Cijepljenje i protuotrovi

Bakteriolozi su otkrili da mikrobi koji prodru u naš organizam izazivaju mnoge bolesti a i to da kad ova vojska provalnika počne izazivati nemir, da tijelo proizvede klice suprotne naravi, ili jednu supstancu otrovnu za provalnike. Onda je pitanje koja je od tih dviju strana jača, da li provalnička ili obrambena. Ako su potonji brojniji nego prvi ili ako je otrov stvoren u dovoljnoj količini, onda će bolesnik opet ozdraviti. Ali ako će branitelji biti pobijeđeni ili ako tijelo ne može u dovoljnoj količini stvoriti serum da provalnike otruje, onda će pacijent podleći bolesti. Nadalje otkriveno je da ako je neka osoba jedamput neku određenu bolest dobro preboljela daje ona postala imuna na nove napade iste bolesti, jer se u njenom tijelu nalazi serum koji znači smrt za klice te bolesti.

Iz tih činjenica izvedeni su sljedeći zaključci:

1. Ako se zdravoj osobi uštrcaju klice jedne određene bolesti u maloj količini, onda ona preboli tu bolest u blagom obliku. Ona će potom biti sposobna da razvije spasonom serum, i uslijed toga ubuduće će biti imuna na tu bolest. To je filozofija cijepljenja kao sredstva da se predusretnu bolesti.

2. Ako netko dobije takvu bolest a nije sposoban sam stvoriti dovoljnu količinu seruma da ubije mikrobe, onda se može njegov život spasiti uštrcavanjem seruma koji je uzet od osobe kojaje postala imuna.

Ali kako nije lako dobiti takve protuotrove ili kulture bakcila od samih ljudi prešlo se na to da se uzimaju od životinja i već je mnogo pisano za i protiv primjene takve metode. Ima nesumnjivo mnogo slučajeva gdje su bolesti cijepljenjem spriječene, a i slučajeva gdje su cijepljenja bila sudbonosna i smrt prouzrokovala. S okultnog stanovišta cijepljenje i upotreba protuotrova su za žaljenje. Te su metode nepravda za bespomoćne životinje od kojih se cjepivo dobiva. Cijepljenjem se truje ljudsko tijelo a otežava se i Egu da pravilno upotrebljava svoj instrument.

Kod razmišljanja o kemiji naše hrane mi smo ustanovili da nas je priroda opskrbila s svim potrebnim lijekovima i ako se ispravno hranimo, onda smo i bez cijepljenja imuni na bolesti.

Kod normalnog zdravlja tijelo prima daleko veću količinu sunčane energije nego li je može iskoristiti. Suvišak isijava površina kože s velikom snagom i tako čuva od prodiranja mikroba koji nemaju snage da se bore protiv ove prema van strujeće sile. Još i više, prema istom osnovnom pravilu prema kojem ventilator svu prašinu iz sobe tjera napolje, i životni fluid tijela tako čisti tijelo od svih tvari, uključujući i opasne klice. Ne smije nas iznenaditi ni to da je ta snaga inteligentna i sposobna izabrati baš one tvari koje treba ukloniti, a korisne i dobrohotne zadržati. Znanost priznaje tu činjenicu osmozi, koja izabire. Ona zna da sito propušta sve tvari koje su manje od rupa na situ. Bubrezi npr., zadrže onu tekućinu koja je korisna za tijelo i dopuštaju prolaz samo istrošenim tvarima. Na isti se način ponaša životni fluid, on oslobađa tijelo od otrova i nečistoća koji se stvaraju unutar tijela i odbacuje slične tvari koje izvana hoće ući.

Znanstvenici koji su otkrili ova isijavanja pomoću kemijskih tvari uslijed kojih su om postali svijetla, nazvali su ih: N-zrake ili odijski fluid. Za vrijeme probave ova je vrst isijavanja najslabija, jer se onda velika količina sunčane snage troši na probavljanje hrane. Ona čim da se primljena hrana asimililacijom pravilno ugradi u tijelo. Što je hrana teže probavljiva to je potrebna veća količina tog životnog fluida koja se potroši unutar tijela i toliko je slabija količina koja teče naprama van, koja ima braniti tijelo od nečistoća i šljake. Mi smo prema tome, logično, u opasnosti da budemo napadnuti od vojske štetnih mikroba, ako se previše natovarimo hranom. Obratno, ako malo jedemo i izabiremo lako probavljivu hranu smanjenje zaštitnog životnog fluida biti će razmjerno manje, i naš imunitet protiv bolesti veći, pa neće biti potrebno tijelo trovati serumima.