14. Član
RAZUM I LIJEČENJE
Pravi uzroci zaraze
Ima mnogo oholih ljudi koji su uvijek spremni ismjehivati one koji primjenjuje metode božanskog liječenja i uče među ostalim da pod svim okolnostima treba biti bez straha. A činjenica je da se golem postotak bolesti ima svesti na osjećaj straha kod oboljelog.
Putnici koji posjećuju nenastanjene otoke pripovijedaju da ptice i životinje u početku pred njima nemaju nikakva straha, ali kada upoznaju razbojničku prirodu čovjeka onda pred njim bježe iz straha za svoj život. Nemilosrdna priroda čovjekova proširila je tokom mnogih tisućljeća strah preko čitave zemlje. Mi smo pobijedili ptice i druge životinje, pripitomili i opljačkali, a što nismo uspjeli pobijediti to smo pobili, dok se nisu sva dišuća bića sakrila pred nama. To vrijedi i za veće životinje. Nijedna nije tako velika da nas se ne bi bojala i da ne bi bježala pred nama.
Ali okrenemo li se prema malim stvarima onda je to sasvim drugačije. Čovjek koji misli da ima vrhovnu vlast na Zemlji zato što tjera sve veća stvorenja u strah, suprotno tome drhće pred sasvim malim bićima u svijetu, i što su ona manja toliko on ima više straha.
Mikroskop nam je otkrio da tako mala životinja kao kućna muha na dlačicama svojih nogu nosi tisuće parazita, pa nas zato strah tjera da izdajemo milione dolara za hvatače muha, da se oslobodimo ove pošasti, ali su naši napori većinom uzaludni. Makar se godišnje izdaju goleme svote da muhu uništimo ona je tako strašna da se brže koti nego lije mi možemo uništavati. Mi se bojimo njenog rođaka komarca čak još više. Mikroskop nam je pokazao daje taj mali kukac jedan od glavnih glasnika smrti. Mi se borimo protiv njega iz straha za svoj život ali on dalje napreduje, usprkos velikih svota koje izdajemo da ga uništimo. Onda je tu mlijeko koje pijemo. Kaže se da ono pod normalnim okolnostima sadrži 100.000 klica po kubičnom centimetru i pod najpovoljnijim higijenskim uvjetima da se ta vojska razarača može smanjiti najviše na 10.000. Mi zato iz straha pasteriziramo mlijeko prije nego ga se usudimo dati maloj djeci. Svaka kap vode koju pijemo vrvi od bakcila a i naš novac, s kojim kupujemo za život potrebno, nosač je smrti jer je pun nevjerojatne količine klica. Pokušaj čišćenja novca napustili smo kada je nađeno da je uslijed postupka postalo teže uočiti falsifikate u bankama. Ili se krivotvorenja bojimo više nego klica, ili nam je novac draži od zdravlja.
Zar nije sve to smiješno i nedostojno našeg otmjenog položaja kao ljudskih bića, kao djece Božje? Znanosti je dobro poznato da stanje straha razara otporne snage tijela i daje zato on odgovoran za bolesti koje na drugi način ne bi mogle doći. S okultnog je gledišta posve jasno zašto je to tako. Gusto tijelo koje vidimo našim očima potpuno je prožeto nosačem sastavljenim iz etera, i sunčana snaga koja prožima čitav Kozmos struji stalno kroz slezenu u naše tijelo. Slezena je organ specijalno stvoren da privlači i primi taj sveobuhvatni eter. U solarpleksususu on se pretvara u jedan ružičasto obojeni fluid koji prožima živčani sustav. Njega možemo usporediti s elektricitetom u žicama telegrafskog uređaja. Kroz ovaj se životni fluid pokreću mišići i organi vrše svoj za život važan rad tako da se tijelo uzdržava u punom zdravlju. Što je zdravlje bolje toliko više možemo primiti sunčanog fluida. Ali mi potrošimo samo dio toga, dok suvišak naše tijelo isijava.
Sigurno je svatko već vidio papirnate trake koje vise po slastičarnama pred električnim ventilatorima. Čim se ovi stave u pogon papirnate trake stanu lepršati u vodoravnom smjeru dalje od ventilatora. Također fluid koji teče na površini čovječjeg tijela vodoravno je isijavan dok smo potpuno zdravi. Ovo se stanje ispravno naziva zračećim zdravljem. Kažemo za takvu osobu da zrači životom i snagom. Pod takvim okolnostima ne mogu nikakve klice bolesti ući u tijelo. Radi ove nevidljive struje one se ne mogu izvana utisnuti, isto kao što ne može jedna muha ući u kuću kroz prozor ako na njemu stoji ventilator koji radi. I oni mikrobi koji dospiju s hranom u naše tijelo isto će biti brzo opet izbačeni, jer se sve izluči u životnom predvorju tijela. Bubrezi npr. pokazuju koje izrabljene tvari mi izlučujemo a koje supstance potrebne za kućanstvo tijela zadržavamo.
Ali u času kada se predamo mislima straha, briga ili srdžbe tijelo se potrudi da kao obično zatvori vrata prema vanjskom stvarnom ili utvaranom neprijatelju. Onda se zatvore također i slezena i prestane donositi u dovoljnoj količini životni fluid za potrebe tijela. Mi onda doživljavamo stanje koje je slično onome kada struja oslabi u ventilatoru. Onda će papirnate trake visjeti prema dolje i neće lepršati. Slično je s ljudskim tijelom. Ako strah prisili slezenu da se djelomično zatvori, sunčani fluid više neće istom brzinom strujiti kroz tijelo. Ona više ne zrači na površini u ravnim crtama nego se ove spuste prema dolje i tako dopuštaju malim štetnim bićima da nesmetano prodru u tkivo organizma i tamo prouzroče bolesti.
Da li duhovni učenjaci ili drugi koji vjeruju u božansko liječenje poznaju taj zakon ili ne poznaju, oni ipak rade u skladu s njim kada tvrde da su om djeca Božja i zato da se nemaju razloga bojati jer je Bog njihov otac i on će ih štititi tako dugo, dok namjerno ne povrijede životni zakon.
Zarazne bolesti dakle dolaze uistinu i stvarno iznutra. Sve dok mi živimo razumno, tijelo hranimo čistom biljnom hranom i duhovno smo zaposleni u dobrom smislu, možemo mirno vjerovati obećanju daje Gospod naša zaštita. Dokle god mi dokazujemo našu vjeru našim djelima nikakvo zlo nas neće stići. Ali ako se odreknemo naše vjere u Boga, ako njegove zapovijedi prezremo, naši su izgledi u zdravlje mali.