Kada je moja majka srela Bobby Birdsalla, prva stvar koju je rekla bila je, "Taj čovjek je čudo".

Kada sam ja srela Bobby Birdsalla, mrzila sam njegovu hrabrost. Moja majka, koja je bila moj prvi trener, očito je bila oštroumnija i intuitivnija u vezi sa njim, iako ne zadugo.

Trebalo mi je oko pet minuta da vidim istinu. Shvatila sam da je netko tko može u meni pobuditi otvorenu mržnju (koju skoro nikada ne osjećam) moj konačni guru. I tako sam mu prišla i zapitala ga mogu li mu spremiti doručak - tom stran­cu, tom malom čovjeku koji je preuzeo prvenstvo u kući bez da se je predstavio; tom čovjeku koji je govorio istinu tako brzo da je to za mene bilo bolno.

Na nekom nivou, ipak, zna­la sam da je to moja vlastita mržnja koju sam osjećala u njegovom prisustvu. Nešto od njegove neizmjerne energije (neizmjerne ljubavi; je izbacilo iz mene nešto mržnje koju ja radije ne bih gledala. Ali bila sam to spremna gledati samo prividno.

Povukla sam ga unutra, i nakon doručka, pre­pustila sam mu se koliko sam mogla. Trebalo mi je više od godine, možda više od dvije godine da mu se potpuno predam. Bojala sam ga se. Izgledao je divlji i nepostojan i suviše pametan. Strašilo me da bi se mogao naljutiti na mene. Znala sam da može čitati moje misli.

Ali onda mi je jednog dana dao diplomu, taj čovjek kojeg sam jedva znala, ali koji je mene tako dobro poznavao. Rekao je: "Malo si nesmotrena, ali čini mi se da nemaš negativnih misli u glavi". Nisam mogla vjerovati da me taj čovjek toli­ko voli i da mi daje potpuno odobravanje. Slijedeća godina je prošla i postali smo nešto bliži u Indiji, boraveći u ne­poznatim i čudnim mjestima.

Jednog dana me nazvao glavni menadžer iz New Yorka i pi­tao me da li je u redu da Bobby Birdsall asistira u Preporađanju u LRT-u, čak iako nikada nije prošao kroz Trening. To je bilo u suprotnosti sa mojom metodom rada; ali sam od­mah rekla "Da", jer je u mojim očima Bobby izuzetak u svemu.

Ali tada me obuzeo priličan strah. Bojala sam se dvije stva­ri: ili će Bobby poluditi i otići iz LRT-a; ili će preuzeti cijelu stvar u svoje ruke.

Kada sam stigla u N.Y., Bobby nije bio tamo. Kasnio je. Njegov auto se pokvario na putu, što je odmah priznao grupi i izjavio da se to dogodilo jer se odupirao ljubavi. Čak iako je kasnio, došao je tamo upravo na vrijeme za njegov uvod. Tako je bio posljednji.

Ustao je i rekao: "Ja sam ovdje da plačem", i zatim sjeo i zaista to uradio. Potpuno mi se predao, prošao kroz cijeli Trening bez napuštanja; preu­zeo je stvar samo kada sam ga telepatski zamolila.

To je bio jedini put u povijesti LRT-a da je cijela soba zapala u spontano Preporađanje. Osjećala sam se toliko sigurna sa njim u sobi. Zadržala sam pravo da radim ono što sam radila (sudjelovala u liječenju žene koja je ponovno iskusila biti autistično dijete) znala sam da Bobby pokriva ostatak sobe, čak iako su svi disali na podu. Nisam trebala niti jednom napustiti ženu sa kojom sam radila. To je bio jedan od iz­vanrednih Treninga.

Pretpostavljam da je tada započeo naš radni odnos. Došao je k meni nakon Treninga i rekao: "Slijedit ću te zauvijek". Mislila sam da ja slijedim njega. (Sada slijedim njega koji slijedi mene.)

Dok je Bobby bio moj "student", za vrijeme treninga se dogodila interesantna stvar. Dok je on ponovo prolazio kroz iskustvo siročeta, bio je veoma tužan i "zakačen". U početku ga nisam vidjela, bio je sav smotan u stolici u položaju fe­tusa. Ali sam osjetila da je energija u sobi odjednom puna smetnji i nisam mogla jasno misliti.

U tom momentu na obliž­njem parkiralištu se zaglavila jedna automobilska truba. Trubila je i trubila. Okrenula sam se grupi i rekla: "Netko je ovdje zaista zapeo" i okrenula glavu pravo prema Bobby Birdsallu. Rekla sam mu da mu je bolje da ustane i podijeli svoje osjećaje s nama. Čim je podijelio, truba je stala. Zatim je sjeo, a truba je opet zapela. Rekla sam mu da ponovo ustane i završi. Čim je završio, truba je otišla i nije se vraćala. Takav je život sa Bobbyem. (Vidjela sam kako dizala usporavaju i zaustavljaju se između katova, kada nekome u dizalu želi dati važnu lekciju. Vidjela sam ga kako vi­zi u noći zatvorenih očiju kroz sedam krivina. Smiješni dio toga je to što se nikada nisam bojala. Podigla bih glavu i vidjela da spava prolazeći kroz krivine i legla bih i znali da je sve u redu.

Negdje smo zajedno išli cestom... ne sjećam se kada. Bilo je to prije samo dvije godine, ali izgleda kao milijun godina. Kada sam sa Bobbyem, jedan dan izgleda kao godina. To je zato što sabijamo vrijednost godine življenja u jedan dan, ponekad mi jedna rečenica koju kaže Bobby uštedi godine.

Jednog dana sam pogledala Bobbya, znajući da smo oduvijek zajedno u ovome i znajući da se moramo slagati 24 sata dnevno u svim vrstama teških situacija, i znajući da smo oboje iznimno snažni, i znajući da ne želim da se ovaj odnos pokvari, i znajući da može eksplodirati sa svim tim energijama ako ne smislim nešto da upravljam time, i znajući da bez obzira na sve na prvo mjesto dolazi, naša spiritualna svrha i spiritualna veza, i znajući sve to konačno sam rekla:

"Bobby, mislim da bi mogli igrati ovu igru: U svrhu da zadržimo naš odnos savršenim i da spriječimo da ikada eksplodira, hajdemo se suglasiti sa igrom gdje se svaki prepušta najvi­šoj spiritualnoj misli u bilo kom momentu. Ako je ti imaš, ja se predajem i odustajem od... svoje prethodne pozicije. Ako ja imam najvišu spiritualnu misao, ti se predaješ i odustaješ od svoje pozicije, najvišu spiritualnu misao ćemo lako osjetiti u svojim tijelima. A u slučaju da ne možemo odredi­ti tko ima najvišu spiritualnu misao, razdvojiti ćemo se na­čas i meditirati."

Odmah se složio sa mojom igrom, što me ispunilo čuđenjem. Ne samo da se složio, on ju je potpuno "uhvatio" i nikada nije tražio da je ponovim ili postavljao pitanja o tome. Od tada, igrali smo je i igrali smo je dobro i svake minute je igramo bolje i bolje. Bobby voli reći svijetu da ako smo ikada imali jedno jedino neslaganje, ono nije trajalo više od pet minuta.

Jedina situacija u kojoj Bobby viče na mene je kada moj um zablokira. Pokušavam se osigurati da ne viče na mene du­go i često. U minuti kad počne vikati, ja shvaćam da moj um ne radi. To se obično događa kada se bojim skočiti na viši nivo. Uvijek je bio u pravu.

Što možete reći kada netko može cijelo vrijeme tako la­ko čitati vaše misli? Ponekad kada se nađemo zajedno, nakon što smo nekoliko dana bili daleko jedan od drugog, uvijek bi mi tako nježno prišao i rekao: "Ne brini, pročitao sam tvo­je misli još prije nego što si došla ovdje". Samo sam treba­la ostati voljna da budem otvorena, i to neprestano! Znala sam što radim kada sam mu dopustila da tako potpuno daje u moj život. Da on nije bio ovdje da me hrabri i potiče, zavr­šila bih svoju karijeru ili je uništila već odavno.

Odnos nije jednosmjeran jer Bobby zna da i ja njega liječim, on zna da bih ja učinila sve da ga provedem kroz nešto što ne radi u njegovoj svijesti.

Kad god počnem biti suviše ozbiljna ili "teška", Bobby je smjesta tu da me kvrcne sa smijehom. Izgleda da svaka lakša bolest prolazi kada je on u blizini. Otkrila sam da nisam u stanju biti dugo vremena u negativnom stanju svijes­ti kada sam sa njim. Drugim riječima, moram konstantno biti voljna da "izađem iz toga" što i jesam, tako da nema mnogo problema.

Ponekad ipak, moj um ne može shvatiti prijateljstvo

duboko kao ovo, moj um ne može shvatiti ljubav kao ovu, po­gotovo otkad nismo seksualni partneri. (Uvijek običavamo reći da okrećemo jedan drugog gore, a ne dolje.) Izgleda da nam je oduvijek bila jasna naša zajednička spiritualna misi­ja i odmah smo bili kao brat i sestra. Ali u starim vremenima, kada smo imali malo novca i mogli na putu sebi dozvo­liti samo jednu sobu u hotelu, često smo spavali u istom krevetu. Običavali smo ležati glavama zajedno a odvojenih tijela, nalik na piramidu. Energija je bila nalik na tisuće žarećih strelica zajedno. Nikada nismo mogli spavati jer je bilo suviše energije; tako bi ustali i poduzimali duge šet­nje oko grada gdje smo radili. Ponekad bih ga pogledala i pomislila da zna nešto o meni što ja ne znam. Izražavao se kao da vidi čitav moj život unaprijed i kao da zna točno ka­ko ja namjeravam nastaviti.

Običavala sam brinuti kako će drugi muškarac u mom živo­tu upravljati svime time. Kako će moj osnovni odnos reagirati na moj odnos sa Bobbyem. Nakon svega, izgledalo je kao da sam ja kompletna s njim. To je paket. Onda sam jednog dana shva­tila da neću htjeti biti s muškarcem koji ne voli Bobbya kao ja.

Bobby je uvijek davao cijelo srce čovjeku u mom životu. On ga je očaravao, obožavao, cijenio, liječio, razvijao i učio ga svemu. Čak i kada je znao da to nije pravi čovjek za mene, on bi mi pomagao i podržavao me. Ali ako bi me ikada vidio da suviše patim ili sam suviše uzbuđena, ili ako bi taj odnos utjecao na moj rad, on bi tiho skinuo sliku tog čov­jeka sa moje oglasne ploče tako da se mogu probuditi.

Moje prijateljstvo sa Bobbyem me sigurno nije spriječilo u privlačenju drugih muškaraca. Nije me niti kočilo ni na koji način u mojim odnosima sa drugim muškarcima. On je sa­mo dodavao. Mogu u bilo kojem momentu sjesti sa njim i dobi­ti pomoć da raščistim bilo kakvu teškoću. Bit će očišćena dobro i brzo, tako dugo dok smo voljni sve izložiti i preda­ti se najvišoj spiritualnoj misli.

Naravno, ja nudim isti prostor Bobbyu kada je on sa drugom ženom.

Toplo vam preporučujem da i vi također imate nekoga u koga možete imati potpuno povjerenje pored vašeg supružnika. Nekog koga volite i vjerujete mu i koji ne izaziva u vama osjećaj krivice.

Moj odnos izgleda nekim ljudima stran jer se ne uklapa u tradicionalne forme. U njemu ima puno promjena i ja radim eksperimente, često se angažirajući u nekim istraživanjima

"preko zida". Moj glavni cilj je ipak uvijek bio ovladavanje svim formama odnosa bez bola. Željela sam ovladati umjetnošću braka, osame, življenja sa nekim drugim, višestrukim odnosima, i svim ostalim formama. Željela sam biti sposobna poučavati kako kreirati odnose bez bola, ostati u nekom bez bola i pro­mijeniti ga bez bola.

Dobro sam naučila od Bobbya: Nema trebalo bi; nema nikakvih pretpostavljam. Ne morate imati odnos ovakav ili onakav, ne morate biti u braku da bi bili u redu. Samo to što je net­ko u braku ili u velikom odnosu ga ne čini boljim ili vas gorim.

Samo zato što se vaš odnos mijenja, ne znači da život ne radi za vas. Vi uvijek dobivate ono što trebate, u nekim periodima vašeg života možete imati potrebu da budete sami i to je najzdravija stvar.

Možete imati periode u svom životu kada ćete imati mnogo odnosa da bi dobili mnogo lekcija. U drugom periodu vašeg života brak vas može najviše naučiti. Uvijek ćete stvari postaviti tako da dobijete lekcije koje su za vas važne i vi ćete prirodno kreirati situacije koje će vas najbrže izliječiti i osposobiti vas da odustanete od ega. U svemiru postoje sve vrste odnosa i svi oni liječe i jedna forma nije bolja od druge.

Glavna stvar koju morate raščistiti je vaš odnos sa Sve­mirom. Kada taj radi i svi drugi će raditi, bez obzira jeste li u jednoj formi ili niste!