Mozak i živčani sustav

Za trajanja saturnovog kruženja zemljme periode gusto je tijelo steklo sposobnost stvoriti mozak da bi dobilo nosača za klicu razuma koji kasnije treba pndoći. Prvo je bio dan poticaj za izgradnju prednjeg dijela mozga. Mozak i živčani sustav najviši su izraz osjećajnog tijela. Om izazivaju slike vanjskoga svijeta, ali za stvaranje duhovnih slika potrebnu tvar donosi krv. Iz tog razloga kod aktivnog mišljenja krv teče u glavu.

Mozak je kod čovjeka povezujući članak između duha i vanjskog svijeta. Bez mozga on ne može ništa saznati o vanjskome svijetu. Organi osjetila su samo posrednici vanjskih utisaka do mozga i on je oruđe koje te utiske čim razumljivim i koji ih sređuje. Duh podržan od anđela izgradio je mozak da bi sakupio znanje o fizičkom svijetu. Kada je Ego zaposjeo svoje nosače, postalo je nužno da se jedan dio stvaralačke snage upotrijebi za gradnju mozga i grkljana. Luciferski duhovi su podstrekači sveg razumnog rada, posredovanjem onog dijela spolne snage koja teče prema gore, da bi bila upotrebljena za rad mozga. Na taj način je biće, koje se razvijalo, preko mozga steklo svijest o vanjskom svijetu - na račun polovice svojih stvaralačkih snaga.

Psiholozi su ustanovili da su stanoviti dijelovi mozga posvećeni jednom osobitom radu mišljenja, a frenolozi su išli u tom istraživanju još dalje. Danas je poznato da mišljenje troši i razara nervnu supstancu. Ovo i sve ostalo istrošeno u organizmu, nadoknađuje se putem krvi. Kada će jednom tijekom daljnjeg razvoja rad srca biti podvrgnut volji čovjeka, onda će doći kruženje krvi pod apsolutnu kontrolu ujedmjavajućeg životnog duha. Tada će duh moći držati krv podalje od onih područja u mozgu koja su posvećena sebičnim svrhama. Kao posljedica toga ti osobiti centri će postupno zakržljali. 

Znanje razuma i sebičnost koja ga prati čovjek je stekao na račun svoje stvaralačke snage s kojom je on sam od sebe mogao rađati. On je kupio svoju slobodnu volju kroz bolest i smrt. No kada jednom čovjek nauči svoj razum upotrebljavati za dobro čovječanstva, steći će duhovnu moć nad životom, pa će biti vođen prirođenim znanjem koje nadvisuje današnje razumsko znanje u toj mjeri u kojoj ovo nadvisuje najnižu životinjsku svijest. Mozak je u najboljem slučaju samo neizravan put za sticanje znanja i bit će nadomješten putem izravnog doticaja s mudrošću prirode, koja će tada osposobiti čovjeka da stvara nova tijela bez ičije pomoći.

U periodu Mjeseca bilo je potrebno da se gusto tijelo nanovo izgradi i pripremi za prožimanje osjećajnim tijelom. Također gaje trebalo dovesti do toga da uzmogne razviti živčani sustav, mišiće, hrskavicu i sklonost za kostur. Ova ponovna izgradnja bila je djelo Saturnovog kruženja za vrijeme periode Mjeseca.

Ponovna gradnja gustog tijela za Saturnovog kruženja u periodi Zemlje dala je prvi poticaj početnom odvajanju živčanog sustava koji se od tada pojavljuje u svojim podvrstama, voljnom i simpatičnom živčanom sustavu. Za vrijeme periode Mjeseca bili smo snabdjeveni samo s ovim potonjim. Voljni živčani sustav, koji je gusto tijelo doveo do jednog instrumenta izvanredno sposobnog da se prilagodi nutarnjem vodstvu i kontroli putem Ega, dodan je tek za trajanja sadašnje Zemljme periode.

Kada je na početku lemurske epohe došlo do razdvajanja Sunca, Mjeseca i Zemlje, opazio je onaj dio čovječanstva koji je bio najnapredniji, razdvajanje osjećajnog tijela u jedan viši i jedan niži dio. Ostali dio čovječanstva doživio je to tek na početku atlantske epohe. Viši dio osjećajnog tijela postao je neka vrsta životinjske duše. On je stvorio cerebrospmalm živčani sustav i mišiće podvrgnute volji, kontrolirajući na taj način niži dio trostrukog tijela dok nije bio razvijen povezujući članak razuma.

Onaj dio mišićnog sustava koji nije podređen volji kontrolira simpatični živčani sustav.

Sjedište  čovječjeg  duha uglavnom je  u  epifizi,  a u  drugom  redu  u  mozgu  i  u cerebrospmalnom živčanom sustavu koji bdije nad mišićima podvrgnutim volju.