Neprobavljive živežne namirnice kao lijek

Na prvi pogled čini se apsurdnim reći da će naše zdravlje biti to bolje što je naša hrana više neprobavljiva. Ali ako tu tvrdnju točno ispitamo naći ćemo daje istinita. Hrana koja se obično smatra neprobavljivom, jer imamo teškoće nakon njenog uživanja prouzrokuje neugodnosti samo zato što je ona baš prejako probavljena, dok druga gotovo neprobavljena hrana, koja se u stanovitom smislu uopće ne može smatrati hranom, daje nam osjećaj zdravlja i zadovoljstva. Tu važnu činjenicu mnogi ne ocjenjuju pravilno i to je osnovni uzrok poteškoćama koje moraju iskusiti svi koji "misle" da su vegetarijanci. Oni su većinom imali probavne smetnje prije nego su prestali jesti meso, pa su se nadali da će se dogoditi čudo da će ozdraviti. Sada su gorko razočarani, jer ne samo da se ne osjećaju bolje nego često čak i gore.

Često se događa da ljudi koji se na nas obraćaju radi liječenja sasvim neprikriveno priznaju strašne dijetalne pogreške. Oni jedu 4-5 obroka dnevno, sastavljenih od vrućih kolača, kave, jaja, bifteka, bijelog kruha, krumpira, pašteta, sira itd. i onda se čude da se ne osjećaju dobro. Ti ljudi tvrde da se znaju ponašati. Oni puše nekoliko cigareta, piju nekoliko čaša pive, možda i koji koktel i to zovu "prirodnom hranom". Idu spavati u deset ili jedanaest sati i tvrde da uzorno žive. Kad im se kaže da čine ozbiljne pogreške vrlo se čude i ne vjeruju da takvom hranom kopaju sebi grob.

A ipak je tako, i to ne zato što bi hrana bila neprobavljiva nego zato što miješaju premalo neprobavljivih tvari s visoko vrijednom hranom. A u tome ovi ljudi nisu gon od onih koji žive od koncentrirane hrane, kao što su suhe šljive, orasi, cvebe itd. I ovi jedu koncentriranu hranu, a bjelančevine dobivaju od oraha i ugljične hidrate od cveba, ali nužna im je makar neprobavljiva celuloza što daje poticaj probavnom kanalu koji izaziva kretanje i izlučivanje važnih probavnih fermenata.

Nema sumnje da je puna pšenica mnogo ukusnija, hranjivija i zdravija od bijelog brašna u kom postoje još samo čvrsti dijelovi zrna, a njegova hranjiva vrijednost nije osobito visoka, iako se mnogo lakše probavlja od pšenice. Velika korist pune pšenice leži u mineralnim solima koje su potrebne za izgradnju tijela, dok ih u bijelom kruhu nema. Moramo podsjetiti na slijedeće: tako kao što jedan dio bjelančevine sadržane u mesu i u mesu sadržani fosfor ostaju neprobavljem, isto je i s bjelančevinama kojih ima obilato u crnom kruhu. Ali dok se bijeli kruh gotovo sav probavi i preostane samo malo pepela, pretpostavljeno daje dobro pečen, grubi dijelovi brašna od pune pšenice prolaze probavmm kanalom gotovo neprobavljem. Oni ga masiraju i podražuju i potiču optok krvi, koji osvježuje crijeva i uzdržava ih zdravim. Oni se ne lijepe zajedno tako čvrsto kao mali otpaci koje ostavlja visoko koncentrirana hrana i zato istjeruju iz svojih međuprostora škodljive plinove, radi čega probavni kanal ostaje čist.

Usporedimo kako djeluju na utrobu meso, jaja, sir itd. koji se gotovo čitavi probave i ne ostave nikakvih grubih otpadnih tvari koje bi očistile crijeva nakon upotrebe, s takvom hranom kao što su mahunarke (štedljivo uzimane) bijela repa, mrkva, luk itd. koji sadrže sve elemente kojih ima i u mesu, a osim toga i za zadravlje nužnu količinu grubih, žilavih tvari koje jedine mogu očistiti crijeva i sistem držati u dobrom stanju.

Pratip određuje oblik i stas jedne osobe i kako će njena normalna figura biti u zdravom stanju. Ali radi nereda u našoj prehrani mi tu sliku često mijenjamo, energiju tijela upotrebljavamo za izbacivanje velikih količina hrane koju naše tijelo nije moglo usvojiti, pa zato mršavimo. Protivno se događa kad su snage za izbacivaje preslabe, onda se radi neprirodne hrane suvišno meso ili mast na nama taloži. Ako izaberemo jedno naučno pripremljenu hranu, onda će oni koji su prije radi nepropisne prehrane izmršavili postati deblji, a oni koi su naslagali suvišno meso i salo time prestati i težinu smanjiti.