Moć misli

"Kako čovjek u svom srcu misli takav je on" rekao je Krist i to je jedno potpuno znanstveno tvrđenje. Osim toga to će svatko potvrditi tko se osvrne na okolnosti svakidašnjega života u obitelji, uredu i na ulici. Ovdje vidimo jednom čovjeka s debelim usnama, nadutim obrazima i pravom kesom ispod brade i mi odmah znamo da pred nama stoji čovjek razvratan koji voli uživati. Dolazi nam drugi u susret, njegovo lice puno je brazda, usnice su mu tanke i uske i mi po tome prepoznajemo da su to lice oblikovale brige i misli.

Svaki prolaznik utisne nam jasno na vanjski način svoje unutarnje misli. Jedan je mišićav i pokretan jer misli koje upravljaju njegovim radom izgrađuju jedno okretno tijelo. Drugi ima mlohavu kožu, debeo trbuh i gegav hod čime pokazuje da se ne voli naprezati. U svakom je slučaju tijelo točna slika ćudi, svatko trpi primjereno pravcu svog duhovnog stava, od drugačijih slabosti. Razvratnik i puteni čovjek trpe od bolesti koje nastanu kad njihove misli oslabe i otvrdnu probavne kanale i organe rađanja. Njihove su bolesti sasvim različite od živčanih bolesti koje napadaju misaonog čovjeka i svaka metoda liječenja koja ne uzima u obzir to da je tijelo mnogo više zemaljski izraz duha nego li je duh očitovanje zemaljskog tijela, ide potpuno krivim putem. U našem sastavljenom biću rade i djeluju duh i tvar međusobno na takav način zajedno daje apsolutno potrebno da se čovjek promatra u njegovoj ukupnosti, ako se ikada pokušamo baviti sa njegovim slabostima.

Filolozima je dobro poznato da veselje izvede bolesnika brže iz bolnice nego bilo kakva medicina. Ako se neki bolesnikov posao okrenuo na dobro i on postane optimističan, onda bolest kao na magičan način nestane. A i obratno, ako je netko dobrog zdravlja ali ga njegove poslovne stvari čine potištenim, on se počne i tjelesno osjećati bolesnim. Pismo s lošim vijestima može nekada čitavu probavu zaustaviti i može kod dotičnog prouzrokovati napadaj slabosti. Prema tome istinitost Spasiteljevih riječi "Kako čovjek u svom srcu misli takav on jest" u svakodnevnoj je praksi dovoljno dokazana.

Kada to uočimo onda shvaćamo koliko je potrebno njegovati jedan pozitivan životni nazor. Ćud puna nade najveći je lijek, i stalno ponavljanje odluke da svladamo bolest bolje je nego svi lijekovi svijeta. Ako se netko nalazi stalno u nuždi i jako pati tada je vjerojatno teško zadržati čvrstu nadu, ali ako se primijeni magična formula Gospoda Isusa za ozdravljenje ona će nam s vremenom pomoći da svladamo zlo.

Postoji zakon da mi, ako na zdravlje mislimo, nužno prije ili kasnije zdravlje steknemo. Moramo razumno živjeti i izbjegavati pretjerivanje, pogotovo u jelu, to se ne smije nikada zaboraviti. Nikome neće koristiti ako stane pred ogledalo i stalno ponavlja riječi "ja vjerujem, ja sam zdrav" ili slične neistinite tvrdnje. Mi ne smijemo ni s kim govoriti o našim bolima. Prije svega sam nastoj odvratiti misli od svog stanja, vjeruj u zdravlje kao u naše rođeno pravo i kao u nešto što se može postići, i ne sumnjaj u to.

Možda si čitao povijest jedne gospođe koja je čula kako je njen propovjednik kazao, da vjera može bregove pomicati. Htjela je isprobati svoju vjeru na kupu pepela, ali kada je sljedećeg jutra došla vidjeti i kup se još uvijek nalazio na istom mjestu, rekla je: "To sam si i mislila". Ispunilo se ono što je u svom srcu vjerovala a ne ono što je ustima govorila. To jednako vrijedi za sve stvari. Zato treba u srcu misliti na zdavlje.