Jedan veliki kralj, Prasenjita, suvremenik Gautama Buddhe, došao je po prvi puta posjetiti Gautama Buddhu. Njegova žena bila je laik-učenik Gautama Buddhe dugo vremena prije nego se udala za Prasenjitu. Bila je kćer većeg kralja.

I tako kada je Gautama Buddha došao u glavni grad kraljevstva Prasenjite, žena je rekla svome mužu: “Ne izgleda dobro da kada čovjek kao Gautama Buddha dođe u tvoj glavni grad da mu ti ne zaželiš dobrodošlicu. Ja idem. Sigurno će pitati za tebe. Što da mu kažem?”

Muž je kratko razmišljao i rekao: “Dobro, idem i ja. Ali kako dolazim prvi puta želio bih mu dati neki poklon. Imam jedan jako veliki dijamant; čak su i carevi ljubomorni zbog tog dijamanta. Buddha ga mora cijeniti, pa ću ga zato ponijeti.”

Žena se počela smijati. Rekla je: “Bolje ponesi lopočev cvijet iz našeg velikog jezerca umjesto dijamanta. Buddhi je lopočev cvijet ljepši. Što da učini sa dijamantom? On će mu biti nepotreban teret.”

On je rekao: “Ponijeti ću oboje pa da vidimo tko će pobijediti.”

Tako je on došao u svojoj zlatnoj kočiji u Buddhinu komunu, gdje je deset tisuća redovnika sjedilo oko njega. Upravo prije nego je Buddha otpočeo svoje jutarnje razgovore, kraljeva zlatna kočija je stala, pa je čekao da kralj uđe.

Kralj je došao pred njega, i prvo ponudio Buddhi dijamant. Buddha je rekao: “Odbaci!” Prasenjita je bilo teško odbaciti njegov dijamant - to je bio njegov život! - ali ne odbaciti ga bilo je također teško. Pred deset tisuća ljudi Buddha je to rekao -” ti si ponudio dijamant pa ti on više ne pripada.”

On je oklijevao. Buddha je rekao: “Odbaci!” Tako je odbacio dijamant, nevoljko, i drugom rukom ponudio lopočev cvijet.

Buddha je rekao: “Odbaci!” Prasenjita je pomislio: “Je li taj čovjek lud?” Odbacio je lopočev cvijet, i Buddha je rekao: “Zar ne slušaš? Odbaci!”

On je rekao: “ Obje su mi ruke prazna. Što sada hoćeš da odbacim?”

U tom trenutku, jedan od najstarijih Buddhinih učenika, Sariputra, je rekao: “Ti ne razumiješ. Buddha ne kaže da odbaciš dijamant, ili cvijet. On kaže ' Odbaci svoju personalnost. Odbaci to da si kralj. Odbaci tu masku, budi samo čovjek, jer kroz masku meni je nemoguće da ti se približim.”'

On nikada o tome nije razmišljao. Ali velika tišina i deset tisuća ljudi... i on je spontano pao Buddhi pred noge.

Buddha je rekao: “To sam ti govorio: odbaci. Sada sjedni. Budi samo čovjek. Ovdje nitko nije car i nitko nije prosjak. Ovdje je svatko svoje ja. Budi svoj. To da si car može ti se oduzeti.

Jednom će netko pokoriti tvoje kraljevstvo i ti ćeš biti prosjak. Tvoje carevanje nije tvoj bitni dio. To može biti ukradeno, to može biti pokoreno, može biti uništeno. Bolje da ti to sam odbaciš - to je muževnije - i samo ostani izvorno biće.”