Obrok sa Svamijem

Želio bih vam ispričati još jedan događaj. Bombay je jedno od velikih središta Sai orgnizacije i ljudi su tamo izgradili izuzetnu građevinu koju su nazvali Dharmakshetra. Tamo Svami odsjeda za vrijeme boravka u Bombayu. Tisuće ljudi dolazi i ispunjava prostrani amfiteatralni prostor, čekajući da Svami održi govor. Na tom istom zemljištu, ali iza Dharmakshetre nalazi se kuća koja se koristi za Svamijeve goste, ljude koji se nalaze u Njegovoj pratnji kada dolazi u Bombay. U kući se nalazi središnji hodnik i s jedne strane je niz soba sa zavjesama koje prekrivaju vrata. Te su sobe za ženske članove pratnje. S druge strane hodnika je niz soba sa običnim vratima, to su sobe za muškarce.

Dvije ili tri stepenice niže nalazi se prostor za ručanje. Kad je vrijeme obroku gosti će upućuju u blagovaonicu i, naravno, sjede na podu. Svami sjedi za malim stolom, sâm, kao što to svugdje čini, i Njega poslužuju domaćice. Nakon toga se hrana poslužuje poklonicima.

Znam da bi se trebalo zamoliti Svamija za blagoslov prije nego što se uzme zalogaj hrane. Prije nego što uzmete prvi zalogaj trebali biste tu hranu posvetiti Svamiju. Nešto kao: “Najdraži Gospode, ti si hrana, ti si onaj koji nam je tu hranu podario i ti si taj koji će tu hranu i upotrijebiti. Posvećujem ovu hranju i sva moja djelovanja tijekom cijeloga dana tebi.” Nakon toga nastavljate s obrokom.

Svami kaže da je to jako, jako važno zbog toga što se mozak hrani sa najprofinjenijim elementima hrane. Kada se uzima hrana životinjskog porijekla, tada su najprofinjeniji elementi te hrane zaraženi snažnim životinjskim osjećajima. Zbog toga hrana životinjskog porijekla nije dobra hrana za mozak. Štoviše, On uvijek kaže da bez obzira na to što jeli, ne možete biti potpuno sigurni u čistoću ljudi koji su hranu pripremili, i na taj način nečistoća hrane može djelovati na vas.

U stvari, ispričao je i jednu priču kojom je to pojasnio. Jedan je jogin živio u susjedstvu jednog bogataša - pravi jogin kojeg je bogataš jako poštovao i bio mu je privržen. Bogataš je pozvao jogina na večeru. Jogin se odazvao pozivu, a pribor za jelo postavljen za večeru bio je od zlata.

Nakon što je večera završila, jogin je otišao kući, a bogataš je primijetio da neki od zlatnih komada pribora nedostaju. Budući da je samo jogin bio u kući, pomislio je da ih je on uzeo. Otišao je svojem prijatelju, joginu, i rekao mu: “Gospode moj, da li si ti uzeo neke od komada zlatnog pribora s mojeg stola?” Jogi mu je na to odgovorio: “Da, da, jesam. Ovdje su.”

Svami je nakon toga objasnio da je bogatašev kuhar bio osoba koja nije bila poštena. U stvari, bio je lopov. Njegova narav je zarazila hranu, a ta je zaražena hrana utjecala na um i način ponašanja jogina.

Svami kaže da bez obzira na to gdje bili i koju vrstu hrane uzimali, uvijek postoji mogućnost da nešto s hranom ne bude u redu. Možda su ljudi koji nisu najčišći rukovali s hranom. Zbog toga, On kaže, prije nego što uzmete prvi zalogaj, uvijek trebate posvetiti hranu Gospodu. Nakon toga će, kaže On, hrana biti čista. Ništa u toj hrani vas više ni na koji način ne može povrijediti, ako ju pročistite na taj način.

Ja znam da je blagotvorno uvijek izgovoriti blagoslov nad hranom prije obroka, i nastojao sam to provoditi u djelo, ali nisam u tome uspijevao. I tako sjedeći za stolom u Svamijevim odajama, tamo u Dharmakshetri, zagrabio sam žlicom hranu i prinio ju svojim ustima, a tada sam se sjetio. Zbog toga sam rekao: “Hvala ti Gospode, konačno sam se sjetio.” Svami me je pogledao i prasnuo je u smijeh. Znao je točno zbog čega.