Jednog dana dok je mudrac pio čaj sa svojim učenikom, začuše izvana viku. To su se dva čovjeka o nečemu prepirala. I jedan i drugi vikali su sve glasnije. Nijedan ni drugi nisu bili spremni popustiti.

Nakon tog silnog vikanja, jedan se bijesno okrene i ode. Drugi ostane kipteći od gnjeva. Taj je nakon nekog vremena ušao u kuću tražeći mudraca.

"Učitelju, morate presuditi u našoj razmirici", reče. "Ja sam mu pokušavao objasniti, ali ne sluša. Nevjerojatno je tvrdoglav. "

Mudrac mu da do znanja da će pomoći te čovjek ispriča cijelu njihovu svađu. Do tančina je prepričao što je u svađi tvrdio i objasnio zašto je njegov stav očito najrazboritiji i najispravniji.

"Sto kažete, učitelju? Imam li pravo ja ili on?", upita čovjek.

"Naravno da ti imaš pravo!", reče mudrac. Čovjek se sav ozari i veselo izađe iz kuće.

Malo poslije, onaj drugi čovjek, koji bijaše otišao, također ude u kuću tražeći mudraca.

"Učitelju, vjerojatno ste maloprije čuli da vičem", reče. "Stavovi onog drugog zasnovani su u potpunosti na netočnoj logici, a ja za svoje argumente imam čvrste dokaze. Možete li vi riješiti našu razmiricu?"

Mudrac potvrdno kimne te mu čovjek ispriča svoju priču. Brižljivo je istaknuo logičke pogreške svojeg protivnika i naveo dokaze koji govore u prilog onome što je on u raspravi zastupao.

"Sto mislite, učitelju? Tko ima pravo, a tko krivo?", upita čovjek.

"Naravno da ti imaš pravo!", reče mudrac. Čovjek se sav ozari i veselo izađe iz kuće.

Učenik, koji je sve vrijeme šutio, ostao je nemalo iznenađen: "Učitelju, kako je to moguće? Ako ovaj ima pravo, onda onaj ima krivo, ali s obzirom na to da ste onome već rekli da ima pravo, znači da ovaj ima krivo! Jedan od njih je govorio istinu, znači da drugi nije. Ne mogu istovremeno obojica biti u pravu. Zar nemam pravo?"

"Naravno da imaš pravo!", reče mudrac.

 

Tao

Tau možemo pristupiti samo ako se oslobodimo smrtonosnog stiska logike, koristeći puno moćnije oruđe intuicije. Kad propadne pokušaj da racionalnošću uma dokučimo tao, u igru ulazi srce i prigrljuje ga spoznajom koja nadilazi znanje. Tajna je u osjećajima.

Jedna od većih opsesija koju gajimo u životu jest želja da budemo u pravu. Ponašamo se kao da nam je očajnički potrebno dokazati da smo u pravu, pa što košta da košta. Ako se netko ne složi s nama, nije nam žao uložiti ogromnu fizičku i emocionalnu energiju da mu dokažemo da smo mi u pravu i spremno se prepiremo.

Postižemo li što smo htjeli? Obično ne. Prepirke rijetko završavaju sporazumom. Mnogo češće razdvajaju ljude. Vaše rezoniranje može biti savršeno precizno i vaši dokazi mogu biti nepobitno čvrsti, a ipak se može dogoditi da sugovornika ne možete uvjeriti u svoje mišljenje zato što rasprave obično ne nastaju zbog istine, nego zbog vrlo ljudske potrebe da budemo u pravu - bez obzira na činjenice.

Zato se mudri ljudi suzdržavaju od rasprava. Svađa troši energiju, a daje malo rezultata. Što ste uporniji u nastojanju da druge ljude uvjerite u ispravnost svojeg mišljenja, to se oni upornije opiru. Rasprave i prepirke obično su protivne wu veiju.

Poglavlje 81 Tao Te Chinga jasno kaže:

Dobri ljudi nisu svadljivi,

svadljivi ljudi nisu dobri.

Mudraci ne potiskuju i ne potiru potrebu za raspravom. Oni je nadilaze. Svjesni su uzaludnosti pokušaja da svoj stav nametnu nekome tko to ne želi. Budući da je to samo gubitak vremena, pažnju usmjeravaju na to da temu razgovora sagledaju iz perspektive sugovornika.

Budući da se suzdržavaju od rasprave i promatraju, mudri ljudi imaju sposobnost sagledavanja raznih strana. Većina ljudi vidi samo jednu stranu istine. Za mudraca je to ograničiti perspektivu slično kao i navući zastore ostavljajući uzak prorez. Široka percepcija uočava da obje strane istovremeno mogu biti u pravu. Zapravo, valjanih perspektiva je mnogo, ima ih koliko ima i ljudi na svijetu, jer svaka je perspektiva nekome valjana.

Konvencionalna predodžba po kojoj je jedno apsolutno točno, a drugo apsolutno pogrešno, samo je iluzija. Možda može utješiti nekoga tko traži pojednostavljen, crno-bijeli prikaz kompleksne stvarnosti sa svim njezinim nijansama sive boje, ali isto tako može voditi i u nefleksibilnost, uskoću pogleda, dogmatičnost, pa čak i fanatizam.

To ne znači da mudraci nemaju vlastito mišljenje. Upravo obrnuto. Ne samo da imaju svoje mišljenje nego je to mišljenje obično i izuzetno utemeljeno mišljenje, upravo zbog toga što su predmet sagledali sa svih strana. Stoga se ne može reći da su mudraci ljudi koji ne razlikuju dobro od lošeg; upravo obrnuto, vrlo su rigorozni i disciplinirano se pridržavaju svojeg poimanja dobrog i lošeg.

Ključ je u tome što su jednako rigorozni i disciplinirani u tome da se klone nametanja svojih ideja onima koji ih ne žele saslušati. Uostalom, zašto da se mudar čovjek prepire s vama kad ste vi ionako u pravu?