Odnos prema kritici
Na stranicama www.ozon.ru kolumnistica Jana Sokolova nazvala je jednu od vaših knjiga "uzornim primjerom prazne slame". Smatrate li njezine riječi kritikom ? Vrijeđa li vas takav odnos prema vašem stvaralaštvu ? Raduju li vas slične publikacije ?
Prema kritici na svoj račun odnosim se negativno kao i svaki normalan čovjek, ako je iskren. Ali u navedenom slučaju nije riječ o kritici (kakva bi ona, u krajnjem slučaju, trebala biti u svojoj biti), već o neodgovornosti i preziru prema čitateljima. Moje knjige nitko i nije posebno analizirao, one su postale bestseleri zahvaljujući priznanju samih čitatelja - i to ne samo u Rusiji, već i u inozemstvu.
Mogu samo istaknuti nekoliko pretpostavki o uzroku ovakvu odnosa kritičara prema knjizi. Prvo što mi pada na pamet: kritičar je, da tako kažemo, "malo prevršio mjeru". To se događa kada čovjek zavoli ulogu suca i počne umišljati da je najviša instanca istine. Razmišlja: "Koliko sam samo već progutao ovakvih grafomana i njihovog piskaranja, već mi je dojadilo... Već je davno čitateljima trebalo otvoriti oči. Oni su se, naivčine, ne saslušavši najprije mišljenje kompetentnih ljudi bacili, razumiješ, na taj transurfing, pa se sada nalaze u euforiji oduševljenja što im se život pred očima mijenja nabolje. Ovako bi prije saznali da je riječ o 'praznoj slami' - ne bi pali u zamku lukavog mistifikatora i živjeli bi kao i prije u svojoj mukotrpnoj, ali realnoj svakodnevici po načelu .. njima će doći sljedeće, također teške27 "
Druga pretpostavka je da kritičar spada u kategoriju ljudi koji "znaju sve, pa čak i malo više". Za takve je već čitav ovaj svijet pročitana knjiga, a kako ne bi bilo tamo neko izdanjce. "Sveznajući" čita knjige napreskokce, noseći naočale koje imaju filtar "ionako mi je već sve odavno poznato", ne trudeći se proniknuti u bit izloženog. Nastojim izbjeći kontakt s takvim ljudima zato što je s njima strašno dosadno. Promatram svijet širom
otvorenih očiju i ne prestajem se čuditi.
Treća pretpostavka. (Kako sam razvezao - već se i sam ponašam kao kritičar. Ali netko se mora zauzeti i za jadne knjižice kojima su učinili krivo! A
onda bi trebalo i same kritičare nahuškati jedne na druge. Navikli su nekažnjeno nanositi štetu i ničim ih se ne može obuzdati, a nezaštićeni pisci su prisiljeni ponizno trpjeti sve njihove drskosti.) Pa eto, htio sam reći da Znanje nije za sve i nije svatko spreman primiti ga zato što se transurfing ne
uklapa u okvire uobičajenog svjetonazora. Knjige o transurfingu u pravilu kod jednih čitatelja izazivaju burno oduševljenje, a kod drugih odlučno
odbijanje. Iako mnogobrojna pisma zahvalnosti svjedoče o tome da je ovih drugih zanemarivo malo. Pa neka samo kritiziraju, bitno je da nema ravnodušnih.
Po svemu sudeći, aktivno se dopisujete s čitateljima preko elektroničke i; pošte. Možda često primate oštra pisma. Kako na njih reagirate? Što iritira vaše korespondente? Negativna pisma primam jako rijetko i nisu oštra, već hladno-neprijateljska. Autori ovih pisama imaju svoj određen svjetonazor koji ne žele
mijenjati. Zapravo ih iritira uspjeh učenja koje ne prihvaćaju i to ih potiče na pisanje zluradih pisama kojima žele isprovocirati polemiku. Uzalud
troše vrijeme. Ne namjeravam raspravljati, brani ti svoje gledište, nešto nekome dokazivati - pa zar mi je to potrebno? Imam drugih, zanimljivijih
aktivnosti. Kao što sam već rekao, nisu svi spremni prihvatiti Znanje. Zato nikome ništa ne namećem i općenito nikoga ne pozivam da me slijedi,
nego jednostavno dajem informaciju. Nezahvalan je to posao - prenositi ljudima dobro. Bolje je dobro staviti na vidljivo mjesto i tiho se maknuli
na stranu - onaj koji treba sam će uzeti. Ili drugim riječima: tko je spreman, tog će knjige same naći i sve mu objasniti, a onome koji nije spreman
ne možeš ništa rastumačiti. Međutim, ne želim reći da oni koji odbacuju transurfing "nisu dovoljno zreli" za njega. To je njihov izbor, a svaki svjesni izbor zaslužuje poštovanje.
27 Citat se odnosi na godine; Pseće srce, M. A. Bulgakov; op. prev.