:,kw(IWJo4..,Pili ..,._

nismo Jednota. Kako se Sve može osjećati malim? Samo ako vas Matrix drži u šaci.

Za odbacivanje 'Malog ja' od presudne je važnosti odbojnost prema sebi zamijeniti ljubavlju prema sebi. Sustav želi da se sebi ne sviđate, da vas izjeda- ju krivnja i žaljenje, i da sebe vidite kao beznačajnog, gubitnika u igri života. On postavlja obrasce za ono što je 'uspjeh' ili 'promašaj', 'dobar roditelj', 'dobar suprug', 'dobra žena', 'dobro ovo' ili 'dobro ono'. I prijeti prstom ako ne zadovo- ljite. Ako prihvatite verziju stvarnosti koju nameće sustav, to vas drži u niskom vibracijskom emocionalnom stanju u kojem Matrix određuje pravila. Religija je vrlo uspješno natjerala ljude da preziru sebe. Mentalitet grešnika je u DNK programiranju, i utječe čak i na one koji odbacuju religije koje su ga tamo upi- sale. Ali mi se možemo isključiti iz tog genetičkog samozlostavljanja. Vi niste vaš um ili emocije, vaša 'ličnost'; vi ste Beskrajna Ljubav. To ne znači Beskrajna Ljubav za sve osim 'vas'. Kako se možete ponovno povezati s Beskrajnom Lju- bavlju dok sebe svjesno ili podsvjesno prezirete?? Ono što ste učinili ili niste učinili, rekli ili niste rekli, nebitno je. Bili ste uhvaćeni u programu misleći da ste to vi. Sada možete odbaciti masku i voljeti ono što stvarno jeste - Ljubav. A zašto ne biste također mogli voljeti svoju 'programiranu' ličnost? Napokon, ona je također Beskrajna Ljubav; samo što to ne zna. Ljubav i praštanje sebi i drugima, uključujući programirane manipulatore, briše softver koji stimulira krivnju i mržnju što nas drže u iluzornoj odvojenosti.

Kada shvatite da je svijet iluzija i da je tijelo softverski program izmanipu- liran da uhvati svijest u zamku, možete se igrati sa stvarnošću i s njom se za- bavljati. Mnogo puta su me pitali je li moguće zaraditi novce ili slijediti ovu ili onu karijeru, a da se ne postane uhvaćen u igru. Da, moguće je, sve dok znate da je to igra, a ne stvarnost - iako, nakon što pristupite svijesti, cijelu tu opsesi- ju 'karijerom' počinjete gledati u drugom svjetlu. Ne govorim ljudima da bi tre- bali sjediti na vrhu planine i svakodnevno razmišljati o prirodi Jednote. Iluzije nas kontroliraju kada mislimo da su stvarne, a znati da su iluzije znači razbiti tu kontrolu. Kao što sam pokazao sa subliminalnim reklamiranjem u Pričama iz vremenske omče, nakon što uvidite manipulaciju, ona gubi svoju moć. Kada gledate subliminalnu poruku u slici, ona se može obraćati vašoj podsvijesti tako da vi niste ni svjesni njenog postojanja. Ali kada se ukaže na skrivenu poruku, možete ju jasno vidjeti svaki put kad pogledate. Takva je iluzija. Kada postanete svjesni igre, ona gubi svoju kontrolu. Ako ljudi žele graditi karijeru i zgrtati puno nepostojećeg novca, samo naprijed. Ali trebaju znati da nije važno ako to rade i nije važno ako to ne rade, jer je i jedno i drugo iluzija.

Dat ću vam jedan primjer onoga što mislim pod 'igranjem igre' i 'postaja- njem zarobljenim u njoj'. Sport je glavna globalna zabava, i to je u redu sve dok ne vjerujemo da je on važan. Ja volim gledati nogomet i biti trener svom sinu Jaymieu, koji je briljantan vratar. Imam nekoliko timova čije me pobjede vese- le, ali ako ne pobjeđuju, pa što onda? Znam da je to iluzija, iako jedna meni za- bavna iluzija. Jaymie bi volio postati profesionalni nogometaš, ali ako postane ili ne postane, neće biti uspješan ili neuspješan - i jedno i drugo su holograf- ske iluzije, i on će u svakom slučaju biti Beskrajna Jednota. Ako razmišljate u kategorijama uspjeha i neuspjeha, Matrix vas ima. Međutim, nogomet i druge sportove moguće je doživljavati potpuno drugačije kada mislite da je iluzija stvarna. Nekim navijačima uspjeh njihovog tima postaje sve i utječe na čitav njihov život. Oni postaju bijesni i deprimirani kada njihov tim izgubi; mržnja između mnogih navijača suparničkih klubova za mene je nešto zapanjujuće. Oni žive svoje živote kroz svoj nogometni klub, a njihov vlastiti osjećaj uspje- ha i neuspjeha mjeri se mjestom njihovog kluba na ljestvici. Matrix ih drži jer vjeruju da je to stvarno i da je ishod važan. To je još jedna iluzija unutar iluzije; još jedan podzaplet; hologram unutar superholograma.

Taj stav prema sportu odražava način na koji program Ja sam čovjek vidi život općenito. Vezanost nas prikiva za Matrix: vezanost za ljude, status, rasu, naciju, religiju, novac i, najviše od svega, vezanost za ishod. Ništa ne guši slo- bodu i mir više od toga. Ako se, poput sportskih navijača, vezujete za pobjedu 'vašeg tima', pripremate se za razočaranje, jer je jedini način da se to izbjegne taj da 'vaš tim' pobijedi. Svaki drugi ishod garantira razočaranje i frustraciju. Ali ako uživate u igri bez vezivanja za rezultat, ishod neće izazvati emocionalni poremećaj i traumu, jer niste bili vezani za određeni scenarij. Možda bi vam određeni rezultat bio draži, ali niste bili emocionalno vezani za njega. Još jed- nom, ista je stvar sa 'životom'.

Ono što nas drži u iluziji više od svega naša je identifikacija s polarnošću. Sam opstanak Matrixa ovisi o dualnosti koja dijeli Jednotu, barem u našem osjećaju za stvarnost, i stvara polove između kojih svijet vibracija može titrati. To se može vidjeti u DNK s njena dva lanca, kao i u dvije polutke mozga. Po- svuda možete vidjeti polarnosti svjetla i tame, negativnog i pozitivnog, lijevog i desnog, muškog i ženskog, pravog i krivog, dobrog i lošeg, za i protiv. Cijela ova stvarnost temelji se na polarnosti. Kada to prihvatimo kao stvarno, i ono što jesmo, odvajamo se od svijesti Jednog svjesnog sebe. U Jednoti nema polar- nosti, a time ni vibracija. Postoji samo jedno Jedno, i nema ničega s čim bi re-

zoniralo. Ako se identificirate s polarnošću - ja sam muškarac, žena, Britanac, Amerikanac, za ljevicu ili desnicu i sve ostalo - Matrix vas ima.

Beskrajna Svijest koja promatra kroz ženski hologram ne čini vas ženom. Program je taj koji to čini. Možete se identificirati s Beskrajnom Sviješću koja proživljava iskustvo bez da padnete u zamku da ste vi vaše tijelo ili vaše isku- stvo. Matrixu su žene koje se bore za svoja prava jednako važne kao muškarci koji im ih žele uskratiti, jer to stvara polarnosti. U politici je, iz istog razloga, ljevica jednako vitalno važna kao i desnica, i tako dalje. Ako se identificiramo s jednim polom, stvaramo drugi. Vjera u 'Svjetlo' znači da morate vjerovati u 'Tamu' ili ga ne biste trebali zvati 'Svjetlo'. Ono bi jednostavno bilo, ne bi bila potrebna nikakva etiketa. Ako vjerujete u pozitivno, morate stvarati iluziju ne- gativnog, ili ne biste trebali koristiti riječ 'pozitivno'. Ono bi jednostavno bilo, ne bi trebala etiketa. Vjerovanje u Boga stvara polarnost vraga. Nema Boga i nema vraga, jer su to iluzije uma. Ali ako vjerujete u postojanje i identificirate se s bilo kojim od ta dva, stvarate onog drugog. Kada se borite protiv tame, vi ju stvarate vjerujući u nju. Mnogi sljedbenici New Agea rekli su mi tijekom godina da se moram zaštititi od mračnih sila, a to obično uključuje ovaj ili onaj ritual ili traženje pomoći od 'Svjetla'. To su takva sranja. Zašto bih se tre- bao štititi od iluzije? Vjerovanjem da se trebam štititi od napada 'Tame', stva- ram Tamu u svojoj iluzornoj stvarnosti i dajem joj moć nada mnom. Govorim RNK da čita 'fizičku' stvarnost na taj način.

Postajete ono protiv čega se borite, kao što možemo vidjeti kod načina na koji prividno suprotstavljene grupe kopiraju stavove, ponašanja i metode druge strane. Rezonancija između njih šalje objema stranama isti obrazac. Oni su različiti polovi, ali ista rezonancija. To je razlog zašto prividno 'suprotni' ekstremi imaju iste reakcije, stavove i metode. Polarnosti stoje iza takozvanog 'zakona' uzroka i posljedica, što nije ništa drugo nego 'zakon' reakcije. To nije 'zakon', to je program. Kada Matrix i njegov iluminatski softver pokrenu nešto kao što je rat, ili bilo što kontroverzno, znaju da će reakcija stvoriti polarnost

-   u ovom slučaju proturat - i s tim povezane emocije crpe se kao izvor ener- gije. To je problem-reakcija-apsorpcija. Mnogi milijuni iskrenih ljudi koji žele zaustaviti rat i nepravdu uhvaćeni su Matrix kroz iluziju borbe za nešto. Boriti se za slobodu znači rezonirati s njenim polom, borbom za potlačivanje; borba u bilo kojem obliku stanje je niske vibracije. Dobra mi je ona priča o borbi za mir. Kakvo zapanjujuće samozavaravanje. Raditi ono što znaš da trebaš ne smije se brkati s borbom za ono što vjeruješ da je ispravno. To je potpuno dru- go stanje svijesti koje se ne identificira s pripadanjem nekoj 'strani', i stoga ne

uključuje polarnost. Ono jednostavnome. Reakcija je sila iza želje za osvetom, i ništa ne stvara polarnost djelotvornije od toga. Kaže se da se ne trebamo ljutiti nego osvetiti, a zapravo se trebamo osvijestiti.

To me dovodi do nečega za što znam da će većini ljudi biti izuzetno teško shvatiti, i opet nema riječi kojima bi se moglo u potpunosti izraziti ono što mi- slim. Ako ste mislili da je 'prestani razmišljati' uvrnuto, čujte ovo. Da bismo se u svijesti istinski povezali s Jednim, trebamo prestati donositi odluke, prestati pokušavati mijenjati bilo što i trebamo biti bez ciljeva u životu. Što? Znam, ali saslušajte me. Prvo, to ne znači da do kraja života trebate sjediti prekriženih nogu gledajući u zid. Ne radi se o tome da se iskustva ne događaju u vašem životu, radi se o onom što uzrokuje da se ona događaju i o stanju postojanja iz kojeg se događaju. Još jednom, to je nešto što trebamo znati, a ne mentalno razumjeti, ali dat ću sve od sebe da to objasnim riječima koje su mi na raspo- laganju. U filmovima ciklusa Matrix ima puno rečenica koje govore o 'cilju'. Jedan je tip rekao: 'Svaki program koji je stvoren mora imati cilj. Ako ga nema, biva izbrisan'. A agent Smith, kompjutorski program, primijetio je:

'Bez cilja ne bismo postojali. Cilj je ono što nas je stvorilo, cilj nas povezuje, gura nas, vodi nas. Cilj nas definira, cilj nas veže.'

Mogao je dodati: 'Cilj nas kontrolira. Reći ću nešto što je očigledno, ali ponekad je to potrebno zato što takve stvari ne primjećujemo: da bismo bili Beskrajna Mogućnost, moramo biti Beskrajna Mogućnost. Ne možemo biti Beskrajna Mogućnost tako što ćemo biti bilo što manje od toga. Identificirati se s jednom mogućnošću znači ne obuhvaćati sve u Jednotu. Kada imamo cilj, nismo u vezi s Jednim, jer Jedno nema cilj, ono samo je. Još jedan od slav- nih citata Oscara Wildea glasi: 'Ambicija je posljednje pribježište neuspješnih'. Ambicija je stanje cilja i želje, ne bivanja. Moj rječnik kaže da je cilj 'očekivani ishod kojem se teži, ili koji vodi vaše planirane postupke'. Točnije, to je pove- zanost s ishodom, ne Beskrajnom Mogućnošću. Cilj je Matrixov program jer nas, kao što je rekao agent Smith, definira. A definira nas kao dio, a ne cjelinu. Kada se ono što jeste može definirati, Matrix vas ima, jer se Jednota - Jestnost

-   ne da definirati. Kad je vaš cilj da nešto učinite, to je ono što postajete. Vi ste definirani jastvom, a ljudi kao političari, odvjetnici, suci, burzovni mešetari ili što god. Biti bez cilja ne znači sjediti i ne raditi ništa; to znači prestati identifi- cirati ono što jeste s onim što radite, i prestati dopuštati da vas ono što radite definira. Ono što radite samo je umjesto onoga što vi jeste.

Kad sam krenuo na svoj put razotkrivanja zavjere imao sam cilj i on me definirao. Bio sam tražitelj istine koji je želio upozoriti ljude na ono što se do- gađa. Ono što sam radio, radio sam zbog cilja. Više ne. Nemam cilja u onome što radim, i to je potpuno drugačije stanje postojanja koje treba iskusiti da bi ga se moglo razumjeti. Nisam napisao ovu knjigu s ciljem da upozorim ljude, promijenim ljude ili promijenim bilo što. Samo sam je napisao. Riječi jedno- stavno jesu, knjiga jednostavnome. Unutar 'je' leži cilj i odsutnost cilja - Jedno. Kada izabiremo kroz um ili emocije, mi težimo k cilju. Ja nisam izabrao napi- sati ovu knjigu. To nije bilo potrebno jer sam izabrao početi pisati - samo se dogodilo, nikakav izbor nije bio potreban. Kada biramo bilo što, koristimo um ili emocije i stvaramo polarnost s drugim mogućim izborima. Ono što zovemo 'krivnja' je rezonancija između donesenih izbora i izbora koji su mogli biti do- neseni. Kada ne donosite izbore, nema polarnosti. Birati znači vršiti selekciju, i mi to činimo razmišljanjem, što je program. Kada smo u stanju znanja, nema izbora koje bi trebalo donijeti, jer nismo suočeni s alternativama. Znanje zna, ne mora birati između opcija.

Kada krenemo nešto mijenjati stvaramo polarnost sa statusom quo i osna- žujemo kontrolni sustav. Kažu da se sve uvijek mijenja i da bez promjene - kretanja - ništa ne bi moglo postojati. Da opet citiram agenta Smitha: 'Bez cilja ne bismo postojali'. To je ono što program želi da vjerujemo. Matrix je trojstvo cilj-izbor-promjena. On je kraljevstvo činjenja, a ne bivanja. Jedno se ne mije- nja, u smislu da je uvijek Jedno, uvijek Beskrajna Mogućnost. Zbog toga se cilj, izbor i promjena mogu manifestirati samo u stanju iluzorne odvojenosti koje se identificira s oblikom, ograničenjima i vremenom. Cilj implicira kretanje u budućnost; ali budućnosti nema, to je iluzija. Donositi izbore znači identifici- rati se s ličnošću, ne beskonačnošću. Tražiti promjene znači identificirati se s filmom, s iluzijom, a ne s nepromjenjivim Jednim. A onome s čim se identifi- ciramo dajemo snagu.

U redu, već čujem pitanje i razumijem ga. Ako ne težimo cilju, izboru i promjeni, znači li to da samo sjedimo i ne činimo ništa dok Iluminati nameću teror, kontrolu i pustošenje? Pa, i da i ne. Nije stvar u činjenju, nego u bivanju. Činiti znači izabrati činiti. Radi se o misaonom procesu i to je program, Matrix, koji stvara polarnosti. Biti je znati - Jedno. Jurnjava za ciljem i činjenje stoje tome na putu. Jednota je ravnoteža svega, a iluminatski plan nije ravnoteža, nego polarnost. Suprotstavljati se Iluminatima nije ravnoteža, nego polarnost. Bivanje obuhvaća oba pola i ne identificira se ni sa jednim. Kada dolazimo iz perspektive Jednote i krećemo se zajedno s tokom znanja, stvari se jednostav-

no događaju bez da moramo birati, misliti, boriti se ili slijediti. Može izgledati kao da činimo, u smislu da sam ja nešto napravio napisavši ovu knjigu. Ali to je zapravo manifestacija bivanja, zato što nisam počeo s odlukom da bilo što učinim s ciljem izvršenja promjene. Znam da je ovo teško objasniti jezikom, ali kada uđete u ovaj način življenja iz znanja i bivanja, bit će savršeno smisleno na način koji riječi na mogu pružiti.

Put do slobode i Jednote nije stvaranje polarnosti, nego njihovo obuhva- ćanje. Kada me ljudi pitaju kako bih opisao sebe, kažem: Ja jesam i ja nisam; ja sam sve i ništa; ja sam svugdje i nigdje; ja sam sve mogućnosti i nijedna. To zvuči smiješno u svijetu zarobljenom identifikacijom s polarnošću. Kako ja mogu biti sve te 'suprotnosti'? Valjda moram biti ili jedno ili drugo. Ali ako sam polarnost, kako mogu biti Jedno? U znanosti govore o materiji i antima- teriji, negativnom i pozitivnom polu u carstvu čestica. Kad se čestica i njena antičestica sretnu, one 'anihiliraju' jedna drugu, i cijela njihova masa pretvara se u čistu energiju. Sila stvorena ovim stapanjem polova jednostavno je fanta- stična. Polovi s kojima se identificiramo u principu su slični materiji i antima- teriji, i mi možemo izazvati ovu 'anihilaciju' u Jednotu samo tako što ćemo ih sastaviti. Umjesto da se identificiramo s jednim, možemo biti oboje i stopiti ih u ravnotežu. Identificirajte se s cjelinom, a ne s iluzornim dijelovima. Vi jeste i niste; vi ste svugdje i nigdje; sve i ništa; negativno i pozitivno; vi možete i ne možete; vi hoćete i nećete; vi ste za / protiv; vi vjerujete i ne vjerujete. Time što ste i jedno i drugo, vi 'anihilirate' oboje, i ono što preostaje je Jednota. Dok to činimo, razgrađujemo snagu Matrixa koja ovisi o polarnosti.

Nalazimo se usred kolektivne transformacije, barem na ovoj razini per- cepcije, iako ne vjerujem da se radi o onom o čemu govore New Age i drugi. Smatram da zapravo postoje dvije 'transformacije', i jedna je lažnjak kojem je svrha da nas zavede. Čini se da je Iluminatima vrlo važna 2012. godina, a to je ujedno točka u kojoj će, prema majanskom kalendaru, doći do transformacije u novi svijet. Drevni Maje u Središnjoj Americi razvili su vlastito mjerenje vremena i promatrali ponavljajuće cikluse koje su detaljno zabilježili u svojim kalendarima. Tvrdili su da je veliki ciklus počeo 11. kolovoza 3114. pr. Kr. i da će završiti na zimski solsticij, 21. prosinca 2012., u točki kada će se također završiti 'Veliki, veliki ciklus' od 26.000 godina. To je slično New Age vjerovanju o prijelazu iz astrološkog doba Riba u 'prosvijetljeno' doba Vodenjaka. To je trenutak kada će početi novi ciklusi, kaže se, a čovječanstvo će preplaviti ljubav i  svjetlost. Web lokacija posvećena majanskom kalendaru sažela je bit:

'Nema razloga da to ne primimo na vjeru i zamislimo ono što bi nas moglo čekati u budućnosti. Možemo vjerovati da je vrijeme da se čovječanstvo pro- budi u pravo međusobno partnerstvo, partnerstvo sa Zemljom i s kozmosom. Prihvaćajući to partnerstvo možemo zatražiti svoje urođeno pravo i postati galaktički građani koji se brinu za planet i održavaju ga, održavajući time sebe. Očigledno je da je to izazov našeg vremena. Ipak, upravo na vrijeme i po raspo- redu dolazi nam jutro zimskog solsticija na dan kad ćemo se možda sjetiti da smo zaista djeca svijeta.'

Uz rizik da uznemirim mnoge sljedbenike New Agea, reći ću da je ovo lažna transformacija. Nije mi problem prihvatiti da je 2012. važna u okvirima Vremenske omče, niti da su Maje očigledno izvanredno duboko razumjele pla- netarne i kozmičke cikluse koje su povezivali s vremenom. Samo želim reći da su mjerili kompjutorski program, kozmički planetarij, i da je predviđena tran- sformacija jednako iluzorna kao ostatak ove holografske stvarnosti. To je još jedan dio DVD-a, još jedan podzaplet za odvlačenje pažnje. Ne postoji vrijeme, i sve što se identificira s njim nije transformacija u jednotu. Mi nismo 'zaista djeca svijeta", mi smo zaista Beskrajna svijest. Identifikacija sebe sa svijetom identifikacija je s Matrixom. To je sustav vjerovanja koji je još uvijek povezan s oblikom, s bivanjem 'čovjekom', 'galaktičkim građaninom' i održavanjem ho- lografske iluzije koju zovemo 'Zemlja'. Milijuni su uhvaćeni u Matrix lažnom transformacijom. Majanski kalendar jedan je primjer, a isto tako i Ashtarovo zapovjedništvo.

Prisustvovao sam jednom događaju u Londonu na kojem su članovi osta- taka plemena Inka govorili o dolazećim prevratima i promjenama. Oni su ži- vjeli visoko u peruanskim Andama, gdje je njihov narod ostao izoliran od ostatka društva sve dok se, kao što su njihove legende prorekle 500 godina ranije, nije pojavio niz znakova koji su im najavili da je stigla transformacija čovječanstva. Legende su govorile da kada vide znakove, moraju sići s planine i reći svijetu da je počeo sljedeći 'Pachacuti'. 'Pacha' znači 'Zemlja' ili 'vrijeme', a Cuti znači 'okrenuti naglavce'. To je česta tema i, opet, ja ne sumnjam da je Ma- trix isplanirao dolazak prevrata i kaosa koje oni najavljuju (uključujući velike geološke događaje), i koji su zaista već počeli. Ali još uvijek tvrdim da je sce- narij 2012. promjena u programu, a ne prava transformacija u Jednotu svjesnu sebe. Ovo posljednje nema nikakve veze s dobom Vodenjaka, koje je samo još jedna scena na DVD-u.

Događa se još nešto što nije povezano s programiranim astrološkim kre- tanjima ili vremenskim ciklusima. To je transformacija koja zrači iz razine svijesti u kojoj su iluzije poput kozmičkih ciklusa nebitne. Da nastavim s kom- pjutorskom analogijom, Jednota hakira u sustav. Sinkronicitet ili koordinirana 'slučajnost' mogu imati mnoge uzroke. To može biti Matrixov program; može biti svijest uhvaćena u program uzroka i posljedica koji zovemo reinkarnacija i karma; a može biti i ponovno povezivanje u svijesti - znanju - s jednim, Svime što postoji, i privlačenje u slična stanja svijesti. Sinkronicitet znanja oslobađa vas sinkroniciteta programa. Trik je u tome da treba znati koji je koji. Ponovno povezivanje s Jednim ono je što nosi energiju prave transformacije, a to može provesti svatko tako što će se prestati identificirati s iluzijom i biti Jedno koje je. Matrixova 'transformacija' i transformacija Jednote odvijaju se paralelno, a razlikovati ih možemo po njihovom učinku. Donosi li neka promjena ili doga- đaj ljubav ili sukobe? Ravnotežu ili neravnotežu? Pravdu ili nepravdu? Donosi li nove podjele ili povezuje? Zatvara li ili oslobađa? Matrixova transformacija je mijenjanje igre; transformacija Jednote je okončanje igre kakvu poznajemo

{Slike 86 i 87).

Slike 86 i 87: Dok energija Jednote ispunjava Matrix, vibracija straha se raspršuje i stvarnost svijesti koja je bila zarobljena u njoj transformira se.

Energija prati osjećaj stvarnosti, i kada znate da ste jedno, i izražavate to znanje, postajete esencija Jednog. To je sve što trebamo raditi kako bismo se transformirali iz ograničenosti u Svemogućnost. Ravnoteža Jednote odnosi neuravnotežene misli i emocije, pobuđujući čestice holografskog kraljevstva da vibriraju još brže, sve dok više ne bude nikakve vibracije. Ona će uravno- težiti tjelesne holograme onih koji se povezuju s njom, povratiti im zdravlje i prekinuti proces starenja zbog kojeg tako velik broj ljudi provodi svoje živote u boli i slabosti. Kako se transformiramo iz straha u ljubav, tako šaljemo tu energiju u Matrixov središnji kompjutor i mijenjamo njegov program. Odatle se on emitira natrag u sve holograme unutar superholograma, pa se i ti pro- grami ponovno ispisuju jezikom ljubavi. Ravnoteža Jednote također će zatvo- riti pukotine u tkanju naše kolektivne stvarnosti koje se zovu međuprostori. Oni su simptom fragmentiranosti i ne mogu postojati unutar jedinstva. Uz to, i strahovito povećan potencijal za gledanje iza vela 'vidljive svjetlosti', toliko onoga što je ostalo skriveno, doći će u svjestan vidik. Kako frekvencija raste, tako se naš odnos prema iluzornom 'vremenu' mijenja, pa oni koji plove s transformacijom osjećaju da vrijeme prolazi sve brže. Jednota je oduvijek bila tu, ali sada ju ponovno osjećamo i, za one koji se oslobađaju od programa, čuje se zov doma.

Bili smo uhvaćeni u svijet snova za koji smo vjerovali da je stvaran. To uključuje i one druge dimenzije iluzije između kojih se svijest zarobljena u Matrixu 'reinkarnira' iz jednog programa u drugi. Put kući sastoji se u tome da znamo da smo već kod kuće i da smo oduvijek i bili. To znači prestati identificirati ono što jesmo s oblikom, potrebom da 'evoluiramo', da učimo iz beskrajnih reinkarniranih iskustava, i podređenošću volji nekog 'Boga'. Sve su to niti u mreži kontrole, podzapleti u filmu. Umjesto toga, možemo znati da smo Jednota i sagledati iluziju onakvu kakva je zapravo, beznačajna igra koju je stvorio naš vlastiti strah.

Ako živite svoj život znajući da ste jedno cijela se vaša perspektiva tran- sformira {Slika 88). Ono što je izgledalo važno ili zastrašujuće postaje razlog za histeričan smijeh. Kada gledate svijet iz perspektive Jednog, sve one stvari koje vas smetaju, frustriraju, deprimiraju ili plaše izgledaju nevažne, što i jesu. Kada se takve situacije pojave, vrijedi se zapitati: kako bi na to gledalo Jedno? Bi li Jedno bilo briga što je netko rekao «jebem»? Bi li Jedno osuđivalo seksualne sklonosti? Bi li se Jedno razbjesnjelo zato što neki sportski tim nije pobijedio? Bi li jedno odlazilo na birališta i podržavalo neku političku stranku? Bi li jedno slijedilo neku religiju ili kontempliralo  o potencijalnim  opasnostima od dan-

• P'*!'fi!:AltU

SM.IJ.88: 1>-tm( izp(I(JJ.ejmoJ        «&tb%q1r;IJ.je e.Nep