Krv

Razmatranje krvi ide duboko, vrlo je dalekosežno i od osobite važnosti sa bilo kojeg stanovišta je mi analizirali. Lucifer je imao bezuvjetno pravo kada je rekao "daje krv jedna osobita tekućina". Ona gradi fizičko tijelo od vremena kada se atom klica smjestila u jaje pa do prekida srebrne niti, koja dovršava zemaljsku egzistenciju. Ona je jedan od najviših proizvoda životnog tijela i posrednik ishrane u svakom dijelu tijela. Ona je izravni nosač Ega koja prenosi svaku misao, svaki osjećaj i svako uzbuđenje plućima koja ih otpremaju dalje u krv.

Za vrijeme djetinjstva i do 14. godine života crvene kosti pune moždine ne šalju sva krvna tjelešca. Većinu njih dostavlja thymus žlijezda, koja je kod fetusa najveća, a onda se u tom stupnju smanjuje koliko organi djeteta koje raste postaju sposobni sami proizvoditi krv. Thymus žlijezda sadrži zalihu krvnih tjelešaca koju je primila od roditelja, i zato se dijete koje svoju krv vuče iz onog izvora još ne može smatrati osobnošću. Ne može prije nego li organizam djeteta sam počne stvarati krv. Tek kada thymus žlijezda u 14. godini života obustavi svoje djelovanje dosiže svijest o sebi svoj puni izraz; rodi se "Ja". Od te dobi Ego stvara sam krvi njome vlada.

Ovo što slijedi objasnit će taj događaj i njegovu logiku.

Sjetite se da rast i primanje hrane ovise o snagama koje djeluju na osnovi kemijskog etera uzduž pozitivnog pola životnog tijela. Taj eter će u sedmoj godini života zajedno s ostatkom životnog tijela biti oslobođen. Samo kemijski eter je u to doba potpuno zreo, a ostali treba još da doznju. U 14. je godini života životni eter, koji ima posla s razmnožavanjem, potpuno razvijen. U vremenu od 7. do 14. godine života pretjerana je ishrana nagomilala višak snage, koja sada teče k organima seksa i spremna je da djeluje, čim se pojavi požudno tijelo.

Ova se seksualna snaga nagomilava za vrijeme treće sedmogodišnje periode, a kroz to se vrijeme razvija svjetlosni eter, nosač topline krvi i kontrolira srce tako da tijelo ne bude ni pretopio ni prehladno. U ranom djetinjstvu krv često dosegne jednu prijelaznu temperaturu. Za vrijeme jakog rasta čest je protivni slučaj, ali kod usijanih glava silovite mladeži uslijed uzavrele krvi se dešava da strast i temperament često izgone Ego. Mi onda kažemo da se temperament uskipio i da se pjeni od bijesa, te tada tumačimo takovo djelovanje na slijedeći način - određena je osoba izgubila glavu i postala nesposobna misliti. To se događa osobito onda kada strast, bijes i temperament pregnju krv uslijed čega Ego biva izbačen iz tijela. Ego je tada izvan svojih nosača, pa ovi odlaze Amoku pošto im je oduzet vodeći upliv misli (njima je pak djelomično i zadaća da služe kao kočnica za impulse). Samo onaj čovjek koji ostaje hladan i sebi ne dozvoljava nikakvih uzbuđenja može jasno misliti.

Dokaz za tvrdnju da Ego ne može u tijelu raditi ako je krv pretopla ili prehladna jest općepoznata činjenica da prekomjerna temperatura čini čovjeka pospanim, a kada premaši jedan određeni stupanj izbacuje Ego, čime tijelo ostaje bez svijesti. Samo kod normalne temperature krvi može ga Ego upotrebljavati kao nosača svijesti.

Crvenilo srama pokazuje da je krv došla u glavu, daje mozak pregrijan, a mišljenje uzeto. Strah je stanje kojim se Ego želi braniti protiv jedne vanjske opasnosti. Tada krv odlazi u središte, lice postaje vidljivo blijedo, jer je krv napustila površinu tijela, a ono izgubilo na toplim, što također koči mišljenje. U groznici visoka temperatura uzrokuje delinum.

Punokrvni čovjek, ako krv nije pretopla, okretan je u mišljenju i djelovanju, dok je slabokrvni pospan. U prvom slučaju Ego ima više kontrole, a u potonjem manje. Ako Ego hoće misliti on povuče krv u pravoj toplini prema mozgu. Ali kada je nakon jednog obilnog ručka djelatnost Ega upravljena na probavne organe, čovjek ne može misliti, on je pospan.

Stan su Normam i Škoti znali da je Ego u krvi. Nijedan stranac nije im mogao postati saveznikom prije nego li je svoju "krv pomiješao s njihovom", te tako postao jedan od njihovih. 

Kod potomaka obitelji patrijarha Adama, Metuzalema itd. sadržavala je krv, koja je njihovim žilama tekla, slike svih događaja njihovih predaka i te su slike bile njihovom vidu stalno prisutne, jer om tada još nisu imali pogled u vanjski svijet. Danas krv svakog pojedinca sadrži još samo slike njegovih vlastitih iskustava, a k njima pristupa putem podsvjesnog pamćenja. Prije nego su ženidbe izvan obitelji bile dozvoljene, svaki je individuum bio vođen po jednom obiteljskom duhu (anđelu), koji je ušao u njegovu krv putem udahnutog zraka i svakom Egu pomagao da nadzire svoje nosače. Kada je došlo do ženidbi izvan obitelji Ego je postigao jednu stepenicu samosvijesti na koju se mogao osloniti. Time je prestao biti jedan od Boga vođeni automat i postao osobnost koja sama sobom vlada. Što je veća mješavina krvi, toliko manje može Ego, koji u tijelu stanuje, biti pod uplivom rasnih ili obiteljskih duhova. Nemiješana krv pribavljala nam je potporu predaka tako dugo dok je to bilo potrebno. Miješana krv donijela je neovisnost od vanjske pomoći. Jedan Bog (stvoritelj) mora biti neovisan.

Toplina krvi je pogodno tlo za Ego i luciferski duhovi sa Marsa pomažu da se ova toplina uzdrži stalnom time što rastopljeno željezo, kovinu Marsa, miješaju u krv, te tako privlače kisik- Sunčev element.

Ispravna toplina za pravo očitovanje Ega postoji tek onda kada se rodi intelekt iz konkretnog intelekta makrokozmosa, tj. kada je individuum navršio otprilike 21 godinu. Zakoni također priznaju tu starost kao najranije vrijeme kada se čovjeka može smatrati punoljetnim.

U niskim životinjskim vrstama krv je tekuća i prožeta zrncima (jezgrama). Jezgre kao životna središta su osnova za grupni duh. On upravlja njihovim životnim događajima i vodi ih putem tih jezgri. Za trajanja prvog vremena trudnoće krv nastajućeg djeteta je također zrmčava i to putem majčinog organizma. Ona uređuje izgradnju nastajućeg tijela, ali čim mkarnirani Ego uđe u majčino tijelo nova osobnost počinje to pokazivati i opirati se stvaranju zrničavih krvnih stanica. Stare stanice sve više nestaju tako da onda kada se srebrna nit u času rođenja učvrsti i Ego u tijelo useli sva zrnca nestanu. Tada je Ego apsolutni vladar nad novim nosačem, a to je nasljedstvo vnjedmje od bilo kojeg zemaljskog posjeda. Ako nove nosače ispravno upotrebljavamo postižemo njihovom pomoći duševnu snagu i skupljamo blago u Nebu. Propustimo li duhovnu kontrolu nad tim nosačima s tim mi ozbiljno sprječavamo naš viši razvoj i činimo veliki grijeh.

Prema tome krv je specijalni nosač Ega i tako kako smo u prošlim eonima razvoja kristalizirali tvar da bi time stvorili gusto tijelo tako je isto određeno da naši nosači imaju postati eterični, da bi sebe i svijet mogli uzdići iz kraljevstva materije u duhovno kraljevstvo. Ego zato prije svega nastoji učiniti krv plinovitom. Gledano duhovnim očima krv bez zrnaca nije tekuća već plinovita. Okolnost da krv kod uboda iglom u našu kožu izlazi kao tekućina nije protudokaz tome. U času kada ventil jednog parnog kotla otvorimo plin se također zgusne u tekućinu, ali ako napravimo model parnog kotla od stakla i promatramo kako para radi, tada vidimo samo kako se klipovi kreću naprijed i natrag tjerani nevidljivom snagom, odnosno u ovom slučaju živom parom. Slično kao što je živa para u kotlu nevidljiva i plinovita, tako je krv nevidljiva i plinovita u ljudskom tijelu, a što je razvoj jednoga Ega višega stupnja to je i više eterična njegova krv. 

Kada je hrana u životnom procesu prošla svoju kemijsku preobrazbu počinje postupak zgrušavanja, pa će plinovita krv u raznim organima biti pretvorena u tkiva, da bi nadoknadila ono što je uslijed životne djelatnosti postalo neuporabivo i razoreno. Slezena predstavlja ulaz u životno tijelo. Ovuda neprestano struji sunčana energija (koje u atmosferi ima u izobilju) u naše tijelo da nam pomogne u životnim događajima. Ovdje se također odigravaju najžešće borbe između osjećajnog i životnog tijela. Misli patnje, straha i srdžbe miješaju se s procesom ispanvanja u slezeni, a rezultat je komadić plazme. Zatim plazmu uhvati jedan misaoni elemental koji iz toga stvori jezgru i u njoj se utjelovi. Tada počinje njegova razorna djelatnost kod čega se on ujedini s drugim otpadnim tvarima i proizvodima truljenja svake vrste i učim tijelo kosturnicom umjesto hramom živoga duha koji unutra stanuje. Zato možemo reći da svako bijelo krvno tjelešce, koje je uhvatilo jedno biće izvana, predstavlja za Ego jedno izgubljenu priliku. Što je više takovih izgubljenih prilika u tijelu toliko je tijelo manje pod kontrolom Ega. U bolestima su one brojnije nego kad je čovjek zdrav. Može se također reći da dobroćudni ljudi ili iskreno religiozni s čvrstom vjerom i povjerenjem u božju providnost i ljubav imaju mnogo manje izgubljenih prilika ili bijelih krvnih tjelešaca nego li om koji su uvijek zabrinuti i uzbuđeni.

Tako proizlazi daje krv jedini sastavni dio našega tijela koji nam doista pripada. U kojoj mjeri mi krv možemo kontrolirati ovisi o tome koliko se Ego u tijelu uspijeva izraziti. Ego može raditi samo preko crvenih krvnih tjelešaca. Kadgod si dozvolimo da negativno mislimo i djelujemo mi stvaramo bijela krvna tjelešca koja nisu policija našeg organizma, kako to znanost danas misli, već razarači.

Kada krv teče kroz arterije koje se nalaze duboko u tijelu, ona je plinovita, no gubitak topline u blizini površine kože djeluje da se djelomične zgusne i u toj supstanci uči Ego stvarati mineralne kristale. Znanost je nedavno pronašla da krv raznih naroda pokazuje različite kristale, tako da je danas moguće razlikovati krv jednog crnca od krvi bijelog čovjeka. Doći će vrijeme kada će ustanoviti još veća odstupanja, jer kao što postoji velika razlika u stvaranju kristala kod raznih rasa, tako će se moći ustanoviti i razlika u stvaranju kristala pojedinih ljudi.

Ako promatramo stvar s jednog drugog stanovišta onda opažamo da se krv, ako se promiješa, jasno podijeli u tri razne supstance: u serum ili vodi sličnu supstancu koja potpada pod znak raka kojim vlada Mjesec; u crveno obojenu tvar koja je marsove prirode, rođena pod znakom škorpiona, i najvažnije od svega u fibrm, vlaknastu tvar koja pripada trećem vodenom znaku, ribama. Dok smo još imali čvrsti, koščam dio našega tijela (kostur) izvana, oko našega tijela, bila je svijest tako mutna kao kod ljuskara. Kada smo takoreći izrasli iz ovog koščanog dijela i on je bio preložen prema unutra, postigli smo jedan mnogo viši stupanj svijesti, pa kada mi sada taj u tijelu prisutni kostur oduhovljujemo putem krvi, onda izvlačimo esencu sveg onog što smo naučili u proteklim vremenskim epohama i pretvaramo u dolazećoj jupiterovoj epohi u korisne duševne snage. Zatvoriti se protiv ove djelatnosti bio bi zločin protiv duše.

Kako žena posjeduje pozitivno životno tijelo, ona postiže zrelost prije nego muškarac i dijelovi koji ostaju slični biljci, kao vlasi, rastu dulje i obilnije. Naravno da jedno pozitivno životno tijelo stvara više krvi nego negativno životno tijelo. Zato žena ima jači krvni pritisak koji je potreban radi potpore mjesečnog ciklusa, a kada ovaj nakon klimakterija prestane, počinje drugi rast žene.

Impulsi osjećajnog tijela tjeraju krv kroz organizam raznom brzinom, ovisno o intenzitetu osjećaja. Žena ima višak krvi, pa prema tome radi pod većim pritiskom nego muškarac. Premda taj pritisak nalazi olakšanje putem menstruacije, ima trenutaka u kojima je potreban jedan osobiti izlaz. To su ženine suze koje predstavljaju bijelu krv, djelujući kao sigurnosni ventil u vidu smanjenja pretjeranog pritiska. Muškarci također mogu imati jednako jaka uzbuđenja kao i žene, no ipak nisu toliko skloni suzama jer imaju samo onoliko krvi koliko mogu udobno koristiti.