Oče naš

Ova jednostavna izjava sadrži u sebi konačan i kompletan teološki sustav. Ona jasno i glasno određuje prirodu i karakter Boga te sažima istinu Vrhovnog Bića. Govori sve što čovjek treba znati o Bogu, o sebi samome i svome susjedu. Sve što bi se ovome moglo dodati bio bi komentar koji bi samo zakomplicirao i zamaglio pravo značenje teksta. Oliver Wendell Homes je rekao: »Moja je religija sažeta u prve dvije riječi Očenaša«, i mnogi se od nas s njime u potpunosti slažu.

Razmislite o jednostavnoj, britkoj, konačnoj izjavi -»Oče naš«. U toj rečenici Isus izriče jednom i za svagda da je odnos između Boga i čovjeka odnos između oca i djeteta. To negira svaku mogućnost da božanstvo može biti okrutan tiranin kakvim ga često prikazuje teologija. Isus konačno kaže da je odnos Boga i čovjeka odnos roditelja i djeteta, ne istočnjačkog despota koji nadzire naričuće robove, već roditelja i djeteta. Svi mi savršeno dobro znamo da muškarci i žene, iako zakratko mogu zakazati u drugim stvarima, gotovo uvijek nastoje učiniti najbolje što mogu za svoju djecu. Nažalost, okrutni i zli roditelji također postoje, ali oni su tako rijetki da izazivaju tek pažnju novinskih članaka. Većina muškaraca i žena nastoji svojoj djeci pružiti najbolje što mogu. Govoreći o toj istini Isus je rekao: »Ako vi, koji ste tako puni zla, činite za svoju djecu najbolje, koliko više će tek Bog, koji je posvema dobar, učiniti za vas.« Tako počinje svoju molitvu etablirajući lik Boga kao savršenog Oca koji se brine za svoju djecu.

Treba uočiti da ova rečenica, koja određuje prirodu Boga, u isto vrijeme određuje i prirodu čovjeka, jer ako je čovjek Božji potomak, on sudjeluje u prirodi Boga budući da je priroda djece u potpunosti slična prirodi roditelja. Kozmički zakon znači da slični rađaju sebi slične. Tako nije moguće da ružin grm procvjeta ljiljanima ili da krava oteli ždrijebe. Potomak jest i mora biti iste prirode kao i roditelj; stoga, budući da je Bog božanski Duh, čovjek je u svojoj biti također božanski Duh, ma kako drugačije izgledao.

Zastanimo na trenutak i pokušajmo shvatiti kakav smo nevjerojatan korak naprijed učinili odajući počast Isusovom učenju. Uviđate li da je jednim jedinim udarcem pomeo devedeset i devet posto stare teologije s njezinim osvetoljubivim Bogom, izabranim i favoriziranim pojedincima, vječnom paklenskom vatrom i svim ostalim zastrašujućim rekvizitima izumrle i strašne ljudske fantazije? Bog postoji - vječan, svemoguć, sveprisutan Bog, Otac čovječanstva.

Meditirate li sve dok ne postignete određeni stupanj razumijevanja o značenju ovdje rečenog, većina vaših problema i fizičkih boljki nestat će, jer su one ukorijenjene i utemeljene na strahu. Uzrok svih problema je strah. Kada biste donekle mogli shvatiti da je svemoćna mudrost, vaš živući Otac pun ljubavi, većina bi vaših strahova nestala. Nakon što to u potpunosti shvatite, svaka negativnost nestat će iz vašeg života i vi ćete, u svakom pogledu, izražavati svoje savršenstvo. Sada shvaćate cilj kojem je Isus težio kada je ovu rečenicu stavio na prvo mjesto.

Nadalje, u molitvi se ne kaže »Moj oče«, već »Oče naš«, što ukazuje bez svake sumnje na postojanje bratstva medu ljudima. Na samom početku molitve, pozornost plijeni činjenica da su svi ljudi zaista braća, djeca jednoga Oca, i da »nema Židova i Grka, zarobljenih i slobodnih, izabranih i neizabranih«, jer svi su ljudi braća. Ovdje Isus prekida sa zamornom glupošću o »izabranom narodu«, duhovnoj superiornosti bilo koje grupe ljudskih bića nad nekom drugom grupom. On odbacuje iluziju da su pripadnici jedne nacije, rase, teritorija, grupe, klase ili boje u Božjim očima superiorniji od pripadnika bilo koje druge grupe. Vjerovanje u superiornost grupe kojoj netko pripada, ili »plemena«, kako to psiholozi nazivaju, iluzija je kojoj je čovjek sklon, no u učenju Isusa takvom vjerovanju nema mjesta. On nas uči da mjesto čovjeka određuje duhovno okruženje njegove vlastite individualne duše i da tako dugo dok se kreće duhovnim putem nije važno kojoj grupi pripada.

Na kraju dolazimo i do implicitne zapovijedi da moliti moramo ne samo za sebe, već i za čovječanstvo. Svaka osoba koja proučava Istinu morala bi svakoga dana bar na tren razmisliti o tome kako istinitost Bića vrijedi za cijelu ljudsku vrstu, jer nitko od nas ne živi sam niti ne umire sam; svi smo mi zapravo u stvarnosti - i to mnogo doslovnije nego što su ljudi toga svjesni -udovi jednoga Tijela.

Sada nam je jasnije da se ispod površine jednostavnih riječi »Oče naš« krije još mnogo toga. U tim jednostavnim riječima - mogli bismo reći naizgled nevinim riječima - Isus je sakrio duhovni eksploziv koji na kraju uništava svaki ljudski sustav koji ljudsku vrstu drži u ropstvu.

Koji jesi na nebesima

Jasno utvrdivši Božje očinstvo i bratstvo ljudi, Isus nastavlja s veličanjem Božje prirode i opisuje osnovne egzistencijalne činjenice. Pokazavši da su Bog i čovjek roditelj i dijete, nastavlja s objašnjenjem njihove funkcije u velikoj shemi stvari. Objašnjava nam da se Bog prema svojoj prirodi nalazi na nebesima, a čovjek na zemlji, jer je Bog uzrok, a čovjek manifestacija. Uzrok ne može biti izražaj, a izražaj ne može biti uzrok i stoga moramo paziti da te dvije stvari ne pomiješamo. Ovdje nebesa stoje za Boga ili Uzrok, jer u religijskoj frazeologiji nebo je termin za Božju prisutnost. U metafizici se naziva Apsolutom jer se nalazi u sferi čistog bezuvjetnog bića ili arhetipskih ideja. Riječ zemlja znači manifestaciju, a ljudska je funkcija da manifestira ili izražava Boga, tj. Uzrok. Drugim riječima, Bog je beskonačan i savršen uzrok svih stvari, ali uzrok se mora izraziti, pa se tako Bog izražava kroz čovjeka. Ljudska sudbina je izražavanje Boga na sve moguće prekrasne načine. Neka od izražavanja vidimo u okolini; najprije njegovo fizičko tijelo, njegov dom, posao, zabavu, ukratko: cijeli njegov izraz. Izraziti znači potisnuti prema van ili pokazati ono što već postoji. Svaka karakteristika vašeg života zapravo je manifestacija ili izraz nečega u vašoj duši.

Neke od ovih činjenica mogu se na prvi pogled činiti apstraktnima, ali budući da svi problemi nastaju zbog nerazumijevanja odnosa Boga i čovjeka, vrijedno je uložiti napor da bismo ga ispravno shvatili. Imati manifestaciju bez uzroka, znači ateizam i materijalizam, a znamo kamo oni vode. Imati uzrok bez manifestacije vodi do toga da čovjek sebe smatra Bogom i to najčešće završava u megalomaniji i paralizi izražavanja.

Važno je shvatiti da je Bog na nebu, a čovjek na Zemlji te da oboje imaju svoju ulogu u poretku stvari.

Iako su Jedno, oni nisu istovjetni. Isus to jasno ističe govoreći: Oče naš koji jesi na nebesima.

Sveti se ime tvoje

U Bibliji, kao i na drugim mjestima, »ime« nečega određuje esencijalnu prirodu ili karakter te stvari. Stoga, kada se imenuje Bog, imenuje se Njegova priroda, a Njegovo ime ili priroda, kaže nam Isus, je »sveto«. No što znači »sveto« ime? Slijedite li razvoj riječi iz staroengleskog, otkrit ćete najnevjerojatniju i nadasve zanimljivu i značajnu stvar. Riječ »sveto« ima značenje riječi »posvećeno«, »cjelovito«, »potpuno«, »iscjeljujuće« ili »iscjeljeno«; vidimo da priroda Boga nije samo vrijedna našeg štovanja, već je potpuna i savršena - u cjelini dobra. Iz toga slijede neke izvanredne posljedice. Složili smo se da je posljedica po svojoj prirodi slična svom uzroku. Budući da je priroda Boga sveta, sve što slijedi iz tog Uzroka mora biti sveto i savršeno. Kao što ružin grm ne može procvjetati ljiljanima, tako ni Bog ne može uzrokovati ili poslati nešto što ne bi bilo savršeno dobro. Kao što Biblija kaže Iz istog izvora ne može teći i slatka i gorka voda. Iz toga slijedi da Bog ne može, kao što to ljudi ponekad misle, poslati bolest ili nesreću - a kamoli smrt! - jer su te stvari suprotne Njegovoj prirodi. Sveti se ime tvoje znači: tvoja je priroda u potpunosti dobra i Ti si stvoritelj samo savršenog dobra. Čiste oči zla vidjeti ne mogu i pogledat na bezakonje ne mogoše.

Ako mislite da Bog šalje bilo koju od vaših nedaća, bez obzira kako dobar razlog imali za to, vi ste ti koji svojim nedaćama dajete moć i stoga ih se vrlo teško možete osloboditi.

 

 

Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.

Budući da je čovjek manifestacija ili izraz Boga, njegova je sudbina beskonačna. Njegov je posao da izražava, na konkretan način i u određenom obliku, apstraktne ideje kojima ga Bog opskrbljuje, a da bi to mogao, mora imati kreativnu moć. Kad ne bi imao kreativne moći, bio bi samo stroj kroz koji Bog djeluje. Ali čovjek nije automat; on ima individualiziranu svijest. Bog se individualizirao kroz beskonačan broj različitih fokalnih točaka svijesti, jednu drugačiju od druge; svaki je čovjek stoga zaseban način spoznaje svemira i manifestacija različitog iskustva. Zapamtite da riječ »individualan« znači »nepodijeljen«. Svijest svakoga od nas različita je od Boga i od svijesti drugih ljudi, a ipak od njih nije odijeljena. Kako je to moguće? Kako dvije stvari mogu biti jedno, a ipak ne biti istovjetno? Odgovor glasi: u materiji koja je konačna ne mogu, ali u Duhu koji je beskonačan mogu. S našom sadašnjom ograničenom, trodimenzionalnom sviješću to ne možemo uvidjeti, ali zato, intuitivno, možemo razumjeti putem molitve. Da se Bog nije individualizirao, postojalo bi samo jedno iskustvo; ovako postoje brojni svemiri koje pojedinci stvaraju mišljenjem.

Dođi kraljevstvo tvoje znači da je naša dužnost pomoći u stvaranju kraljevstva Božjeg na zemlji. To znači da je naš posao uvoditi sve više Božjih ideja u konkretnu manifestaciju na ovoj razini. To je ono zbog čega postojimo. Stara izreka: Bog ima plan za svakog od nas, pa tako i za tebe, potpuno je točna. Bog ima sjajne i prekrasne planove za svakoga od nas, On je isplanirao izvanrednu karijeru, punu zabave, života i radosti za svakoga, a ako je naš život dosadan, ograničen i bijedan, to nije Njegova krivica već naša.

Kada biste otkrili što vam je Bog namijenio i to proveli u djelo, shvatili biste da su vam sva vrata otvorena, da prepreke nestaju. Doživjeli biste nevjerojatan uspjeh, imali novaca i bili sretni.

Za svakoga od nas postoji mjesto; pronađemo li ga, bit ćemo potpuno sretni i savršeno sigurni. S druge strane, ne pronađemo li to pravo mjesto, nikada nećemo postići ni sreću ni sigurnost, bez obzira na sve što inače posjedujemo. Naše pravo mjesto je samo jedno preko kojega možemo manifestirati kraljevstvo božje i iskreno reći: Došlo je kraljevstvo Tvoje.

Često vidimo kako čovjek koristi svoju slobodnu volju na pogrešan način dozvoljavajući sebi pogrešne misle i sebičnost, upravo ono što mu donosi nesreću. Umjesto da shvati kako je njegova esencijalna priroda izražavanje Boga, izvršavanje Božje namjere, čovjek pokušava djelovati na svoju ruku. Iz te pogreške proizlaze sve njegove nevolje. Čovjek zloupotrebljava svoju slobodnu volju, pokušavajući se suprotstaviti Bogu, a prirodan rezultat su bolest, siromaštvo, grijeh, nesreća i smrt koje susrećemo na fizičkoj razini. Nikada, ni na trenutak ne smijemo živjeti za sebe, praviti planove koji se ne odnose na Boga ili pretpostavljati da možemo biti sretni i uspješni u poslu čiji je cilj različit od Njegove volje. Kakve god bile naše težnje u vezi dnevnih poslova, dužnosti kod kuće, odnosa s ljudima ili korištenja vremena, ako služimo samo sebi, umjesto Bogu, utiremo put nevoljama, razočaranjima i nesreći, bez obzira kako se stvari trenutno činile drugačijima. Ako odaberemo ono što, kroz molitvu, znamo da je Njegova volja, omogućujemo si krajnji uspjeh, slobodu i radost iako ćemo, da bismo ih postigli, morati biti požrtvovni i disciplinirani.

Moramo dovesti svoju prirodu, najbrže što možemo, u sklad s Božjom voljom, neprekidnom molitvom i kontinuiranim, ali mirnim, oprezom. »Naša volja je na-ša, kako bismo je učinili Tvojom.«

»U Njegovoj volji je naš mir«, kazao je Dante i »Božanska komedija« je prava studija osnovnih stanja svijesti. Pakao predstavlja stanje duše koja nastoji živjeti bez Boga, raj predstavlja stanje duše koja je postigla svjesno jedinstvo s božanskom voljom, a čistilište je stanje duše koja se bori da prijeđe iz jednog stanja u drugo. Iz tog suptilnog konflikta duše zavapilo je Augustinovo srce: »Za Sebe si nas stvorio i naša su srca nemirna dok u Tebi ne otpočinu.«

 

Autor:Emmet Fox