Odlazak u raj: nemoguća misija ili svi odlaze u pakao

Većina kršćana živi u uvjerenju da je, samo ukoliko se vjeruje, odlazak u raj prilično izvjestan. Većina propovjednika i mnoge crkve će vam reći kako je jednostavno doći

do “spasenja” i to sve badava! Jedino što trebate je - samo vjerovati - bar nam tako kažu.

Međutim, ako pročitate zbrkane detalje, koji su razbacani po bibliji, brzo shvatite da nije sve baš tako jednostavno. U stvari, što više čitate bibliju pokušavajući saznati kako ćete doći so “spasenja”, to postaje sve teže, sve zbrkanije, sve mutnije i sve kompliciranije. Štoviše, tu ima toliko nejasnih i kontradiktornih citiranja Isusovih riječi u kojima se kaže da zbog toga i toga ne možete stići u raj, da, umjesto da sve bude jednostavno, otkrivate da postoji mnogo proturječnih uvjeta, da vam svi oni kažu da ne možete doći do spasenja i da ne možete stići u raj.

S vremenom, kada ispitate i pronađete sve prepreke koje vam stoje na putu, shvatite da tamo jednostavno ne možete stići - što praktično znači da su svi određeni za pakao i vječnu vatru. Očigledno, postoje samo dva mjesta. Ako ne možete stići u raj, idete u pakao.

To su te, navodno, “blage vijesti” i “dobre vijesti” koje je donijelo kršćanstvo. Idemo sada ispitati te različite prepreke koje nam stoje na putu. U Mat. 7:21, Krist kaže: “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili? Tada ću im kazati: Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!” Drugim riječima, usprkos vašem trudu, usprkos dobrim djelima, usprkos vašoj vjernosti, Krist kaže: možete ići u pakao.

U Mat. 8:10 kaže: “Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi….” Prilično zbrkano, ali ako “sinovi kraljevstva” idu u pakao, možete biti sigurni da ni ostali ne idu u raj.

Tek smo počeli, a već vidimo da se isključenja gomilaju i da svi potpadaju pod sljedeće: većini ljudi je uskraćen odlazak u kraljevstvo nebesko, pa su, naravno, stoga određeni, planirani i upućeni da idu u pakao. Nema srednjeg puta. Ali, idemo dalje.

U Mat. 10:37 Krist kaže: “Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan..” Možemo sasvim sigurno tvrditi da oni koji potpadaju pod ovu kategoriju izvjesno neće otići u kraljevstvo nebesko, pa dodajte ove nove milijune na listu. I oni idu u pakao. Koliko je ljudi koje poznajete kategorički tvrdilo da više voli Krista od oca, majke ili sina ili kćeri? Koliko ljudi poznajete koji su uzeli svoj križ i slijedili Krista, posebno zato što je do križeva teško doći i što je potpuno nejasno što to morate učiniti da biste ga slijedili?

U Mat. 12:31, Krist kaže: “Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.” Dakle, ako hulite protiv Duha Svetoga, ma što to bilo, gotovi ste, nemate nikakvu šansu da dobijete oproštaj, da se iskupite i ni najmanju šansu za milost. Odatle idete pravo u pakao, bez obzir a na sve i bez prava žalbe.

U Mat. 12:36 on kaže: “A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.” Ako su ovakva pravila igre, svatko će biti u stalnoj opasnosti, jer, tko zna, bilo koja riječ koju kažete može biti ona zbog koje ćete biti osuđeni. Nije li to utješna misao? To je samo još jedna od “dobrih vijesti” koju vam je donijelo kršćanstvo.

Nastavljamo sa Mat. 13:41. “Sin će čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.” Ovo je, naravno, prilično nejasno, ali nesumnjivo je da još jedna pošiljka prepuna jadnih duša putuje ka vječnom ognju.

Baš je jednostavno doći do raja, zar ne? Mi smo već naveli dovoljno kategorija da bi obuhvatili gotovo svako ljudsko biće.

Ali, da nastavimo.

U Mat. 15:4 Krist kaže: “Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni!”. Zabilježite još jedan grijeh koji će prekršitelja osuditi na vječni plamen.

U Mat. 15:22, 23 i 24 ide slijedeća priča: “I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!” Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: “Udovolji joj jer viče za nama.” On odgovori: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.”.

Ovdje, dakle, očigledno imamo novi tijek stvari. Vidimo da Krist tvrdi da je poslan da donese spasenje samo domu Izraelovom. To odmah otpisuje sve nas nežidove. Imamo i dalje usložavanje situacije, jer nijedan Židov ne vjeruje u Krista, čime su i oni lišeni spasenja. Pa tko je onda ostao? Sve ovo izgleda vrlo zbunjujuće, a nesumnjivo je da je tako i trebalo biti, što se potvrđuje u Evanđelju po Ivanu, 4:22, u kome Isus govori ženi iz Samarije i kaže joj: “Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova”. Očigledno je da je ovo uputio nežidovima: spasenje je židovska stvar, a nežidovi su toliko zbunjeni da ne znaju čemu se klanjaju. Sa ovim se u potpunosti slažem.

Ali da mi nastavimo. Isus kaže svojim učenicima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga” (Mat. 16:24). Ovo je jedno od onih zbunjujućih dvosmislenih mjesta, gdje ne znate da li dolazite ili odlazite. U svakom slučaju, vi koji budete pokušali sačuvati svoj život, izgubit ćete ga i očigledno nećete stići u raj.

Produžavamo sa istim evanđeljem, 18:3, u kome Krist nastavlja opominjati i isključivati: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko”. Pa onda 18:6. “Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku”. Iz ovoga možemo izvući da trebamo biti ponizni, da ponovno postanemo prostodušni kao mala djeca, i da zaboravimo sva iskustva i sve stavove koje smo stekli tijekom godina zrelosti, jer se u protivnom nećemo kvalificirati za ulazak u kraljevstvo nebesko. I još, tko bude uvrijedio bilo koga od tih malih, bit će mu bolje da stavi kamen oko vrata i udavi se. Evidentno, ni takvi ne mogu očekivati da će ući u kraljevstvo nebesko i osuđeni su na propast. I oni, također, idu u pakao. Otkrivamo da je sve teže i teže ući u kraljevstvo nebesko. Lista onih koji tamo neće stići postaje sve veća, a u istom Evanđelju, 18:34, Krist kaže: “I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu”. Dodajte ogromno mnoštvo onih koji nisu oprostili svojoj braći grijehove. I oni će biti otpisani i “predani” mučiteljima, i naravno, također idu u pakao.

Spisak raste, a prepreke se gomilaju. U Mat. 19:20 stoji: “Reče mu mladić: sve ovo sačuvah od mladosti svoje; što mi još preostaje?” Isus mu je odgovorio: “Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.” Zaista vam kažem da je teško bogatome ući u kraljevstvo nebesko. Imamo znači dodatak isključenjima, koja sada rastu u skokovima, a to su ljudi koji posjeduju “bogatstva”. U 19:25 nadalje se kaže: “Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: “Tko se onda može spasiti?” Baš dobro pitanje. Isus im je ljubazno dao ovo dvosmisleno uvjeravanje: “Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće”. To je tipično. Ako ne možete objasniti stvari na razuman i logičan način, samo kažete: “Pa, mi djelujemo na polju magije, tu sve prolazi i ne mora imati nikakvog smisla”.

Osude i prokletstva se nastavljaju, sa nama će se grubo našaliti i zateći nas u neprilici kada se najmanje budemo nadali. To nam se baca u lice, tako da uvijek budemo nervozni i na rubu, nikad

ne znajući kad će se dogoditi eksplozija. “doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi” (Mat. 24:50-51).

Osveta i proklinjanje se postojano nastavljaju. “Zatim će reći i onima slijeva: Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!”.

“Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti;.

Stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste

me!.

Tada će mu i oni odgovoriti: Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca,

ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?

Tada će im on odgovoriti: Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.”

“I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.” (Mat. 25:41-46)

Dali još uvijek vjerujete da je to jednostavno i da je dovoljno “samo vjerovati”? Daleko od toga. Postaje sve kompliciranije, a šanse da će bilo tko izbjeći sve prepreke i zamke postavljene na putu do “kraljevstva nebeskoga” više nisu ni 1:100, nego 1:1000. A srednjeg puta nema. Svi koji ne idu u raj, idu u vatru pakla i vječno prokletstvo.

No, ima još puno, puno toga. U Markovom, Lukinom i Ivanovom evanđelju ima puno ponavljanja, sa različitim uljepšavanjima i varijacijama koje od tuda potiču. Nećemo još

puno obrađivati ovu temu. U Evanđelju po Marku, 11:26, Krist kaže: “Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupe, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka”. U Evanđelju po Luki, 6:24-25, on ponovno proganja te grozne bogataše i kaže: “Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!.” Moralna pouka ovdje treba biti: ako stvari u svom životu držite pod kontrolom, trebate se u svakom slučaju brinuti, i stalno brinuti. Pred sobom trebate vidjeti samo propast i tamu. Ovo su, znate, ipak “dobre vijesti”. Vaša nagrada čeka vas u životu poslije smrti, a šansa da dobijete za nagradu vječni oganj je 1000:1.

Preskačemo ostatak Marka i Luke, a da ne bismo u potpunosti zanemarili Ivana, citiramo Ivanovo evanđelje, 3:3, gdje Krist kaže: “Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!”. A u 3:5 “Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje”.

Dakle, evo i opet, pakleni oganj i prokletstvo. Jadikovke, jecaji i škrgut zubi. Vječno prokletstvo. Teško vama. Bolje da vam je kamen okačen oko vrata i da ste se bacili u ognjenu peć. Bit ćete bačeni u vječnu tamu.

Evanđelja su u cjelini puna osuda i proklinjanja. To su te “dobre vijesti” koje je Krist donio svijetu. Spasenje kojim vam propovjednik maše pred očima, je čak i prema njihovim pravilima, toliko besmisleno i toliko nedostižno, da nitko, baš nitko, neće moći da se ubroji među one koji idu u “kraljevstvo nebesko”.

Govoreći o raju, idemo pogledati kakvo bi to mjesto trebalo biti. Dok je pakao opisan najslikovitijim i najstrašnijim izrazima, opisi raja tek su površni, i u najmanju ruku mutni. U Mat. 13:31, Krist kaže: “Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama”. U 13:33 kaže: “Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne”. Da li vam ovo daje ikakvu sliku mjesta za koje biste slomili vrat da stignete u njega?

U slijedećem poglavlju nalazimo na još nekoliko trunčica i mrvica koje ne opisuju previše toga, ali to je najbolje što smo mogli naći. U Mat. 13:44, Krist kaže: “Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.” “Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.”. “Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i

skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih”.

Dali vam ovo daje nekakvu sliku kraljevstva nebeskog, ili ste još uvijek zbunjeni prirodom “vaše nagrade u drugom životu”? Koliko ja mogu vidjeti, ovo nam ne stvara sliku baš ni o čemu, već je to samo gomila dvosmislenosti i, najiskrenije, ja uopće nisam tip koji bi želio otići u tako nebulozno i loše opisano mjesto. Ali, za svaki slučaj, da ne biste promašili poantu, da je alternativa prilično grozna, pedeseti stih slijedi nakon ovoga kojeg smo citirali, a u njemu Krist kaže: “I bacit će ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi”.

Možete li stići do raja? Ni u kom slučaju to nije vjerojatno, a posebno ne ako vam Krist

pomaže.

Pošto je izložio svoje učenje i izrekao sve moguće samoubilačke savjete radi uništenja onih

koji prihvate njegovu vjeru, Krist je zatim, navodno, organizirao kampanju za širenje ovih učenja po cijelom svijetu. Smišljeno je oko sebe okupio 12 učenika, sve samih amatera, koji se spominju u

10.   poglavlju Evanđelja po Mateju. Ovih 12 smetenih suučesnika, koji evidentno nisu bili previše pametni i koji izgleda nisu mogli razumjeti ono što je on govorio, Isus je odustao, zapovjedivši im: “K poganima (nežidovima) ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!” (Mat. 10:5).

Ovdje imamo vrlo kontradiktoran odjeljak. Isus zapovijeda svojim učenicima da ne šire nova učenja Samaritancima, odnosno nežidovima, već da ih daju isključivo Židovima. To je vrlo čudno zbog toga što su baš Židovi odbacili nova učenja, a nežidovi ih prihvatili. Mislimo da je nesumnjivo bilo isplanirano onako kako se i dogodilo, ali ovako piše u Evanđelju po Mateju 10:5-6, dakle, da učenici ne šire vjeru među nežidovima ili Samaritancima, već samo među Židovima.

U Mat. 10:21, on otvoreno predviđa kakve razorne posljedice će imati njegova učenja, i kaže: “Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. Svi će vas zamrziti zbog imena moga.”

Kada pogledamo na sve pogubne ratove koji su se vodili u ime kršćanstva, kakav je recimo bio Tridesetogodišnji rat (1618-1648), shvaćamo što je htio reći svojim predviđanjem. Tijekom tog rata, brat se zaista digao na brata, i predao ga smrti, pa je, štoviše, trećina Nijemaca nestala u tom krvavom bratoubilačkom vjerskom ratu, a 5/6 svih kuća u zemlji bilo uništeno. Ovo ni u kom slučaju nije bio jedini rat koji se vodio u ime kršćanstva. Širom Europe brat se borio protiv brata, protestanti protiv katolika, bijeli ljudi su se međusobno osvetnički istrjebljivali, a sve u ime Krista. Danas se ovo još uvijek događa u Irskoj. Kršćanstvo je u stvari vježba samouništenja.

U svom tom poslu oko “vjerovanja” zanimljivo je jedno pitanje: Zašto bi netko bio prisiljavan vjerovati u bilo što? Ako niste slobodnom voljom uvjereni u neku situaciju, zbog predočenih dokaza ili njihovog nedostatka, zbog čega bi netko na vama primjenjivao torturu, osvetu ili odmazdu? Zar to nije metoda koju koriste tirani i razbojnici? Nisu li istu metodu koristili komunisti? Ili prihvati komunizam ili ćemo te ubiti - to je bio zakon židovskog komunizma u Rusiji, Kini i drugdje.

Svako vjerovanje koje dođe pod prijetnjom ili prinudom, u svakom slučaju je nečasno. To je “vjerovanje” na koje čovjek može biti privremeno natjeran, pod utjecajem panike ili straha, ali ono nije ni racionalno uvjerenje, niti može biti iskrena vjera.

Pa ipak se, širom cijele biblije, ova razbojnička metoda prijetnje, prinude i straha koristi kako bi se ljudi natjerali da vjeruju: ili vjerujte u Krista i sav tak hokus-pokus, ili idete u pakao, kaže on, ili još bolje, kažu židovski pisci. Kakav umobolni poduhvat!

U Mat. 10:34 on još kaže: “Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.”

U Mat. 12:25 Isus iznosi srž židovske tehnike za uništavanje nežidova, kada kaže: “Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati.”.

Vidimo da je u ranijim učenjima već rekao da je došao dijeliti, i diobu je napravio. Što su se ova opaka učenja više širila po Rimu i cijelom rimskom kraljevstvu, to su se snažnije razvijali

dezintegracijski procesi i bujao ferment razaranja. Kada su se ova učenja proširila među rimskim građanima, koji su ih u svojoj dobrodušnoj naivnosti prihvatili, oni su postali zbunjeni, smeteni i podijeljeni. Digli su ruke od čvrstog rasuđivanja koje su stoljećima izgrađivali, i napustili zdrav razum. Izgubili su svaki osjećaj odgovornosti prema obitelji. Njihov patriotizam bio je potpuno potkopan, a znamo da je sve ostalo povijest. Rimski imperij, utjelovljenje bijele civilizacije, propao je i pretvorio se u ruševine.