19.          OGRANIČITI BOGA

Svakog jutra i popodneva idem na daršan i zadovoljavam se time da gledam Sai Babu, njegove igre, izražaj lica uvijek tako pun značenja. Osobe koje je primio izlaze oduševljene ili zbunjene. Materijalizacije se odvijaju u neprekinutom nizu; nešto su rjeđa ozdravljenja, no indijski učitelj ne prestaje zaprepaštavati svojim sveznanjem. Ponetko izlazi ogorčen jer ga Baba danas nije ni pogledao. Mnogi poklonici žude za pogledom ili osmijehom i zadovoljavaju se time da svoj pogled urone u učiteljev. A kada ih učitelj ne gleda osjećaju se odbačenima; tada počinju razmišljati o tome gdje su mogli pogriješiti.

Neki mi je tvorničar ispripovijedao da mu je Baba nedavno kazao da odmah proda poduzeće jer ide ususret teškoj krizi i potrebna mu je neka velika tvrtka koja će ga otkupiti prije nego mu ekonomski slom područja u kojem je djelovao prouzroči nepopravljivu štetu. Samo tako može spasiti i sebe i svoje namještenike. Tvorničar je otišao kući i potražio kupca. Našao ga je točno kako je to Baba predvidio. Nakon par mjeseci je neočekivana kriza zahvatila to područje i samo su se veliki uspjeli izvući neoštećeni. Mali su morali staviti ključ u bravu. On se spasio samo zahvaljujući tome što je poslušao Babu. A uz sebe je spasio i radna mjesta svojih namještenika.

Često se, kad čujemo da je Baba materijalizirao skupocjeni komad nakita, pitamo zašto se indijski učitelj koji se proglašava Božjom inkarnacijom, razbacuje igračkama kad polovina svjetskog stanovništva pati od gladi i muče je sve vrste patnji. Pitam to i Galvina.

„Ponetko misli da Sai Baba pati od neskromnosti kada pokazuje svoja čuda ili se pokazuje zadovoljnim onim što čini”.

„Govorimo o kristovskoj inkarnaciji i htjeli bismo da je otrcan, ranjav i bijedan, a ne mislimo o tome da je Gospodar svijeta! Htjeli bi da putuje na magarcu a ne mislimo da je Gospodar vinograda! Indijci ga prisiljavaju da se ljulja na srebrnoj ljuljački jer Gospodin nije nikada dovoljno slavljen. Kako se može govoriti o ponosu kada se pomisli da se za našu ljubav utjelovio u majušnom tijelu, čak niti lijepom, kada je On sama stvaralačka energija? Može li se ikada liječnik iz skromnosti proglasiti bolničarom? Može li se arhitekt zbog skromnosti izjasniti zidarom? Bog je Bog; pustimo ga da igra svoju ulogu! A i dovoljno je upoznati Babu da

bi se vidjelo koliko je skroman ma da dostojanstven, koliko suosjećajan, pun ljubavi i samilosti. Ne može se suditi o onome koga se ne pozna. Opisati Ameriku je jedno, vidjeti je i živjeti nešto sasvim drugo”.

„Čuo sam neke koji su se skandalizirali kada su čuli kako Baba, u svom nedavnom govoru, tvrdi kako će poklonici koji si budu zajamčili njegovu ljubav imati zdravlje i bogatstvo. Pitam se: mora li se Boga, kako bi udijelio svoju ljubav, najprije osvojiti?”

***„DA bi se zajamčilo Babinu ljubav potrebno se odvojiti od stvari. Kad se jednom od njih odvojimo, stvari će, po nepromjenjivom kozmičkom zakonu, dolaziti same: blagostanje, rješenje svih teškoća, i t. d. Upravo zato jer više nemamo želja sve će se ostvarivati pred našim nogama. Kada Baba govori o postizanju Njegove ljubavi tada misli na ostvarenje! Ostvarenom nije potreban učitelj ni Bog jer on ponovno postaje ono što je oduvijek bio, sama sveukupna Svijest, Inteligentni Princip. Um stvara teškoće i prepreke. Utišajmo um i sve postaje uistinu stvarno i na dohvat ruke. Ugasiti um ne znači ne živjeti u svijetu ili osporavati svjetovnost u svemu. Naprotiv. Uči se ne gledati više zlo, svako iskustvo smatrati pozitivnim i božanskim, pa i bolest. Boga ne zanima poklonik nego njegovo bogoštovlje jer ostvarenje je jedna od razina svijesti. Fizičko tijelo nema nikakvu važnost jer je samo vozilo kojim putujemo i stječemo iskustva u avanturi  života. Poklonik sam po sebi, dakle, ne znači ništa, nego znači njegovo bogoštovlje, to jest njegovo mentalno ponašanje, jer Bog je stanje svijesti. Ono što radi tijelo uopće nije važno. Um je taj kojim treba upravljati na određeni način, a kada um u svemu što činimo i što nas okružuje vidi Boga, igra je gotova. To je potpuno prepuštanje svom vlastitom Sebstvu koje je Bog. Tijelo je vozilo koje nam omogućuje da steknemo određena iskustva i izrazimo određene stvari. Naš cilj mora biti posljednje stanje svijesti jer je to stanje Apsolut”.

„Ne želi li Sai Baba svojim izjavama umanjiti druge glasnike ili se proglasiti jedinim primjerkom božanskog roda?”

„Kralj se ne može proglasiti štitonošom ni arhitekt zidarom ili liječnik bolničarom. Svatko ima svoju ulogu!”

„Neki se predstavljaju kao ovlašteni Babini gurui”.

„Ja nemam posrednika, kaže Baba. Onog tko se predstavlja kao posrednik treba udaljiti i izbjegavati. Taj sigurno pati od teških umnih poremećaja i kao takvog ga treba promatrati”.

„Što dakle misliš o spiritistima koji su preplavili Sai Centre?”

„Ili nisu shvatili ili ne žele shvatiti Sai Babino učenje, jer su još previše vezani uz svoju sebičnost. Nastoje se pod svaku cijenu istaći ili žele potvrde s onu stranu groba. Ostavljajući po strani čitav onaj razgovor koji bi se mogao voditi o njihovoj umnoj ravnoteži, oni svojim ponašanjem dokazuju da ne vjeruju u Sai Babinu stvarnost. Kad bi vjerovali ne bi im bile potrebne druge potvrde. To su klasični lažni poklonici”.

„Je li se Baba ikada izjasnio o spiritizmu?”

„Kazao je da su to samo plodovi mašte!”

„Pa zašto onda neki poklonici nastavljaju i dalje sa tim?”

„Sujeta je jača od Boga. Baba kaže: ‘Ja sam vrhovni Gospodin prisutan u raznim likovima i pod raznim imenima koja su Bogu dana’. To kaže Baba o samome sebi, i trebalo bi biti pokloniku dovoljno. Ako mu nije, znači da nije Sai Babin poklonik”.