Posljedice čestog iedenia

Jedan drugi razlog probavnih smetnji dolazi od običaja da se jede svakih par sati. Ljudi koji su naučeni 5 ili 6 puta na dan jesti tvrde da su gladni i da trebaju hranu, da bi inače oboljeli. U stvari tu požudu treba svesti na jedno bolećivo stanje želuca a olakšanje nastaje uslijed težine hrane koja oslabi želudac.

Mi smatramo zločinom kad se osobi, koja čezne za morfijem, daje sve više morfija samo zato, što ona to traži i njoj on donosi olakšanje. Istu logiku i filozofiju trebalo bi primijeniti kod ljudi, koji se truju pretjeranim jelom. To u oba slučaja nije teorija nego počiva na rezultatima istraživanja, koji se ne mogu uspoorediti s pokusima na ljudima ili životinjama, gdje su nezdrave okolnosti uzrokovane uslijed neprirodnih probavnih stanja. Ali za vidovnjaka ne postoji takva zapreka jer on može vidjeti zamršeno kretanje želuca i crijeva kada se napune hranom. Onda hrana iznoji crni otrovni plin koji, dok je čovjek zdrav, aura životnog tijela izbaci napolje. Ali ako je njegova životna snaga oslabljena i struja životne snage kroz slezenu nije tako jaka kao obično, onda ostaje taj otrovni plin u okolini utrobe i okružuje ju kao crna široka vrpca koja truje svaku organsku djelatnost dok se tamo nalazi. Ako neka osoba jede tri puta na dan onda ima izgleda da se otrovna vrpca, koju je stvorio jedan obrok, rstvori prije nego li se uzme sljedeći obrok. Ali kada se obroci uzimaju u kraćim razmacima onda nema apsolutno nikakve mogućnosti da se ta osoba oslobodi otrovnog oblaka pa joj je zato sve gore i ona si time skraćuje duljinu prirodnog života. Ljudi bi bili potreseni kada bi to mogli vidjeti. Iz tih razloga neka si svatko tko hoće biti zdrav, uzme za pravilo da jede dva ili tri puta na dan, i to ne mnogo.