ODABIR PRAVE GLINE

Prednost dajte dobroj, čvrstoj glini koja ne »škripi« medu zubima,
drugim riječima, glini u kojoj nema pijeska.
Izbjegavajte glinu koja je na bilo koji način pripremljena, kuhana
ili miješana s umjetnim supstancijama. Zbog njezine inertne prirode
postoji rizik da ovaj mrtav prah izazove tegobe.

Glina može biti zelena, zelenkasta, žuta, crvena, bijela i dr. Boja
je, kao i izvor, važna. Općenito, lokalna glina bolja je od gline dovezene
sa zemljopisno udaljenijih mjesta; ali mogu postojati odstupanja
od ovog pravila. Isto je tako važno obaviti neke pripremne
testove kako bi se odredilo koja je glina najaktivnija.
Kako smo već iznijeli, prosječna je dnevna doza jedna čajna žličica
(pola čajne žličice za djecu do 10 godina). Ipak, za neke crijevne
tegobe, na primjer kolibacilozu i dizenteriju, doza se može povećati
na dvije do tri čajne žličice dnevno. Ako je moguće, treba je pripremiti
nekoliko sati ili noć prije upotrebe:
1. Ne upotrebljavajte metalnu žličicu. Ne dopustite da metal
dode u dodir s glinom.
2. Stavite punu čajnu žličicu gline u čašu dopola napunjenu svježom
(nekuhanom) vodom
3. Uzmite debelu čašu, jer glina emitira ili prenosi tako jaku radijaciju
da tanka čaša koji put pukne.
Glinu bi trebalo uzeti ujutro nakon ustajanja, ili navečer prije
odlaska u krevet. Po želji je možete uzeti petnaest minuta do jedan
sat prije jela (ako je moguće jedan sat).
Ako izazove začep, razmutite je u malo više vode i uzimajte nekoliko
puta tijekom dana, između obroka. Ako začep traje i dalje,
glinu privremeno zamijenite čajevima za čišćenje.
Ako uzimanje gline izaziva mučninu, promiješajte je s malo vode
kako biste napravili čvrstu pastu, oblikujte male loptice veličine
graška i ostavite da se osuše. Umjesto gline u prahu, progutajte
malu lopticu. Za djecu, ovu pastu možete pripremiti s aromatičnim
čajem (menta, bor, eukaliptus), ili male kuglice uvaljajte u šećer,
poput kolačića. Ljudi koji često pate od tvrde stolice ove male
loptice mogu pripremati s uvarkom od krkavine, ili dodati prah
rabarbare. Dojenčadi možete triput dnevno dati čajnu žličicu vode
s glinom koju neposredno prije hranjenja razrijedite.
Sisanje gline vrlo je korisno za prehlade i bolesno grlo. Slično,
ako imate problema sa zubima ili upaljenim desnima, šišajte komadiće
gline ili male glinene loptice, ili jednostavno popijte čajnu žličicu
gline u prahu.

Ponekad glina ima okus benzina, ali to ne smanjuje njezina svojstva.
Naprotiv, sirova nafta moćan je antiseptik a glina je ponekad u
zemlji s naftom u kontaktu.
Prvi tretman glinom traje tri tjedna. Tada se prekida tjedan dana,
nakon čega se može nastaviti mjesecima, i to 1 tjedan liječenja, 1
tjedan odmora.
Glina obogaćuje krv. Bolje je ne uzimati previše gline ako je vaš
arterijski tlak visok. Uzmite jedan do dva prstohvata dnevno razmućena
u vodi, ili čajnu žličicu dvaput tjedno. Rijetko kada koristi
uzimanje veće količine gline.
O glini ne treba razmišljati samo kao o sredstvu ublažavanja bolova,
treba je koristiti razumno, pogotovo ako je za unutarnju upotrebu.
Znamo da su neke supstancije, poput crvotočina, neškodljive i
neaktivne u velikim dozama, ali postaju vrlo aktivnim lijekovima
ako se uzimaju u beskrajno malim dozama. Glina se može uzimati
u razmjerno velikim dozama (posebno ako prolazeći kroz probavni
trakt dolazi u izravan dodir sa zahvaćenim područjem - čirevima
na želucu ili dvanaestercu, upaljenim crijevima itd.). Može se upotrebljavati
i u homeopatskim dozama. Odlučite se nakon nekoliko
dana pokusa.
Glina se ne može prilagoditi lijekovima - čak niti homeopatskim,
pa se ne preporučuje uzimanje gline ako se želi nastaviti s bilo
kakvim medicinskim tretmanom, iako postoje odstupanja od ovog
pravila. Nema nikakvih ograničenja u vanjskoj upotrebi gline, pa se
ona lako može uključiti u medicinski tretman.
Moramo skrenuti posebnu pozornost na činjenicu da uzimanje
parafinskog ulja istovremeno s glinom ili nedugo prije toga,
glinu može stvrdnuti. (Da bi se cigle od sirove gline stvrdnule i
postale vodootpornima, koristi se emulzija dobivena iz derivata
benzina).
Vanjska upotreba gline bit će obrađena u idućem poglavlju.
Željeli bismo istaknuti - ako se želi postići potpuno izlječenje, potrebno
se osim načina upotrebe gline, pridržavati i načina prehrane
u skladu s glinom a isto tako i prirodnim zakonima. {Vidi
Zdrav život i Moderna vegetarijanska prehrana, uvod napisali J. i
R. Dextreit).
IMA LI REAKCIJA?
Oni koji su naviknuti na prirodne metode liječenja, naviknuti
su i na činjenicu da u početku liječenja može doći do reakcija. To
može zbuniti početnika koji je započeo s liječenjem kako bi se osjećao
bolje, a uskoro se suočava sa skupinom neočekivanih i neugodnih
simptoma. Neki pomisle da je glina izazvala nekakvo oštećenje
njihove jetre, bubrega ili mjehura.
Što se doista događa? Glina samo označava prikrivene tegobe
koje treba liječiti. Bolje je ipak ne provocirati naznačena pogoršanja,
već postupno napredovati s liječenjem. To se može postići povremenim
stavljanjem obloga od kupusova lišća, naizmjence s glinenim
oblozima, i kao posljednje sredstvo* rjeđa upotreba glinenih obloga,
ako oni izazivaju nepredviđene reakcije - čak i kad su poželjne
u vezi s potpunim izlječenjem. Postupnim napredovanjem, organizam
se zaista može osloboditi bolesti.
LUŽNATA ILI NE?
Glina regulira pH-sadržaj krvi, naime, djeluje lužnato na tjelesne
tekućine koje su u početku liječenja prekisele. Na drugoj strani, kancerogene
bolesti prati povećanje lužnatosti. Ovu abnormalnu situaciju,
koja je možda i jedan od obrambenih mehanizama tijela, neki su
promatrači neutemeljeno protumačili kao mišljenje da bi glina mogla
prouzrokovati rak. Dugo i opsežno iskustvo ipak je više nego dovoljno
demonstriralo da nema ozbiljnih temelja za ovu optužbu.
Ostala promatranja pokazala su da je krv oboljelih od raka lužnata
(većina od njih nikada nije uzimala glinu), što ponekad dovodi
do zaključka da bi je trebalo dovesti u kiselo stanje.
Hrana općenito sadrži elemente kiselosti, ali tražiti medu njima
onaj element koji uništava rak, bilo bi uzaludno. Lužnatost rezultira
ionskom neravnotežom između četiriju temeljnih elektrolita - kalcija,
natrija, magnezija i kalija. Kancerozno tkivo je obično deficitarno
magnezijem i kalcijem, a sadrži višak kalija i natrija.
Kako nikada nije bilo dokazano da lužnatost prethodi raku, razumno
je pretpostaviti da je to prije popratni efekt nego uzrok, jer
prisutnost tumora i njegovo izlučivanje remeti ionsku ravnotežu.