7. Član

DJELOVANJE ALKOHOLA I DUHANA

Meso i alkohol čine čovjeka surovim, odvraćaju ga od viših duhovnih svjetova i upućuju samo na stvari ovog svijeta. Zato nam Biblija pripovijeda da je na početku doba Duge, otkada živimo u jasnoj i čistoj atmosferi suprotno maglovitoj atmosferi na Atlantidi, o čemu se izvještava u 2. članu prve knjige Mojsijeve, Noa prvi put napravio vino. Otkada mi upravljamo našu energiju na fizički svijet prevladao je materijalni razvoj, i to je posljedica uživanja mesa i vina.

Prvo je Kristovo čudo bilo pretvaranje vode u vino. Kod krštenja on je primio univerzalni duh i nije mu trebalo nikakvo umjetno nadražujuće sredstvo. On je pretvorio vodu u vino da ga dade manje naprednim. Ali jedan pijanac ne može naslijediti kraljevstvo Božje. Ezoterijski razlog je ovaj: Dok niski eteri s atomom-klicom vibriraju u solarpleksusu i srcu i tako uzdržavaju zemaljsko tijelo na životu, vibriraju viši eteri sa hipofizom i epifizom. Ali kada se u tijelo dovede taj lažni, izvan tijela prokipjeli goropadni duh, koji je potpuno različit od onog unutar tijela kroz šećer prokipjelog duha, onda on prolazno omami te organe tako, da om više ne mogu vibnrati s višim svjetovima. Usred zloupotrebe koja traje čitav vijek, čovjek je prestao djelovati u višim svjetovima. Ako uzme u sebe previše od tog alkohola onda se malo probude spomenuti organi, tako da on ugleda najniža područja svijeta požude sa svim što je loše u njemu. To se događa u bolesti koja je poznata kao pijansko ludilo. Ukratko: kako razvoj duše ovisi o sticanju obih viših etera, iz kojih se plete lijepa svadbena haljina, i kako su ovi eteri udešeni na spomenute organe, na isti način kao što su niski eteri na atom-klicu u srcu i atom-klicu u solarpleksusu, to će se lako razuumjeti smrtno djelovanje alkohola i droga na duhovnog čovjeka. Da bi to bolje razjasnio spomenut ću jedan slučaj koji sam stvarno doživio.

Postoji stara uzrečica koja glasi: "Jedanput slobodni zidar, uvijek slobodni zidar" što znači, ako je netko primio posvećenja u jednom slobodnozidarskom redu i po kreposti postao pravi slobodni zidar, to se on više ne može natrag vratiti, jer on ne može vratiti ono znanje i one tajne koje je saznao, jednako tako kao što netko ne može dati natrag ono što je u školi naučio. I zato vrijedi to pravilo: "Jedamput slobodni zidar uvijek slobodni zidar". U istom se smislu također kaže: "Jedamput učenik misterija ili brat-laik tajne škole uvijek učenik misterija ili brat-laik". Ali makar je to potvrđeno i mi u svakom novom životu opet povezani s istim Redom kao u prošlom životu, to se možemo u nekom životu tako ponašati da nam je to nemoguće spoznati našim fizičkim mozgom. Zato ću za korist učenika izvijestiti o slučaju koji se odnosi na tu stvar.

Kad sam bio primljen u hramu Rozenkrojcera u Njemačkoj bio sam iznenađen da tamo vidim čovjeka kojeg sam upoznao na pacifičkoj obali, to jest samo sam ga par puta vidio ali nikada s njim razgovarao. Tada je izgledalo da je on kod društva s kojim smo stajali u vezi zauzeo mnogo viši stepen nego ja, i nikada se nismo osobno upoznali. On me je ipak uvijek ljubazno pozdravljao i činilo se da znade sve o svojoj vezi sa spomenutim društvom, o našim sastancima tamo itd. i ja sam se nadao da ću kod mog povratka u Ameriku dobiti obavijesti o tom bratu ako ga sretnem ovdje na zapadu. Kad sam došao u grad gdje se on nalazio rekli su mi prijatelji da me on nestrpljivo očekuje i veseli se sastanku. Zato, kad sam tog gospodina sreo, odmah sam mu pristupio i srdačno ga pozdravio. Izgledalo je da je on mene također prepoznao jer me po imenu nazvao. Po svemu je izgledalo da on sve zna što se dogodilo za vrijeme dok smo se nalazili izvan tijela. Osim toga pripovijedao mi je u hramu da se sjeća svega što se s njim dogodilo dok je bio izvan tijela. To sam mu ja vjerovao jer je stajao na mnogo višem stupnju nego je prvi, kome sam ja upravo bio pripušten.

Na dan našeg tjelesnog sastanka rekao sam mu već na početku razgovora nešto što gaje zbunilo. Bio sam spomenuo nešto što se dogodilo za vrijeme našeg sastanka u hramu a on je jasno pokazivao da o tome ništa ne zna. Ja sam međutim već toliko rekao da je bilo potrebno dalje govoriti, da ne ispadnem budalast. Tako sam mu pripovijedao da je sam priznao da se na sve može sjetiti. On je to osporavao i na kraju razgovora on me ozbiljno molio da istražim zašto je on brat-laik Rozenkrojcera a da se ne može sjetiti što se događalo za vrijeme njegova odsustva iz tijela. On je kako sam znao sudjelovao na raznim službama u hramu. On je sudjelovao ali njegov fizički mozak apsolutno ništa nije znao o tome što se tamo događalo. Zagonetka se kratko iza toga riješila kada sam od njega izvan tijela saznao da on puši i troši droge što mozak omamljuje u tolikoj mjeri da mu je postalo nemoguće da svoje nadčulne doživljaje prenese u dnevnu svijest. Kada sam mu to rekao on se hrabro naprezao da se oslobodi te štetne navike. Taj slučaj jasno pokazuje koliko moramo paziti na čistoću naših navika. Da ovo naše tijelo smatramo hramom Božjim i da ga moramo čuvati da ga ne iskrivimo, jednako kao što se čuvamo da ne onečistimo kuću Božju, koja je građena samo iz kamena i morta i nije ni izdaleka tako sveta kao tijelo s kojim smo mi opskrbljeni. Naročito je mozak najveće i najvažnije oruđe kojim mi svoj posao u tom zemaljskom svijetu obavljamo i zato, samo se po sebi razumije, ne smijemo uzimati bilo kakve otrove ili droge koje ga omamljuju i time sprečavaju naše napredovanje, koje očekujemo.