čvrste tvari i bezbrojne oblike koje vidimo svuda oko nas. Odgovarajući ritmički zvuk je graditelj svega toga, stvoritelj i uzdržavatelj oblika.

Po viđenju okultiste čitav je sunčani sustav jedan ogromni glazbeni instrument o kojem se u grčkoj mitologiji govori kao liri od 7 žica Apolona, sjajnog Boga Sunca. Kao što postoji na kromatskoj zvučnoj ljestvici 12 poluzvukova tako imamo i 12 zviježđa u Zodijaku i kao što imamo 7 ključeva ili punih zvukova na klavijaturi tako imamo i 7 Planeta. Zviježđa Zodijaka se mogu nazvati glasnjačom kozmičke harfe a 7 Planeta su žice, oni šalju različite zvukove prema zviježđu kojim baš prolaze, i tako uplivaju na čovječanstvo na razne načine. Kada bi se ovaj sklad samo na čas raspao ili bi nastupio samo najtiši nesklad u toj glazbi, to bi se čitav Svemir raspao. Glazba može jednako graditi kao i razarati. To znaju mnogi veliki glazbenici, npr. unuk besmrtnog Felixa Mendelsona kroz mnogo je godina pravio pokuse sa snagom zvuka. Došao je do zaključka da kad bi mogli naći osnovni ton jedne zgrade, mosta ili bilo koje gradnje da bi i taj predmet mogli do temelja razoriti ako bi taj zvuk dovoljno dugo i dovoljno jako pustili da zvuči.

Naše oholo smijuljenje starim vremenima, kao kad npr. slušamo priču o Josui i zidinama jerihonskim, više nije umjesno. Zvuk ovnujskih rogova nesumnjivo je odgovarao osnovnom zvuku onih zidina koje su reagirale na ritmički takt vojske, koji je služio kao priprema za odlučujuću bitku. Jednoličan topot mnogih nogu srušio bi svaki most pa zato moraju vojnici kad prelaze prekinuti skladan hod.

Tako možemo reći da svaki planet odašilje svoj osnovni zvuk koji odgovara sveukupnom žamoru na tom Planetu, koji planetarni duh dovodi u sklad. Taj se zvuk može čuti duhovnim uhom.

Nevidljivi zvučni titraji imaju veliku moć nad čvrstim tvanma.Om mogu kako sagraditi tako i razoriti. Ako stavimo malu količinu finog praha na jednu staklenu ploču i gudalom povlačimo po bridu onda titraji učine da se prah poreda u lijepe geometrijske oblike. I ljudski glas može izazvati takve oblike, uvijek iste oblike za iste zvukove.

Kad sviramo na jednom glazbalu npr. glasoviru ili guslama notu ili akord, jedno za drugim, onda se konačno nađe jedan zvuk kod kojeg slušaoc osjeti jasno titranje na zadnjem donjem dijelu glave. Ovo se titranje osjeti svaki put kad se ponovi isti zvuk. Taj zvuk je osnovni zvuk dotične osobe. Kad bi ga pustili dugo i jako zvučati, on bi osobu ubio sigurno kao metak iz revolvera. Ali ako taj zvuk udaramo lako i meko on tijelo jača, umiruje živce, osvježuje trup i tako uspostavlja zdravlje.