13. Član

SAN I ZDRAVLJE

Vrijednost sna

Tokom dana prima životno tijelo bezbojni sunčani fluid koji je naokolo nas, putem organa koji zovemo slezena. Ova životna snaga prožima čitavo tijelo i vidovnjak je vidi kao fluid u svjetlo roza boji nakon što je kod ulaza u fizičko tijelo bio pretvoren. On teče duž svih živaca i kada ga mozak pošalje u većoj količini na jedno mjesto on pokrene mišice prema kojima živci vode.

Za životno tijelo se može reći da je sastavljeno od mnogih šiljaka koji strše u svim pravcima tijela, prema van, gore i dolje i svaki od tih šiljaka prodire u središte jednog kemijskog atoma, uslijed čega dolazi taj u jedno više titranje nego li mu je to svojstveno. Ovo životno tijelo prožima gusto tijelo od rođenja do smrti u svim stanjima, izuzev kad u nekom određenom dijelu prestane cirkulacija krvi npr. kada je ruka kroz duže vrijeme položena na rub stola pa je "zaspala", kako se to kaže. Onda vidi vidovnjak etersku ruku kao neku rukavicu i kemijski atomi ruke padaju natrag u svoje prirodne polaganije titraje. Udaramo li ruku da bi se "probudila" onda osjetimo neko posebno pikanje koje je uzrokovano time što šiljci životnog tijela opet ulaze u spavajuće atome i ove stave u ubrzano titranje.

Životno tijelo napušta truplo na sličan način prigodom smrti. Utopljenici koji su se spasili osjetili su jaku bol ulaskom ovih šiljaka što su om također opisali kao neko pikanje.

Kad jedna osoba primi tokom dana veću količinu ovog sunčanog fluida onda bivaju ovi šiljci životnog tijela izgurani napolje ili se om izdulje. Ali kako prolaženjem dana otrovne otpadne tvari sve više otežavaju tijelo, to rapidno slabi doticanje životnog fluida. Na večer dolazi vrijeme kada šiljci životnog tijela više ne primaju dovoljno ovog životnog fluida, oni se smežuraju i fizičko tijelo postaje sve tromije. Onda Ego osjeti kako tijelo postaje teško, sumorno i umorno. Konačno dolazi vrijeme kada se životno tijelo slomi i titraji gustog tijela postaju tako spori da ga Ego više ne može oživjeti. Prisiljen je da se povuče, da se njegovi nosači oporave. Onda kažemo daje tijelo zaspalo.

San nije dokono stanje. Kad bi to bilo onda ne bi ujutro osjetili razliku i u snu ne bi bilo nikakve snage koja jača. Oporavljanje u pravom smislu uključuje u sebi neko djelovanje.

Kad neka zgrada trajnom upotrebom postane ruševna i postane potrebno da se obnovi, onda stanari isele da bi obrtnici imali punu slobodu rada. Iz sličnih se razloga i Ego povuče po noći iz svog stana. Kao što obrtnik radi na zgradi daje osposobi opet za uporabu, tako mora i Ego obraditi fizičko tijelo da ga učim sposobnim za ponovno korištenje. Taj posao učinimo mi preko noći makar nismo toga svjesni u budnom stanju. Kod tog djelovanja izlučuju se otrovne tvari iz našeg organizma, uslijed čega je tijelo osvježeno i ojačano kada se Ego vrati u tijelo i mi se probudimo.