Iz legendi o gradovima izabranih skrivenima na nepristupačnim mje­ stima diljem planete neki su izvukli zaključak da se radi o područjima koja se na neki način nalaze izvan ovog našeg svijeta, dakle izvan domašaja naših osjeta. Do tamo se, kako kažu, može otići fizičkim tijelom. Tako, na­ vodno, dio sljedbenika prilično opskurne Moorish Orthodox Church ras­ polaže znanjima o tome kako stvoriti »jaje« kojim se može »putovati kroz vrijeme i prostor«. U vezi s time spominju se imena niza fizičara s reputa­ cijom poznavanja teorije Kaosa, ljudi poput Emoryja Cranstona, pozna­ tog teoretičara zavjera, te indijskog neoplatonista Sohrawardija, negdaš­ njeg pripadnika psihodelične komune Timothyja Learyja. Osim tehničkih pomagala kojima se, po nekim novijim alternativnim tumačenjima spoz­ naja moderne fizike, mogu otvoriti »vremenska vrata«, ovdje su i tehnike tzv, kreativne imaginacije, a kao povijesnu ličnost koja je poznavala tajnu putovanja u paralelne svjetove navodi se  Ibn'Arabija,  arapskog alke­ mičara i mistika iz 10. stoljeća. Metodu neki zovu »kvantnom tantrom«. Na sceni su tajnovite indonežanske sekte, specifične vježbe seksualne tantre, manje poznata budistička učenja, kao i sufistički red Ovayssi iz Shiraza. Priča nas vodi do instituta u gradiću Ong's Hat, u saveznoj državi New Jersey, kojeg danas više nema, a dubiozni su i povijesni navodi nje­ govih negdašnjih pripadnika. Ovdje je, prema ovoj novovjekoj legendi načinjen proboj koji je pionire putovanja kroz vrijeme doveo do Zemlje 2, planete potpuno nalik našoj, s ostacima golemih kamenih građevina, ali bez ikakova traga njenih davno otišlih stanovnika. A postoji i Zemlja 3, pa i dalje, sve do broja sedam.

Od relativno pristupačnih lokacija na kojima se obavljaju eksperi­ menti s vremenom zanimljiva je eklektička komuna Damanhur, nedale­ ko Torina. Mješavinom fizike, mentalnih tehnika, geomantije, rituala u podzemnim dvoranama i vjere u moć kristala, ovdje je stvorena »vre­ menska kapsula« kojom su pojedinci navodno na više sati putovali u pro­ šlost naše planete, čak sedam tisuća godina unatrag. I sa sobom donijeli materijalne dokaze u vidu busenja trave! Čak su razvili neku vrstu krivu­ lja po kojima treba vući crte osobitom, tzv. »selfičkom olovkom«, pa će se tako, navodno, u čovjeka nakon nekog vremena razviti centar u mozgu za kontaktiranje s izvanzemaljskim civilizacijama. Metoda podsjeća na magijske evokacije Franza Bardona, gdje se za prizivanje svih mogućih demona, anđela i drugih bića iz naše svijesti koriste slične krivulje.

Kad govorimo o svim varijantama preživljavanja svijesti nakon što se tijelo istroši, treba se sjetiti i navoda Helene Blavatske, koja je u susretima s vrhunskim jogijima saznala da se jogi može useliti u tijelo normalnog živućeg čovjeka i doživljavati ovaj svijet njegovim osjetima, da bi, kad ovaj umre, jednostavno tijelo promijenio i uselio u neko drugo! No, to nije moglo ići do u beskonačnost, već je maksimalno razdoblje, mjereno ze­ maljskim godinama, u kojem je jogi mogao seljakati svoju svijest iz tijela u tijelo (nije riječ o reinkarnaciji, već seljenju svijesti u već postojeće tije­ lo čovjeka koji ima i vlastitu svijest s kojom jogijeva, po svemu sudeći, nije u komunikaciji) bilo 400 godina. Dakle, kad je staro tijelo jogija umrlo, on je svijest mogao preseliti u neko drugo živuće tijelo. Srila Bhaktivedanta Prabhupada, također spominje da savršeni jogi može napustiti staro, is­ trošeno tijelo i sviješću naseliti tijelo neke mlade osobe. Navodi sveca Rsabhadevu kao onog koji je tu sposobnost imao, ali se je odrekao i sav se predao ljubavi prema Krishni.

Tu je i podvarijanta istog slučaja. Naime, jogi može svoje fizičko tije­ lo ostaviti na jednom mjestu, a sviješću se useliti u drugo, živuće, ali i mrtvo tijelo! Slavni je Shankaracharya, koji nije imao nikakvog seksual­ nog iskustva na mjesec dana sviješću ušao u tijelo drugog čovjeka kako bi vidio o kakvu se iskustvu radi. Njegovo je tijelo za to vrijeme ležalo skri­ veno u nepristupačnoj špilji. Bilo je živo i čekalo ga je. Kad je u pitanju »useljenje« u mrtvo tijelo, to je demonstrirao tibetanski guru Marpa, učitelj slavnog Milarepe, koji je legao do mrtvog konja i ušao u njegovo tijelo, koje je potom živnulo, da bi nakon što se on »vratio« u svoju fizičku for­ mu, ponovno palo mrtvo!

Vedski klasici navode da jogi, kad »oslabi vezanost uma izazvanu kar­ mom«, može, znajući kako funkcionira čovječje živčevlje, ući u tijelo dru­ ge osobe. To još zanimljivije opisuje Rishi Patanjali: » Jogi može ući u ne­ čije mrtvo tijelo, podići ga i u njemu se kretati, iako istovremeno normal­ no funkcionira u svom tijelu. A može ući i u živo tijelo, kontrolirati um i organe tog čovjeka,  te  kroz njega djelovati..,«

Sposobnost aktiviranja ili podizanja kundalini kod svojih učenika de­ monstrirali su mnogi jogiji, poput, recimo, Amrita Desaija i Swami Muk- tanande, kojemu su zamjerali da je jedan udarac paunovim perom po glavi naplaćivao po 300 dolara. Inicijacija shaktipatom spominje se u ne­ kim klasičnim djelima indijske mistike, poput Toga Vashishte, Shiva Pura­ ne i Kulamava Tantre, a i danas postoji učenje pod nazivom Siddha Ma- hayoga, prema kojemu gurui iz linije kojoj pripada i Swami Shivom Tirth, mogu snagom vlastite energije u drugoj osobi aktivirati kundalini. Swami Narayanananda je nabrojio čak 12 vrsta gurua, a neki od onih najvišeg ranga mogu to izvesti tako da samo pomisle da se njihovu učeniku pokre­ nula zaspala sila pri dnu kičme! Swami Maheshwarananda ne negira po­ stojanje ovakove moći, ali tvrdi da shaktipat nema nikakova smisla. Radi se o jednokratnoj pomoći u vidu odškrinutih vrata, kroz koja kandidat ionako neće proći, ako vlastitim naporom ne realizira istinu koja će mu omogućiti trajni boravak u najvišem stanju svijesti.

Kumara Swami je, međutim, napomenuo da ima i onih koji su svoj vijek produljili u fizičkom tijelu kakvo je i naše i to uglavnom korištenjem na osobiti način spravljenih preparata na bazi žive. Spomenuo je neki primjer iz povijesti, ali je inzistirao na tome da su oni koji žive u »svjet­ lećem« ili »eteričnom« tijelu superiorni, jer su postigli potpunu kontrolu nad svojim životima i mogu ih produžavati po želji. Mene su stalno mučila pitanja poput onog u svezi sa znanom medicinskom činjenicom da sto posto muškaraca u dobi višoj od 90 godina imaju karcinom prostate koji, međutim, napreduje toliko sporo, kad je u pitanju tako duboka starost, da se liječnici čak katkada i ne odlučuju na njegov tretman. A ako je to tako, onda nije jasno kako bi netko uopće mogao razmišljati o tome da u fizič­ kom tijelu doživi, recimo, 200 godina. Osim toga, hipertrofija prostate, koja može biti, a često i jest maligna, ima nadimak »monaška bolest«. To zato jer od nje često obolijevaju upravo monasi, po nekima zbog dugo­ trajne seksualne apstinencije.

Ovdje sam opet zatrebao moga ranije spominjanog jogija koji nije že­ lio da objavim njegov identitet, a u ovoj ga knjizi nikako ne mogu izbje­ ći. Slučaj obolijevanja od karcinoma prostate u kasnoj dobi, kao i pojav­ ljivanje te bolesti uopće,  pojasnio je negativnim mislima.  Ljudi cijelog života proizvode masu negativnih misli o sebi, svojoj budućnosti, izgledu, sposobnostima, zdravlju i perspektivama. Te su misli vezane uz »samska- re«, tendencije naslijeđene iz prošlih života, no jogi mi je objasnio da ih se može staviti pod kontrolu. Kad se nakon desetljeća ponavljanja određenih negativnih misli to odrazi na tijelo čovjeka, onda dolazi u obli­ ku neke bolesti, nerijetko karcinoma.

Što se tič e »svijetlećeg tijela«, objasnio mi je da visokorazvijeni jogi vizualizacijom osobitog tipa sam stvara to tijelo, a onda u njega preseli svoju svijest. Na moju primjedbu o pet tattwi,  odnosno elemenata,  nije mi odgovorio izravno o njihovoj vezi s tim procesom, već je rekao da je moguće putovati u »kraljevstva elemenata« i tamo sretati bića, koja pri­ padaju određenom elementu. To može biti vrlo opasno, jer se takva puto­ vanja obavljaju astralnim tijelom, a u regijama pojedinih elemenata sreću se bića, čija je  ljepota  toliko privlačna da  čovjek može astralnim  tijelom tamo ostati predugo, što dovodi, ako nije u pitanju iskusni jogi, do umi­ ranja fizičkog tijela. »... Dalje ti o elementima ne mogu pričati«, rekao je.

»jer su vezani uz magiju, a ona se može zloupotrijebiti. Ne želim da se nešto takvo objavljuje...« Time je ova rasprava bila zaključena. Kasnije, kad sam susreo jednog monaha Hare Krishne, saznao sam za »ljuske« od elemenata koje ovijaju »kozmičko jaje«, što spada u vedsku kozmologiju, o kojoj će još biti riječi.

Postavlja se pitanje odgovaraju li spomenuta bića onome što scijen- tolozi opisuju kao »psihičke vampire iz izvanmaterijalnih sfera«, Kako to tvrdi L. Ron Hubbard, na nas u paralelnim stvarnostima vrebaju takvi psi­ hički vampiri, a lijepa bijela svjetlost na kraju tunela, koju opisuju oni koji su napuštali svoje tijelo, zapravo je zamka tih bića!

Kumara Swami mi je običavao poklanjati jedan sat svog vremena na dan, s time da je pokoji dan preskočio. Ja sam ostatak vremena utrošio na obilazak nekih važnijih mjesta u gradu, na kojima je njegova misija djelovala u ranijim godinama. Tako sam saznao za jednog Engleza, kojeg sam već citirao, a zvao se Richard Matthews. Ovdje je provodio dosta vremena, jednom čak 10 mjeseci u kontinuitetu. Otjerao ga je strahovit proljev, koji nije teško dobiti, jer zapadnjaci nisu navikli na hranu kakva se služi u ovim krajevima. Kasnije sam čitao neke tekstove, u kojima ovaj čovjek opisuje svoja iskustva višegodišnjeg mediriranja od po tri sata dnevno. Nema sumnje da se radilo o osobi koja je na Zapadu daleko najupućenija u tajne shiva joge.

Kumara Swami je umro krajem 1995. godine, a tijelo mu je bilo izlo­ ženo mjesec dana a da, kako se počelo pričati, nije pokazivalo nikakve znakove raspadanja. Provjerom ove priče došao sam do saznanja da nije točna. Tijelo Kumara 3wamija smješteno je nakon dva dana u grobnicu, Samadhi Mandir, i zasipano solju i vibhutijem. Neraspadanje mrrvog tijela

 

Swami Narayanananda

 

Autor s Kumara Swamijem

se obično uzima kao dokaz da se radilo o vrhunskom jogiju osobitih mo­ ći. Naime, ta se stvar doista dogodila s legendarnim Paramahansom Yo- ganandom, kad je umro 1952. godine u Los Angelesu. Tijelo koje je leža­ lo na odru čak 27 dana prije ukopa je izgledalo kao da je jogi umro koji sat ranije. U tibetanskom budizmu postoji još fantastičnije  vjerovanje  u svezi velikog reformatora lamaizma Je Tsong Ka'pe. On je, navodno, tako ležao tri godine nakon fizičke smrti i u tom razdoblju »...postigao potpu­ no prosvjetljenje...«  Nije isključeno da je u pitanju pretjerivanje,  jer radi se o nečemu što se odigravalo pred više stotina godina, a Azija je i inače sklona neuvjerljivim legendama, kad su u pitanju religijske ličnosti. Slična se stvar, iako manje šokantna, zbila relativno nedavno, s jednim tibetan­ skim lamom koji je umro u Francuskoj.

Poznati sveci Swami Naravanananda i Ramana Maharshi nisu nakon fizičke smrti pokazivali nikakve znakove, koji bi ukazivali da im se tijela neće raspadati kao svim ostalim smrtnicima.

Bez obzira na sve, Kumara Svvami je bio istinski znalac joge, učitelj kakav je neophodan, želi li čovjek sigurno koračati putem kundalini joge. Nije imao razvijen marketing, jer mu do toga nije bilo stalo. Tako je na Zapadu ostao praktično nepoznat. Prije smrti, u znatnoj je mjeri dovršio kompleks zgrada za koje je želio da postanu svjetski centar animisha joge. U sklopu jedne.od zgrada, izgrađena je prostorija u koju se ne može ući, jer ima samo jedna vrata i bez prozora je. Rekao je da je namijenjena jed­ nom od besmrtnih adepata koji žive u »svijetlećem tijelu«, Gandha Babi. Gandha znači »miris«, pa ako se dotični jogi nalazi negdje u vašoj blizini, to ćete znati po vrlo ugodnu mirisu koji podsjeća na agarbhati. osobite indijske mirisne štapiće. Neki su unutar kompleksa u Tapovanu imali iskustvo tog mirisa, koji bi trebao značiti da se Gandha Baba nalazi u ograđenom prostoru. Neposredno prije no što je napustio ovaj svijet, Ku­ mara Svvami je najavio da će Gandha Baba ovo mjesto uzeti za svoje stal­ no boravište. Nažalost, nikada nisam Kumara Swamija zamolio da mi ob­ jasni jednu kontroverzu oko tih prozirnih tijela, koja smo spomenuli rani­ je, a kroz koja možete proći rukom i ne ostavljaju sjenu ili tragove u me­ kanom pijesku. Naime, opisi sličnih fenomena vezani su i za Tibet, barem koliko se sjećam iz razdoblja kad sam se družio s tibetanskim lamama i imao čast upoznati Njegovu Svetost Dalaj Lamu. No, prema nekima, bića koja se nalaze u ovakvom, mogli bismo reći, razrijeđenom obliku, ne smi­ ju izlaziti na dnevnu svjetlost, pogotovo ne na sunce. Zato i borave na mitskim mjestima, poput podzemnih gradova na Himalaji.

Opet je uskočio moj jogi i, uz iskreni smijeh od kojeg su mu navrle suze na oči, rekao: »... Nemoj si razbijati glavu s time. Prije no što ubiješ pet demona čije kandže kontroliraju tvoj um i drže ga na sigurnoj udalje­ nosti od spiritualnog napretka, nećeš moći shvatiti značenje, ulogu i istinu o tim bićima, koja imaju svoju misiju. Probaj reći nekom znanstveniku da to uopće postoji, pa ćeš vidjeti koliko će se zapjeniti i dokazivati da to nije moguće. I to uprkos tome što znanost o fenomenu života i Prirodi uopće zna vrlo, vrlo malo. Iz njega neće govoriti znanje već ponos, isto kao što iz lažnih proroka koji izigravaju gurue i skupljaju pastvu zbog gratifikacije vlastitih osjetila i taštine izbija spiritualni ponos. Onome tko malo zna, sve se čini jasnim, njegova je samouvjerenost nepomućena i on može drugi­ ma govoriti da ga slijede, da je »putovanje po višim nivoima« stvar od koje nema lakše, može »predviđati« budućnost zaključujući na bazi ono­ ga što je iz razgovora s čovjekom čuo. U današnje vrijeme toga ima ovdje u Indiji sve više, a izgleda da je na Zapadu izgrađena čitava industrija zasnovana na strahu od budućnosti i nedostatku smisla. Paradoks je u to­ me da mistik postaje svatko onaj tko to za sebe sam kaže, a kolone se raz­ nih iscjelitelja, vidovnjaka, zvjezdočitača i propovjednika novokomponi- ranih mentalnih tehnika, za one koji imaju vremena samo preko vikenda, opasno poigravaju nižim silama, sve u neutaživoj žeđi za moći. I novcem, dakako. Svi oni ne mogu ništa. Najmanje pisati ili govoriti o tome kako je moguće kretati se u »svijetlećem tijelu«, o čemu može nešto reći samo netko tko se nalazi na istoj ili barem približno istoj razini s onima koji to doista mogu. I da, na kraju, odgovorim na tvoje pitanje: nije istina da se bića u »eteričnom » tijelu ne mogu pojaviti na dnevnoj svjetlosti. Uosta­ lom, kako bi se znalo da ne bacaju sjenu da se netko od njih nije pojavio ispred izvora svjetla?...«

Swami Nikhileshwarananda govori o Siddhashramu, himalajskom utočištu besmrtnika, Kumara Swami na granicu s Tibetom smješta Jnana- ganja Ashram u kojem žive nekoliko stotina godina stari adepti. Kao što smo već naveli, Swami Maheshwarananda tvrdi da u istom području, iz­ među Kedamatha i Badrinatha, još uvijek živi fantastično stari jogi Alakh Puriji, a njegov imenjak, autor triju knjiga posvećenih Sai Babi, opisuje Gufa ashram, špilju u Garwhal Himalaji u kojoj, pod nadzorom Avatara iz Puttaparthija, meditira jedanaest isposnika koji će ovdje, s obzirom da poznaju i tajnu biljke some, doseći starost iznad poimanja obična čovje­ ka. Eckankarovi propovjednici spominju grad Agam Des, koji se također nalazi negdje u Himalaji i ugošćuje one koji su zauzdali fizičku smrt, a s druge strane, na Tibetu, na nekom nepristupačnom mjestu živi mistik Fubbi Quantz, poglavar samostana Katsupari, u kojem se može naučiti sve o tome kako postati besmrtan. Gotovo ista legenda postoji i u južnoa- meričkim Andama, gdje možete dobro skrivene od profanih očiju vidjeti vrlo stare monahe reda Zelenih odora. Dakako, ako do njih dospijete. Swami Rama, koji je godinama kao isposnik lunjao Himalajom, legende o tajanstvenim skloništima besmrtnih svodi na dva samostana  smje­ štena u golemim gorskim špiljama u kojima se, prema njemu, čuvaju mnogi rijetki i sveti spisi. I sada kruže legende o Agarthi i Shambhali, hipotetičkim podzemnim gradovima na Himalaji, u kojima stoluju moćni adepti.

Ima indicija da se neki od tih adepata ponekad spuštaju s Himalaje, medu obične smrtnike, vjerojatno teleportacijom! Riječ je o golim asketi­ ma, Naga Babama, koji se za vrijeme Kumbha Mele, velikog vjerskog fes­ tivala na sjeveru Indije, jednostavno pojave unutar osobitih, ograđenih prostora, pripremljenih samo za njih. Kažu da svi čekaju da se Naga Babe prvi okupaju u svetoj rijeci, a sporno je da li neke od onih najmoćnijih očima vide samo oni izabrani ili svi koji na festival dolaze. Zanimljivo je da je i Neem Karoli Baba imao slične moći. Kad bi ga u Rishikeshu okru­ žili znatiželjni mladi jogiji, on bi znao jednostavno nestati pred njihovim očima, kao da je zakoračio u neku drugu dimenziju!

Kad govorimo o postizanju besmrtnosti u fizičkom tijelu i na ovom našem, zemaljskom nivou, najpopularnija je legenda vezana uz Mahava- tara Babajija. Još 30. studenog 203. godine naše ere u malom južnoin- dijskom selu Parangipettaiu rodio se dječak Nagaraj. U dobi od svega 5 godina, dijete je oteto, dok je stajalo ispred lokalnog hrama posvećenog Shivi. Prema oskudnim podacima o životu budućeg Avatara, dječak je prodan u roblje u Kalkuti. Na sreću, njegov je novi vlasnik bio dobroću­ dan čovjek, koji mu je podario slobodu. Budući Avatar otada luta Indijom u potrazi za duhovnim istinama. Hodočašće do svetišta Katirgama na jugu današnje Sri Lanke dovodi ga do Boganathara, njegovog prvog gu­ rua koji ga potiče na intenzivnu sadhanu. Učitelj koji ga upućuje dalje je Agastyar, na čiji savjet odlazi u Badrinath, gdje uskoro dostiže soruba sa- madhi i zaustavlja proces starenja svog fizičkog tijela.

Ima autora koji tvrde da je o njemu govorio već i Adi Shankaracha- rya, a citiraju i Gautamu Buddhu, koji je neposredno pred smrt najavio da će se »,.. njegovo učenje izgubiti nakon 500 godina, a nakon 800 ljeta vratit će se u liku čovjeka čije će ime sadržavati riječ 'naga'...« Poklonici kriya joge podsjećaju da je Babajijevo svjetovno ime Nagaraj,

Neki pokušavaju dokazati da je on bio i Herakhan Baba, u čijem se liku odlučio pojaviti medu ljudima, ali i njegova reinkarnacija Babaji iz Herakhana. Čini se ipak da ta teorija nije vjerojatna.

Mahavatar Babaji, prema jednom opisu iz 1953. godine, živi u ašra- mu imena Gauri Shankar Peetam. Radi se o nizu špilja pri dnu strmih sti­ jena, koje tvore nepristupačnu dolinu nedaleko himalajskog svetišta Bad­ rinath, Opis ovog mjesta dugujemo V. T. Neelakantanu koji se, kako to tvrdi, tamo našao putujući u svom astralnom tijelu. Prema ovom neobič­ nom iskazu, on je nakon dolaska u skriveni ašram »... okupirao neko dru­ go fizičko tijelo...« i upoznao mjesto gdje živi besmrtni Babaji, o kojem je toliko govorio jedan od najpopularnijih jogija, koji su ikada došli na Za­ pad - Paramhansa Yogananda. Preko puta špilja u kojima su stanovali rijetki sretnici, nalazila su se dva slapa, jedan iz kojeg su pili. a drugi u ko­ jem su se svakog jutra kupala četrnaestorica stanovnika Gauri Shankar Peetama. Babaji je tvorac sustava kriya joge i kao takav se na razne na­ čine ukazivao svojim učenicima. Koji put bi to bilo u astralnom, a koji put u materijalnom tijelu koje on, po svemu sudeći, može seliti kamo želi, Tako barem govori legenda, ali i mnogi respektabilni jogiji. Sam Babaji izgleda vrlo mladoliko, a osim njega, u vrijeme kad je Neelakantan dolu- njao do njegova ašrama, stupanj fizičke besmrtnosti navodno su dosegle još dvije osobe. Njegova biološka sestra Mataji Nagalakshmi Deviyar, koja se tamo brinula o ishrani i stanoviti Amman Pranabananda, »svetac s dva tijela«. Ostali su prakticirali po neku od ukupno 12 vježbi koje se zovu kriye. To stanje besmrtnosti u fizičkom smislu zove se, kao što smo već rekli, soruba samadhi. Neelakantan je primijetio da se ovdje nalaze jedna žena i desetogodišnja djevojčica, koje su došle negdje sa Zapada, a u ve­ černjim se satima konverzacija vodila na engleskom ili hindu. Prva u seri­ ji vježbi bila je namijenjena čišćenju podsvijesti, a svaku se večer reciti­ ralo mantru »Om Kriya Babaji Nama Aum«. V. T. Neelakantan je također dobio upute za vježbanje od Babajija, a namijenjena mu je i misija, koju je očito dobro obavio.

Zanimljivo je do koje mjere priča o dolini nedaleko Badrinatha pod­ sjeća na mit o gradu-dolini Shangri-la, mjestu u azijskim gudurama u kojem ljudi nisu starili. Od tibetanskih sam lama čuo o »rajskim dolina­ ma«, malim depoima tropske klime usred vječnog leda s »krova svijeta«, gdje su pronađene ruševine starih građevina o čijim graditeljima nitko ništa nije mogao reći. Iako je opis mjesta na kojem se mladoliki Avatar na­ lazi već godinama prilično precizan, nije zabilježen slučaj osobe koja je do misteriozne doline uspjela doprijeti. Dakako, postoji standardno tuma­ čenje koje se svodi na to da mjesto ne može otkriti nitko tko nije dobro­ došao po standardima Babajija. Dok neki, naravno, misle da takvog mje­ sta uopće nema, drugi misle da se u određenom smislu nalazi u dimen­ zijama paralelnim s ovom našom. Sličnih mitova o onima koji negdje čekaju trenutak kada će se pojaviti i izmijeniti sliku svijeta u Aziji ima na pretek, a posebno su uzbudljivi oni koji su uz to i znanstveno dotjerani, poput onih začinjenih Kaosom, atraktorima, holografskim svemirom, hiperprostorom i kolapsom valne funkcije.

Kao bivši student teozofije, blizak Annie Besant, prijatelj Jawahariaia Nehrua i novinar iz Madrasa, Neelakantan je imao dobre predispozicije za ustanovljavanje organizacije koja će širiti saznanja dobivena od miste­ rioznog Mahavatara s Himalaje. Iako je patio od niza bolesti kao diabe- tes, dizenterija i čirevi na nogama, napisao je tri knjige i ustanovio orga­ nizaciju, koju će kasnije preuzeti njegov danas 73-godišnji učenik S. A. A. Ramaiah. Isti je kasnije i sam sretao Babajija pod, blago rečeno, neuo­ bičajenim okolnostima.  Sada u Indiji dijeli  tehnike kriya joge svake dvije godine, pretpostavljam u Madrasu, gdje se nalazi centrala njegove orga­ nizacije. Mnogo putuje svijetom i, kao svi učitelji iz ove tradicije, nimalo ne sumnja da je fizička besmrtnost sasvim moguća. Ističe da je Babaji još uvijek na istom mjestu, iako je njegovo ukazivanje nekom od sljedbenika prava rijetkost.

Podražavanje »trećeg oka« svjetlom, poput onog koje se reflektira na površini linge, poznato je i iz drugih učenja, od prakse koncentracije na najsjajniji dio plamena svijeće, koja se zove »tratak« (tratak se može radi­ ti tako da se praktikant koncentrira na Mjesec. Za vrijeme trataka se ne smije treptati očima. Možda već samo netreptanje očima ima nekakva efekta. Swami Rama opisuje mladog adepta imenom Bal Bhagawan, koji je posjedovao čitav niz »siddhija«, a običavao je 8 do 18 sati na dan zuri­ ti pred sebe, bez treptanja očiju) do neobične priče o njemačkom zanat­ liji koji je, radeći u svojoj radionici, usput piljio u odsjaj sunčeva svjetla na bakrenom limu. To je rezultiralo vizijama unutarnjih svjetova i dubokim religijskim spoznajama. Svjetlo je, kako bi to rekli oni koji inzistiraju na fiziološkoj podlozi prosvjetljenja, podražilo epifizu koja je počela »vibrira- ti« tako da su se oslobodila vrata viših svjetova. Uz primjere iz kršćanstva i hinduizma, treba podsjetiti na slabo poznatu tehniku iz starog Egipta, čiji su adepti meditirali na samo Sunce, koje bi ih oslijepilo da su u njega zuri­ li izravno.

Kumara Swami u jednom svom predavanju objašnjava da su egipat­ ski svećenici obavljali uvježbavanje tehnika za otvaranje »trećeg oka« u hramu Maat. Bog Maat, prema legendi, ima glavu lešinara i izvanredno dobro razvijen vid. Tako su osobito uvježbani egipatski adepti «... mogli vidjeti kroz tijelo poput rentgenskih zraka i dijagnosticirati bolest...«. Zato su gradili male, ograđene prostore s prorezima, koji su svjetlo Sunca pro­ puštali samo djelomično. Prorezi su se s vremenom povećavali i mudra­ ci su iz doline Nila tako postizali duboke duhovne uvide zahvaljujući sunčevoj svjedosti i njenu utjecaju na »treće oko«. Čuveni je njemački psi­ holog Fechner satima gledao u Sunce, što je na kraju izazvalo potpuno sljepilo, koje je trajalo nekoliko godina. Znanost službeno izbjegava istaći da je Fechner kao posljedicu ove ekstremne prakse imao niz »paranor- malnih« doživljaja, koje su njegovi kolege pokušali objasniti na načine koji su po svaku cijenu ignorirali duhovnu dimenziju znanstvenikova su- ludog podviga. Uprkos činjenici da je za »treće oko« i njegovu funkciju znao još jedan zapadni genij - Rene Descartes. On je u crtežima koji su sačuvani do današnjeg dana sasvim precizno označio područje epifize kao »sjedište duše«.

1 kad su u pitanju kundalini i Kozmička svijest, na Zapadu ne nedo­ staje onih koji su do takvih saznanja došli neovisno o Istoku. Jedan od du­ hovnih  giganata ovog stoljeća,  Hazur Baba  Sawan Singh Ji  Maharaj, podsjeća na engleskog pjesnika Tennysona, koji je od djetinjstva imao is­ kustva raspršivanja svog ega u »neograničenom, beskonačnom Biću«. To stanje nije bilo konfuzno ili zastrašujuće, već ».., jasnije od najjasnijeg, mudrije od najmudrijeg, u kojem je smrt smiješna nemogućnost i Istina iznad svake riječi...« Poznati je pjesnik u ovakva stanja ulazio lako i na neobičan način: samo je nekoliko puta u sebi ponovio svoje vlastito ime! Navodno je istu sposobnost imao i Petar Veliki.

Ugledni harvardski matematičar s početka stoljeća, Charles Howard Hinton, vjerovao je da je moguće »vidjeti kocku u četvrtoj dimenziji« i na osnovu toga ozbiljno propovijedao meditaciju koja je, prema tvrdnjama nekih njegovih kasnijih sljedbenika, dovodila u stanje »nirvane«. Tijelo koje bi trebalo biti kocka u četvrtoj dimenziji nazvano je teserakt, a ovaj je znanstveni pokušaj dosezanja duhovnog prosvjetljenja imao popriličan broj pristaša, koji su se, nadiranjem mistificirane konkurencije s Istoka, s vremenom sasvim prorijedili.

Među pjesnicima, Maharishijevi sljedbenici su kao duhovno vrlo raz­ vijenog smatrali Walta Whitmana, a medu skladateljima Bacha. Prema dr. Leeu Sannelli, čuvena je karmelićanka Mala Theresa iz Lisieuxa tako­ đer primjer osobe koja je doživjela spontano aktiviranje kundalini shakti, sa svim negativnim i pozitivnim simptomima. Često se pokušava dokaza­ ti veza između Biblije, kundalini i »trećeg oka«. Tako je Kumara Swami, kao što sam ranije pripomenuo, tvrdio da je Krist u Bibliji rekao: »Ako oba tvoja oka postanu jedno, cijelo će tvoje tijelo biti svjetlost...« U engleskim verzijama Biblije postoji formulacija koja bi se eventualno mogla tako prevesti. Radi se o tekstu iz verzije Biblije Kralja Jamesa (Luka 11:34):

»Svjetlo tijela je oko; stoga kad je tvoje oko jedno, cijelo ti je tijelo ispu­ njeno svjetlom!« U hrvatskoj verziji isti dio nije preveden u navedenom smislu.

Posljednji živući učenik velikog indijskog gurua Sri Yukteshwara, Swami Hariharananda Giri, koji je sada u ranim devedesetima, jedan je od rijetkih koji je u praksi dokazao da je moguće zaustaviti niz vitalnih tje­ lesnih procesa na dulje vrijeme. On je trenutno vjerojatno vodeći ekspo­ nent kriya joge u svijetu, a kad sam ga sreo, shvatio sam da je vrlo strik­ tan i zahtjevan. On ćakre povezuje s određenim bojama, kao i zvukovi­ ma, koji se također javljaju, kad se iste ćakre dovoljno pročiste. 

Teoriju ćakri razvio je do detalja, a spominje i tri »uzla« ili »čvora« na »eteričnom tijelu«, koje treba proći na putu kundalini kroz ćakre, prema onoj najvišoj. Ime za svaki takav čvor, koji je još samo jedna grba na kvr­ gavu putu do prosvjetljenja, jest granthi. Ti su »čvorovi« ono što zamag­ ljuje našu svijest i onemogućava optimalno funkcioniranje kundalini u ćakrama. Razvoj praktikanta kundalini joge ide u stupnjevima, koji defi­ niraju i slamanje triju »čvorova« na putu prema sahasrar ćakri. Prvi je arambha, a odnosi se na probijanje čvora Brahme i buđenje kudalini. Drugi je ghata, kad jogi razrješava čvor Vishnua i ima iskustvo potpune unutarnje apsorpcije. Kod stupnja parichaye, ta se apsorbiranost pro­ dubljuje, dok nishpatti, probijanje kroz čvor Rudre znači otvoreni put do posljednje ćakre, nakon čega jogi više na ovome svijetu ništa više ne mo­ že postići. To je ispunjenje njegova života i dosizanje krajnjeg cilja evolu­ cije u ljudskom tijelu.

Swami Hariharananda Giri imao je sreću osobno sresti ranije opisa­ nog Mahavatara Babajija, besmrtnog jogija s Himalaja, koji se, kako smo već rekli, samo rijetko pojavljuje među smrtnicima. Taj se susret licem u lice dogodio dva puta, u Karar Ashramu. I on ističe izvode iz Otkrivenja kao dokaz da je Isus govorio o sedam ćakri, kad je spominjao potrebu održavanja vatre u sedam ognjišta. Pokušaji otopljavanja odnosa između kršćanskih teologa i indijskih jogija uglavnom su bezuspješni i to iz niza razloga. Prije svega tu je koncept reinkarnacije koji Crkva ne prihvaća, a ima i niz drugih bitnih doktrinarnih razlika. Za jednog jogija, Krist je pro- svjetljeni majstor, dok je u kršćanskom svijetu Otkupitelj, onaj koji je umro za čovječanstvo i kao takav jedinstven i neusporediv s bilo kojim živućim mistikom, bez obzira na stupanj njegova duhovnog razvoja. Realistično gledano, te su razlike nepomirljive, pa je najviše što se može očekivati međusobna tolerancija.

Kumara Swami, kojeg je 7. studenog 1972. godine u Vatikanu primio i sam Papa, nije pojavni svijet smatrao iluzijom, kao što je to slučaj u filo­ zofiji Vedante. »Ako je sve brahman«, govorio je, »onda je ovaj svijet sigurno realan, isto kao što su posuda i glina iz koje je ona izrađena oboje jednako stvarni. Beskonačno nema nikakva smisla, ako se osporava real­ nost konačnog. Objekti, promjene i ograničenja su bez sumnje relativni, ali zato što su relativni ne znaci da nisu istiniti. Oni su relativno istiniti...«.

Shiva joga, prema Kumara Swamiju, izravno stimulira lučenje sup- stance u tijelu, koju zovu soma, ambrozija ili nektar, a može imati neke veze s produljenjem fizičkog života praktikanta. Veliki je svetac Virashai- vizma vjerovao da će plantaža Tapovan jednog dana postau centar u kojem će se potvrditi veza između meditacije i fizioloških procesa, a jed­ nom mi je u razgovoru spomenuo da na leđima postoji točka »... na koju kod čovjeka koji umire može djelovati jogi i to tako da svijest vrati natrag u tijelo, nakon što je već nastupila klinička smrt...« Barem sam ga tako shvatio. Koja je to točka i što jogi zapravo čini, nije mi rekao.

Vidio je čvrstu vezu između istočnih i zapadnih filozofija i to objasnio Richardu Matheysu: »... Okultna učenja, bila ona bazirana na istočnjač­ koj jogi i filozofiji Vedante ili zapadnom hermetizmu ili Kabali, svode se na isto: čovjek je mjera Makrokozmosa. Fundamentalni je princip sveg znanju »kako gore, tako i dolje«, a metoda je uvijek: »Čovječe, upoznaj sebe...« Kumara Swamija su cijenili mnogi ugledni mistici, poput Rama- ne Maharshija i Paramhansa Yoganande, koji ga je svojedobno pozivao u SAD. On je putovao svijetom, držeći se svog zavjeta da će život posveti­ ti širenju znanja i pomaganju ljudima. S obzirom na poodmakle godine, krajem se života posvetio izgradnji ašrama u sklopu Tapovana koji bi, ka­ ko sam već naveo, trebao postati svjetski centar za podučavanje animi- sha joge.

U centru se budućeg kompleksa gradi tzv. Božji Hram, a Kumara Swami je, prema vlastitu iskazu, prije smrti pohranio zapise koji govore o njegova dva prethodna života, koja je proveo služeći čovječanstvu. Kako je rekao, ponovo će se inkarnirati u roku od godinu dana, a u tom će novom životu biti astronom-znanstvenik. Izgleda da je mjesto njegova bu­ dućeg rođenja SAD. Po vlastitoj izjavi, u tom će narednom životu biti za­ služan za otkriće 11. i 12. planete Sunčeva sustava, a u dobi od 24 godi­ ne dospjet će u Indiju i posjetiti Tapovan. Nakon što u Božjem Hramu primi daršan, sjetit će se pažljivo pohranjenih zapisa, objasniti gdje ih je u prošlom životu ostavio i time nepobitno dokazati postojanje reinkarna­ cije. Ostat će ovdje, raditi tapas narednih 12 godina i umrijeti u 36. godi­ ni života. Time će se završiti njegov ciklus na Zemlji.

U vrijeme kad će on umrijeti, ljudi će već poznavati tehnologiju viđe­ nja viših razina u koja se sele nakon fizičke smrti, a kako je najavio, moći će kamerom snimiti dušu kako napušta tijelo. Razdoblje koje je neposred­ no pred nama, mora predstavljati početak uspona na evolucijskoj ljestvi­ ci i ljudi bi se trebali okrenuti prakticiranju metoda za aktiviranje »trećeg oka«.

Kumara Swami se neće vratiti u tijelu koje je nalik ovome u kojem je boravio na Zemlji, a objasnio je i to da je u jednom od prehodnih života boravio u ranije spomenutom Jnanaganja hramu, mjestu na kojem žive dugovječni adepti. Podsjetio je da će Tapovan i bez njega ugostiti ranije spomenutog Gandha Babu, koji je postao besmrtni adept u ovom sto­ ljeću, navodno 1937. godine. Oko ove tvrdnje postoji kontroverza jer, pre­ ma jednom drugom izvoru, Gandha Baba danas ima 600 godina. Prema Kumara Swamiju, Paramhans Vishuddanandji Gandha Baba dematerija- lizirao je svoje tijelo javno, na velikom skupu održanom 11.7. 1937. godi­ ne u Kalkuti. Učinio je to na podiju, tako da se njegovo tijelo doslovce iz­ gubilo u svjetlosti. Kasnije se često u materijalnom tijelu pojavljivao pred svojim učenicima. Legenda govori da je bio majstor rijetke vještine mani­ puliranja sunčevom svjetlosti, Surya Siddhanta. Mogao je pretvarati je­ dan cvijet u drugi, demonstrirao je transmutaciju metala, upozoravajući da tek dolazi vrijeme kad će ljudi shvatiti moć sunčeve energije. Izgleda da ovog sveca opisuje i Paul Brunton, koji ga je sreo u Varanasiju i tamo vidio kako uz pomoć leće i obojenih stakala na prozorima, usmjeravajući sunčevo svjetlo u oko mrtvog vrapca, vraća životinju u život. Sat kasnije vrabac je opet uginuo, a jogi je čak dao upute Bruntonu kako konstruira­ ti obojene prozore, da bi svjetlo Sunca koje kroz njih prolazi poprimilo ovako neobične moći. Nešto je tehnički zapelo, jer nitko nije mogao pro­ izvesti tako debelo obojeno staklo, da se unutar istog ne nalazi ni najsit­ niji mjehurić zraka. Brunton je ostao impresioniran i činjenicom da je veliki rishi mogao materijalizirati sve vrste mirisnih ulja, čak one vrlo rijet­ ke, koje se početkom stoljeća moglo naći samo na Tibetu.

Kumara Swami je praksu i teoriju animishe razradio mnogo detaljni­ je od onoga što sam ukratko iznio ovdje, pa se njegova misija širi i nakon fizičke smrti svog začetnika.

Život je Kumara Swamija eksperiment u beskonačnom oceanu svi­ jesti i njenih svjetova, u koje se veliki guru vratio, ostavivši iza sebe mir, tišinu i palme Tapovana. I mnoge koji čekaju njegov povratak.

Na kraju treba reći ono što velika većina ljudi ne zna i što punim in­ tenzitetom zaoštrava sukob medu različitim školama joge; mnogi veliki i prosvijetljeni jogiji zaključuju da ćakre nisu realne, da zapravo i ne posto­ je! Među njima su Krishnamurti, Shankara, Franklin Jones alias Bubba Free John, Ramana Maharshi i praktično svi pripadnici kineskog cha'na i japanskog zena. Dok praktikanti Vipassane ne smatraju kundalini rele­ vantnom za duhovni napredak,  Gurdjieff  čak misli da se radi o nečemu što samo povećava našu privrženost ovom materijalnom, prolaznom svi­ jetu. Sri Chinmoy govori o kundalini kao sili koja čovjeka može učiniti moćnijim, ali ne i prosvjetljenijim.  Spomenuti Bubba Free John, koji sva­ ke godine promijeni ime i koji se navodno prosvijetlio pod duhovnom pa­ licom Swami Muktanande. vrlo je kontroverzna osoba koja se, nakon uspješne američke propovjedničke karijere, na otoku Fiji odala hedoni­ stičkom životu. On objašnjava da prosvietljenje ne može biti rezultat is­ kustva, već se radi o kognitivnoj transformaciji. Kundalini može pobuditi čitav niz zanimljivih  iskustava,  koja,  međutim,  ne  donose prosvjetljenje.

Indijski duhovni gigant Ramana Maharshi posve je jasan: »Ne gubite vrijeme meditirajući na ćakre, nadije, padme, mantre, božanstva i slično. Sedam suptilnih centara, ćakri, samo su mentalne slike i namijenjene su početnicima u jogi...«

Ken Wilber navodi da se ćakre doimaju realnima onima čije je jast- vo odvojeno od cijelog manifestiranog svemira, a stvorene su kao rezul­ tat bijega tog jastva od smrti i negdašnjeg jedinstva s cjelokupnom Kre­ acijom. Bijeg od smrti stvara iluziju vremena, a bijeg od stapanja sa cje­ lokupnom Kreacijom iluziju prostora. Vremensko-prostomi kontinuum je svijet samsare, patnje i prolaznosti. Vrijeme i prostor su za onoga tko je spoznao krajnju istinu samo iluzija i svi se događaji, koje mi smještamo u vrijeme i prostor, zapravo događaju istovremeno - sada. Wilber podsjeća na to da je i Freud barem djelomično prepoznao nezrelu kozmičku svijest u stanju u kojem se nalazi novorođenče, koje ne razlikuje sebe od okoli­ ne. Ono ne zna ništa o iluziji vremena i prostora, a Jung kaže da živi u transpersonalnom i supraindividualnom svijetu.

Itzaak Bentov pokušava kundalini objasniti mikrogibanjima u mozgu. Kad je dio mozga koji upravlja, recimo, područjem srca, stimuliran mikro- vibracijama, dolazi do iskustva koje tumačimo aktivnošću srčane ćakre.

Najekstremniji je U. G. Krishnamurti, koji tumači da ne postoji ni kun- dalini, ali ni Prosvjetljenje kao takvo. Ne postoji ništa konačno, nikakav cilj ljudskog postojanja.

Neka vrsta kompromisa je tumačenje prema kojemu svijet percipira­ mo drukčije dok »se nalazimo u tri donje ćakre«. Ono što je istina u tak­ vom stanju svijesti, nije istina kad jednom iskusimo aktiviranje viših ener­ getskih centara. Možda tada spoznajemo da oni nisu realni u pravom smi­ slu te riječi, odnosno da su poslužili kao koristan koncept na putu do prosvjetljenja, stanja u kojem se gube svi koncepti.