II Dio

BOLESTI

4. Član

OPĆI UZROCI BOLESTI

Uvod

Bolest je u stvari vatra, NEVIDLJIVA VATRA koja je OTAC, koji nastoji da se razbiju otvrdnuta stanja koja su se nagomilala u našem tijelu. Mi u groznici prepoznajemo vatru ali i čirevi, rak i sve druge bolesti su u stvari djelovanja one nevidljive vatre, koja treba da organizam očisti i oslobodi stanja, koja smo mu nametnuli time što smo povrijedili prirodne zakone.

Možemo također reći da su bolesti dokaz našeg neznanja, jedinog grijeha, a liječenje znak pravilno primijenjene spoznaje, u kojoj jedinoj leži spas. Krist je utjelovljenje principa mudrosti i u onoj mjeri, u kojoj se Krist u nama oblikovao, mi postižemo zdravlje. Zato treba jedan liječnik da bude religiozan i da se trudi da svog bolesnika ispuni visokim idealima, da se nauči prilagoditi zakonima Božjim koji upravljaju čitavim Svemirom, da bi time stekao trajno zdravlje u sadašnjem i budućem životu.

Stari zavjet počima sa pripovijetkom kako je čovjek bio zaveden krivim svjetlom luciferskih duhova uslijed čega su nastupile sve boli i patnje ovoga svijeta i svršava s obećanjem da će doći Sunce pravednosti i na svojim krilima donijeti snagu liječenja. A u Novom zavjetu nalazimo daje to Sunce pravednosti, istinsko svjetlo došlo da spasi svijet, i prva činjenica koja se u vezi s tim utvrđuje jest, da je ono proizašlo iz jednog neoskvrnjenog začeća.

Ovu točku treba temeljito razumjeti, naime daje lucifersko kaljanje sa strastima ono što je donijelo u svijet boli, grijeh i patnje. Kada se stvaralačka snaga upotrebljava za udovoljavanje strastima, bilo da se porok vrši sam ili zajednički, u ili izvan zakonitog braka, onda je to grijeh koji se ne može oprostiti, on se mora okajati. Čitavo čovječanstvo trpi sada radi tog grijeha. Oslabljena tijela, bolesti koje naokolo vidimo prouzročene su kroz stoljeća i prije nego naučimo svoje strasti savladavati ne može doći nikakvo pravo zdravlje.

Prije nego je osjećajno tijelo bilo nakvašeno ovim demonskim principom začeće je bilo neoskvrnjeno i sakrament. Ljudi su se tada kretali u prisutnosti anđela, čisti i bez srama. Akt oplodnje bio je jednako nevin kao onaj jednog cvijeta. Neposredno nakon toga što se nedaća zbila opasao je anđeo ljude s lišćem, da bi im utuvio ideal po kojem treba da uče živjeti, naime slično kao biljke. Ako budemo ikada sposobni da provedemo akt rađanja na jedan čisti i nevini način i bez strasti kao biljke, onda će se izvršiti jedno neoskvrnjeno začeće ijedan Krist će biti rođen, sposoban da liječi sve boli čovječanstva, da smrt pobijedi i besmrtnost postigne. On je pravo svjetlo, koje će udaljiti čovječanstvo od došaptavanja strasti, putem samožrtvovanja do suosjećanja.

To je veliki ideal kojemu stremimo: sebe same čistiti od poroka sebičnosti i koristoljublja. Zato gledamo na znak Rozenkrojcera kao ideal. Sedam crvenih ruža znače očišćenu krv, bijela ruža ukazuje na čistoću života, a zlatna sjajuća zvijezda predstavlja onaj neprocjenjivi upliv zdravlja, pripravnosti na pomaganje i duhovne uspravnosti koja zrači iz svakog sluge čovječanstva.

Prije nego li nas ovaj život Krista ne prosvijetli iznutra prema van, mi ne možemo prirodne zakone niti shvatiti niti ih se pridržavati i zato si, uslijed neznanja, radi prestupa tih zakona uvijek privlačimo bolesti. Kako je to već Emerson rekao, bolestan čovjek jedan je zločinac, njegovo bolesno stanje iznijelo je na vidjelo da on gazi prirodne zakone. To je razlog zašto je potrebno propovijedati Kristovo evanđelje, da bi se svaki od nas naučio Boga ljubiti iz sveg srca i svog bližnjeg kao samoga sebe, jer sva tuga u svijetu, priznali mi to ili ne, nastaje iz jedne velike činjenice naše sebičnosti. Što je razlog ako je u ishrani došlo do nereda? Ne dolazi li to odatle što smo naš organizam pretovarili, jer smo bili ljuti i iscrpili naše živce kada smo pokušali nekog upotrijebiti za svoje sebične svrhe, i sada ga mrzimo zato što nismo uspjeli? Sebičnost je u svakom slučaju glavni uzrok većine bolesti, sebičnost je veliki grijeh neznanja.