Djelovanje hipnotičkog sna

Liječiti hipnozom jednu lošu naviku kao što je npr. pijanstvo, s okultnog je stanovišta nesumnjivo pogrešno. Ako promatramo stvar sa stanovišta samo jednog života onda vidimo da su takve metode kakve primjenjuju vidari pokreta Immanuel donijele vrlo mnogo dobrog. Bolesnik sjedi na stolici, njega se stavi u stanje sna pa mu se onda daju određene takozvane sugestije. Kada se probudi on je izliječen od svoje loše navike. Ako je bio pijanac on postane poštovanja vrijedan građanin koji se brine za svoju ženu i djecu i izraz njegovog lica pokazuje istinsku dobrotu.

Ali kada promatramo ovu metodu s dubljeg stanovišta jednog okultiste, koji gleda na ovaj život kao na samo jedan između mnogih života, i s obzirom na učinak prema nevidljivim nosačima, onda stvar izgleda bitno drugačijom. Kada se netko stavi u hipnotički san onda hipnotizer svojim pokretima istisne eter iz njegove fizičke glave i nadomjesti ga svojim eterom. Dotični čovjek biva time potpuno ovladan po drugom čovjeku, on više nema svoje slobodne volje pa te takozvane sugestije nisu ništa drugo nego naredbe koje žrtva bez prigovora mora slušati. Osim toga hipnotizer ne može nikako, kada je svoj eter povukao i žrtvu probudio, čitav svoj eter koji je u drugoga stavio potpuno opet ukloniti. To možemo usporediti s onim magnetizmom koji se donosi u električni dinamo prije nego se on može po prvi puta staviti u pogon i koji tamo zaostane kao ostatak da potakne polja dinama kada se ovaj upotrijebi- tako ostane i jedan mali dio etera životnog tijela hipnotizerovog u produženoj moždini žrtve, koji lebdi kao neki klip hrpnotizerov nad žrtvom kroz cijeli njen život. Tome se pripisuje da mu se i nakon što se iz hipnoze probudio neizbježivo može uvijek ponovo davati naredbe.

Na taj način žrtva jednog hrpnotičnog liječenja nije vlastitom snagom svladala loše navike nego je u tom pogledu vezana tako kao daje ograničena u svojoj slobodi, pa iako izgleda da je čovjek u ovom životu postao bolji građanin on donosi sa sobom u sljedeće utjelovljenje istu slabost, pa će imati izdržati iste borbe dok oh konačno vlastitim snagama ne pobijedi.