OKULTNI   PRINCIPI ZDRAVLJA   I   LIJEČENJA

Max Heindel

Preveo: M.S

Zagreb, 1982.

NAPOMENA

Da bi sadržaj ove knjige lakše pratili oni koji se prvi put susreću s ovakvom vrstom lektire, upozorit ću na pojedine riječi koje se ovdje upotrebljavaju, a imaju drukčije, posebno značenje nego u običnom govoru i protumačiti pojmove koji nisu opće poznati.

Prva takva riječ s kojom se čitatelj sukobljuje i koja zavodi, odnosno čini tekst nerazumljivim je riječ forma, oblik. U teozofiji se riječ rabi kao sinonim za materiju, za fizičko tijelo. Svijet oblika suprotan je svijetu misli, ideja. Postoji svijet oblika (materijalni) i duhovni svijet.

Slijedeća je riječ nosač, instrument kojim se Ego služi, tijelo preko kojeg se očituje. Po M. Hemdelu čovjek se sastoji od sedam tijela koja se nalaze jedno unutar drugog i postepeno se razvijaju, tako da na svakom razvojnom stupnju pridolazi jedno novo. Prvo je postojalo fizičko tijelo (ruda), zatim se razvilo životno tijelo (biljka), te je pndošlo osjećajno (životinja) i napokon se razvio intelekt (4). Do tog je stupnja dospio današnji čovjek. On se dalje razvija, pa mu predstoji steći čovječji duh (5), životni duh (6) i božanski duh (7). Svako od tih tijela građeno je od sve finije i finije građe. Prva tri tijela predstavljaju niži Ego (osobnost); ona se nakon smrti čovjeka raspadaju. Tri gornja (6-7), viši Ego, su vječna (individualnost). Intelekt je tijelo koje povezuje više s nižim nosačima, a nalazi se na prijelazu u duhovni svijet. Postoji niže mentalno tijelo (svijet konkretnih misli) i više mentalno tijelo (svijet apstraktnih misli).

Ego je duša, monada, ono "ja jesam", "ja postojim". Ono je besmrtno, vječno koje se rađa u ovaj svijet, umire i iznova rađa da bi u svakom životu nešto naučilo, steklo nova iskustva i usavršilo se dok ne dostigne stanje kada mu više nije potrebno mkarniranje.

Okultne epohe razvoia zemlje i čovječanstva

1/ Polarna epoha: Čovjekovi preci postojali su kao fina eterska bića. Om se smatraju prvom glavnom rasom.

2/ Hiperborejska epoha: druga glavna rasa; ne pokazuje bitnih promjena. Sunce, Mjesec i Zemlja su u to vrijeme još jedno tijelo. Odvajanjem sunca dolazi do radikalne revolucije u povijesti čovječanstva. Ono pada sjedne više razine postojanja na jednu nižu.

3/ Lemurska epoha: Odcjepljenje Mjeseca od Zemlje dovodi do trećeg osnovnog stanja. Do tog doba bio je čovjek jednospolan (androgen), a tada se raspao u dva spola, muškarca i ženu. Lemunja je bila dio Zemlje, njen razvoj je završio jednom vatrenom katastrofom.

4/ Atlantska epoha: završila je jednom vodenom katastrofom.

5/ Postatlanska epoha: naša sadašnja, nakon koje slijede 6. i 7. o kojima još nema podataka.

Evolucija, razvoj. Kod teozofa evolucija znači uzdizanje od nesvjesnog k svjesnom, od materije k duhu, od mnogostrukog ka prvobitnom jedinstvu. Protivno od evolucije je involucija, spuštanje duha u materiju, kada se izvorno jedinstvo raspalo u mnogo dijelova.

Starost svijeta. Prema učenju teozofa odvija se sudbina čovječanstva kroz 7 razdoblja. Čovječanstvo potiče iz najvišeg kulturnog stanja- indijskog. U Indiji se održala najveća osjetljivost za nadosjetne spoznaje. Na ovu se kulturu nadovezala perzijska koju karakterizira svladavanje prirode putem magije. Vođa im je bio Zaratustra, posvećenik sunčanog proročišta. Učio je o Ormuzdu (dobroj sili) i Ahnmanu (zloj sili). Predstavnici treće postatlantske kulture su Babilon i Egipat. Vođa je bio Hermes. Četvrta je grčko -latinska. Karakteristika ove kulture je izražavanje duha kroz umjetnost. Peti stupanj kulture u kojem mi danas živimo naziva se germanskom. Do daljnjih kulturnih stanja može se doći samo putem nadosjetmh opažanja.

Ezotenjski- nutarnji, tajni, skriveni, ono što je određeno samo za nutarnji krug jedne organizacije, a nije za javnost. Suprotno od pojma egzotenjski- okrenuto prema vanjskom svijetu, ono što nije ograničeno na krug posvećenih.

Eter- materijalna supstanca koju znanost još nije uspjela dokazati, peti element uz vatru, vodu, zrak i zemlju.

Etersko tijelo- nosač životne snage, Od- magnetizma. Prema većini ezotenjskih učitelja fizičko tijelo čovjeka se sastoji iz dva dijela, iz gustog fizičkog tijela i eterskog tijela. Fizičko tijelo sastavljeno je od materije triju nižih podrazma (fizičke, životne i osjećajne), a etersko iz četiriju viših (intelekt, čovječji, životni i božanski duh).

Magnetizam u okultizmu- osebujna snaga kojom se može određeno djelovati na čovjeka (ali i na životinje i bilje). Nevidljiva i nemjerljiva snaga koju je u 18. stoljeću otkrio

Mesmer, ali je već bila poznata Egipćamma. Postoji animalni magnetizam i onaj nežive prirode (zemljin).

Okultizam- skrivene ili tajne nauke. Teorija i praksa o prirodnim pojavama čije uzroke, s danas poznatim prirodnim zakonima, još nije moguće protumačiti. Ovdje spada telepatija, hipnoza, joga, parapsihologija, teozofija, mistika, magija, spintizam, istraživanje Od- fluida itd.

Astrologija- nauka koja se bavi utjecanjem zviježđa na razvoj ljudi. Tvrdi da položaj zviježđa u času rođenja vrši utjecaj na čovjekov život, te da se prema konstelaciji zviježđa čak može proreci njegova budućnost i smrt. Također tvrdi da uspjeh u poslovima i liječenju mnogo ovisi o astrofizičkim i geofizičkim pojavama. U Babilonu i u klasično doba uživala je velik ugled. Akademska je nauka zabacuje, okultisti visoko cijene.

Horoskop- označuje točku u ekliptici (prividnom putu Sunca kroz zviježđe) koja je postojala u času jednog određenog događaja. Kada se radi o rođenju, u toj se točci u astrološkom smislu, nalazi genij poroda tj. Bog pod čijom se zaštitom nalazi svatko na osnovu svog rođenja. Da bi se saznalo da li je određeni dan povoljan ili nepovoljan za neki važni poduhvat, potrebno je ustanoviti konstelaciju zviježđa i iz toga ispitati u kojoj se "kući" nalazi genij rođenja i na koji način aspekti drugih planeta na njega djeluju.

Solarpleksus- splet simpatičnog živčanog sustava koji leži na prednjoj strani trbuha. U okultizmu se solarpleksus smatra organom vidovitosti.

Stania braća- bića koja su dostigla viši stupanj razvoja nego običan čovjek. Mlađa braća su životinje, koje u razvoju stoje ispod ljudskog.

Maiston- po A. Bessant određena ljudska bića koja su dovršila svoj razvoj i postigla svoje ljudsko savršenstvo , ukoliko se to odnosi na naš dio Sunčevog sustava, pa više nemaju što učiniti. Majstori zauzimaju peti stupanj u Velikom bratstvu, ostala četiri stupnja zauzimaju posvećeni učenici koji žive većim dijelom nepoznati u običnom svijetu i ispunjavaju poslove na koje ih Majstori upute. H. P. Blavatska je tvrdila da Majstori žive u Cibetu, da posjeduju gotovo Božansku moć, da mogu čitati misli ljudi i na njih djelovati iz bilo koje udaljenosti, da mogu rastvoriti materijalne stvari i na drugom ih mjestu opet uspostaviti, da mogu napustiti svoje tijelo i pojaviti se na bilo kojem drugom mjestu, da se s njima može doći u mentalni, a i osobni doticaj.

Grupna duša- ezotenci smatraju da životinje nemaju individualne duše nego da su dionici jedne grupne duše.

Astralna razina- područje požuda, osjećaja, strasti i instinkta niže prirode. A. Bessant: "To je određeno područje svemira koje obavija i prožima fizičko. Nju ne možemo ustanoviti našim običnim gledanjem, jer se sastoji iz neke druge materije. Kao i fizička i astralna razina ima 7 agregatnih stanja, koja odgovaraju fizičkim. To je prva viša razina iznad fizičke, a nalazi se između fizičke i mentalne razine. Za vrijeme sna dolazi čovjek u taj

svijet.  To je kraljevstvo prirodnih duhova. Poznavanje svojstava astralnog svijeta je potrebno za razumijevanje teorija okultnih fenomena.

Adept-   onaj   koji  je  posvećen,   majstor   ezotenjske   filozofije.   On  poznaje   razvoj čovječanstva i zakone života, stupanj koji predstavlja krunu razvoja na Zemlji.

Chnstian Rosenkreutz (1378- 1484) navodni osnivač Društva Rosenkreuzera. Učenje Rosenkreuzera po M. Hemdelu je sinteza religije, znanosti i filozofije (dakle teozofija) usko povezane s misterijima i Istinama života od najranijih vremena do današnjih dana. Rosenkreuzer u pravom smislu riječi jest jedan Adept, prosvijetljeni svjetlom božanske istine, koji to postaje putem "mistične smrti".

Ružmkriž- simbol Rosenkreuzera. Posjeduje mistično značenje. To je križ s jednom ili više ruža. Križ je znak materijalnog života, patnje, ali i slobode, dok je ruža koja izlazi iz središta križa (svjetovnih briga) simbol ljubavi, postignute samospoznaje i duhovnog preporoda. Društvo se dijeli: a/ koji se bave čistim ezotenjskim, filozofskim, duhovnim i okultnim učenjem i b/ koji se bave egzotenjskim, vanjskim formama Reda. Grupe povezane zajedničkim interesom imaju tajne znakove prepoznavanja.

Zajednica Rosenkreuzera- tzv. Hemdelov pokret osnovan 1909. g. u Americi pod imenom Savez kršćanske mistike. Prije toga Hemdel je bio član jedne interne škole Teozofskog društva u Berlinu, koju je vodio Rudolf Stemer. Kada se M. Hemdel spremao otputovati kući došao je k njemu u njegovu sobu jedan stariji član Reda Rosenkreuzera i ponudio mu uputiti ga u tajne koje je on želio znati, ali pod uvjetom da ih dalje ne daje. Hemdel je odbio rekavši da ne želi znati nešto što bi morao tajiti pred svojom braćom. Na to je stariji brat nestao iz njegove sobe, ali mu je nakon nekog vremena saopćeno da ga je ovaj samo iskušavao i da je on ispit dobro položio, pa mu je bila pružena prilika da dođe u izravnu vezu s ložom stanje braće čiji se Hram nalazio nedaleko Berlina. Tamo je naučio veći dio nauke koju izlaže u svojoj knjizi "Nazori Rosenkreuzera na svijet i život".

Još ovo moram istaknuti. Autor ove knjige živio je od 1865 do 1919 godine što znači da je knjiga napisana pred više od 60 godina. Za mnoge bolesti, koje su tada mučile čovječanstvo, lijek je pronađen. Medicina je od onda mnogo napredovala, razvila je bogatu farmaceutsku industriju. Uslijed političkih i socijalnih promjena došlo je i do izmjene općih pogleda na svijet i život, pa je sve to potrebno uzeti u obzir kod čitanja ove knjige. Ipak, medicina se u načinu liječenja nije promijenila. Još nije dospjela do osnovnog principa, koji autor u ovoj knjizi zastupa- da promatra bolesti putem vidovitosti, povezuje fizičko tijelo s duhovnim stanjem čovjeka i traži uzročnika bolesti u moralnom ponašanju bolesnika.

Poruka ove knjige iest daje zdravlje uvjetovano životom u čistoći i ljubavi i daje jedim lijek protiv bolesti pokoravati se zakonima prirode, etike i morala, da se priroda ne da varati, a njeni zakoni ne smiju izigravati.

Bolesti su opomena i uputa, njihova je uloga čovjeka odgojiti u samosvladavanju, nesebičnosti, požrtvovnosti i odricanju, pokazati mu kako je to jedim put do zdravlja i sreće.

Živjeti udobno, udovoljavati željama i požudama i izbjegavati napore prirođeno je čovjeku. To ljude privlači, predstavlja im ideal. Ali zakoni života traže suprotno. Om nam kažu daje potrebno živjeti skromno, naprezati se i mučiti, boriti se.

I za zdravlje je potrebno boriti se, ništa se ne dobiva zabadava. Borba za zdravlje se odigrava u samom čovjeku, iznutra. On se mora odlučiti između Babilona i Jeruzalema.

M.S.