OBJAŠNJENJA VAŽNIJIH POJMOVA I IMENA

Akademija — Atenino svetište u sjeverozapadnom dijelu Atene, smješteno u perivoju platana i maslina. Osnovao ju je Platon 387. godine pr. n. e. Nakon Platona Akademijom je upravljao Speusip. U biti Akademija je zajednica filozofa. Legalna Akademija prestala je s radom za cara Justiniana, 529. godine naše ere, nakon čega djeluje ilegalno. Javlja se ponovo na Istoku, u okviru islamskog procvata, i opet u renesansi koja pod okriljem Cosima de Medicija, 1521. okuplja najveće umove onog doba. U toku su pregorovi da se stara Akademija ponovo osnuje u Lichtensteinu.

Aleksandar Veliki (353—323. g. pr. n. e.) — Po predaji sin Apolonov. „Dok se držao svojih shema bio je nepobjediv. Kad bi nekim slučajem iz njih iskočio, padao bi iz greške u grešku i njegovi bi suborci često mislili da je poludio. Potom bi teturajući ponovo pronašao svoju shemu i nastavljao pobjedonosne pohode.”

Aleksandar i otac mu Filip razradili su novu shemu ratovanja. U strateškom smislu Aleksandar je spojio konjicu i makedonsku pješadijsku falangu u jedinstveni mehanizam. Aleksandrov je izum konjička formacija te juriš koncentrirane konjice. Strategija mu je bila temeljena na kombinaciji kvadrata i kruga, odnosno spoju kocke i dva polukruga. Uvod ili prolog bitke sastojao se od polukružnog juriša konjice na dva krila — u svrhu rasturanja protivničke konjice. Tek nakon tog prologa kao grom ili munja slijedio je kratak eksplozivan i koncentriran udarac ponovo grupirane konjice s leđa i tvrd i prodoran frontalni pješadijski udarac kocke, odnosno falange u neprijateljsku masu.

Ta dva brza lijeva i desna udarca po krilima u savezu sa parom snažnih udaraca straga i sprijeda bili su nezadrživi za protivnika. U bici na Arbeli 331. g. pr. n. e. Aleksandar je potukao perzijsku vojsku koja je, prema predaji, brojala više od milijun vojnika.

Druga strateška varijanta bila mu je klin i kvadrat, pa krug. Tu varijantu koristio je na Arbeli. Eksplozivan, kratak udarac konjice u sam neprijateljski centar, slijedi ubacivanje kvadrata falange u nastalu prazninu i potom kružni tok konjice koja siječe sve one koji se razbježuju.

„Aleksandar je postizao sve uspjehe”, piše Wells, „kombinacijom dvaju različitih no komplementarnih principa. Na primjer, u sukobu sa Perzijancima prvo je sasjekao perzijsku vojsku (tvrd pristup), a potom prisilio 10 000 svojih najboljih ratnika da ožene Perzijanke i da se oba naroda pobratime (mekan pristup)”.

Samog sebe nazivao je gospodarom dvaju svjetova, lijevog i desnog, tvrdog i mekog. I

lijevak i dešnjak, imao je dva različita oka, zeleno i plavo, i držao se sinom i Istoka i Zapada.

San mu je bio spojiti svojstva efikasnog i sposobnog oca, velikog organizatora, no čovjeka bez duše i osjećaja, sa sposobnostima majke Apolonije — žene duboke osjećajnosti, intuicije i mističarke, no bez praktičnih sposobnosti. Taj spoj rascijepljenog muškog i ženskog elementa Aleksandar je vidio u spoju Istoka sa Zapadom.

Ardjuna — glavni junak Bhagavad Gite.

Asana — Položaji tijela pri prakticiranju joge. Zadržavanje pravilnog stava.

Asteya — Suzdržavanje djelom i mišlju, osobito od onoga što pripada nekome drugom.

Baba, buba, bača — Orijentalci vrlo rado zamjenjuju osobna imena različitim nazivima u smislu striko, čiča — dečko, šefe, doktore, pa čak, predsjedniče, bez prevelikog obzira na neku objektivnu dosljednost.

Bhagavad Gita — Poznata sveta hinduistička knjiga, dodatak velikom epu Mahabharate. Opisuje zbivanja i psihička stanja ratnika dvaju zaraćenih vojski u bici na Kurukšetri.

Bhagavad—Gita, prema Ghandiju, simboličan je opis borbe čovjeka protiv samog sebe, protiv svojih sumnji i strahova. Čovjek želi jedan ishod i boji se života koji mu ne jamči očekivani ishod. Potrebno je ući u bitku života bez očekivanja izvjesnog ishoda, no pravilno i moralno, vodeći bitku u skladu s principima. Ishod je tada uvijek dobar.

Niels Bohr — Danski fizičar — nobelovac, jedan od tvoraca suvremene nuklearne teorije i teorije kvanta.

Brahma, Višnu, Šiva — Iako monoteisti, Indijci najčešće prikazuju jednoga boga kao trojstvo Brahme — boga stvoritelja, Višne — boga zadržavatelja, Sive — boga uništavatelja. To trojstvo označuje određene kozmičke ili prirodne sile. Na širokom planu te apstrakcije postaju antropomorfne, dobivaju ljudska svojstva i inkarniraju kroz različita bića i fenomene.

Brahmačarija — Prema brahmanskom sustavu,jedno od četiri razdoblja života brahmana. To je razdoblje kada brahman prije braka odlazi na nauk učitelju kojega u svemu služi, učeći napamet vedske tekstove i komentare. Brahmačarija faza zahtijeva i celibat u svrhu shvaćanja istine. Muškarac se odriče žene s namjerom da se spoji sa cijelim kozmosom ili da se na višem nivou integracije spoji sa ženom. To razdoblje može biti zamijenjeno tantrom. U Tantri seksualnim odnosom sa ženom mudrac doživljava potpunu identifikaciju, eliminaciju svoga i njenog ja. Na najvišem stupnju integracije, u trenutku ekstatičkog religioznog orgazma čak i dvojni identitet muškarca i žene kao jednog bića nestaje i oni se u zagrljaju identificiraju sa Kozmosom.

Brahman — Svećenik, član najviše kaste. Tradicionalno prolazi četiri životna razdoblja: vedski učenik, domaćin, svećenik i šumski isposnik, onaj koji je odbacio svjetovne vrijednosti.

Brojevi: 6,7,12 — Prema mitovima starih kultura kozmosom dominiraju dvije sile. Kod Iranaca te dvije sile su šest negativnih i šest pozitivnih kretanja duše i materije. Sljedbenici Zaratustre šest pozitivnih sila nazivaju „Ameša spente”, šest bogova koji služe vrhovnom principu dobrote — sedmoj sili, Vohu—Manu, svjetlosti što šestoricu spaja u jedno. Toj šestorici „desnih” kretanja suprotstavljaju se šest kakotonija antiprincipa, koji su fotografski slični no izokrenuti prikaz šestorice dobrih. Sve što je desno postaje lijevo, sve što je gore postaje dolje. Ta šestorica imaju gornju i donju putanju, kao što i zvijezde slijede putanju dana i noći. Šestorica postaju dvanaestorica, šest lijevih i šest desnih. Kod Babilonaca susrećemo taj isti pojam, tih dvanaest principa postaju snage koje pokreću zvijezde i čovjeka, odnosno dvanaest bogova — šest puta dva. Otuda dvanaest mjeseci. Prema Kaldejcima, ništa po sebi nije dobro ni zlo, samo je dobar ili zao duh u kojem se vrši akcija. Šest zlih duhova ili

vibracija su — zavist, mržnja, ljubomora, bijes, pohlepa, požuda (seksualna). Suprotno važi za šest dobrih vibracija ili šest dobrih ameša spenta, koji se, također, dijele na lijeve i desne, odnosno ima ih 12. Kod Grka nalazimo također tih dvanaest bogova nebeskih (Ouranoi) te

„Katatone”, suprotne bogove podzemlja. Stari Iranci interpretiraju povijest kao stalni sukob tih dviju sila — Sunca i Mjeseca, muškarca i žene. Platon, međutim, eliminira taj dualizam i tvrdi da se istina nalazi u sintezi između dana i noći, neba i zemlje. Na ulazu u Platonovu Akademiju pisalo je „Onaj koji ne proučava brojeve, neka ne ulazi”.

Čakra — Točak, kotač, neka vrsta živčanih središta. To su, ustvari, 7 centara životne energije vezanih s pleksusom i endokrinim žlijezdama.

Činvat — U religiji sljedbenika Zaratustre most preko sedme rijeke, rijeke zaborava, na kojem čovjek—duša susreće nebesku ženu.

,,U dekoru planine obasjane rumenilom svitanja nebeskih voda iz kojih izrasta drveće besmrtnosti uzdiže se most Činvat do samog vrha u svijetu beskrajnih svijetlosti. Pred dušom, na njen ulazak uspravlja se Deana, njegovo nebesko ja, djevojka blistave ljepote koja kaže:

,,Ja sam ti”.

Deana — Prema zoroasterskom vjerovanju, svakom je muškarcu pri rođenju data idealna ženska polovica koju on može djelomice ili potpuno otkriti. Deana je ženski anđeo, žensko nebesko ,ja” svakog muškarca. Muškarac može prepoznati na zemlji njegovu Deanu u svakoj ženi, no to teško postiže.

U principu prilaz Deani povezan je sa smrću doslovce ili sa smrću egoa. Susret sa

Deanom odvija se na simboličnom mostu Činvat — pri prijelazu preko rijeke zaborava, koju Grci nazivaju Lethom.

Fonos — Platonov i Aristotelov pojam kojim označuju miješanje dubokih i plemenitih osjećaja sa smiješnim i razuzdanim. Na primjer, smijanje na pogrebu, sadizam i mazohizam pomiješan s erotikom itd. Fonos je vrsta golicavog titranja u mozgu, mentalna vibracija, vrst uzbuđenja što razara grad, državu, brak, očinstvo i svaku društvenu zajednicu.

Gilgameš i Enkid — Likovi iz mita o Gilgamešu (2000 g. pr. n. e.). Mitski junak starog svijeta, putnik u nepoznate prostore kojemu su otkrivene tajne.

U Gilgameša se zaljubljuje božica Ištar. No ona ga, ustvari, ne voli, ljubomorna je.

Muči ga i kuje mu osvete, pokušava ga odvojiti od prijatelja i smrtne žene koja ga voli. Gilgameš je vezan bezgraničnim prijateljstovm sa čudnovatim mističkim i nevjerojatno snažnim Enkidom koji je odrastao u džungli među divljim životinjama. Kada Enkid ode u podzemni svijet, Gilgameš ga nastoji pronaći. Godinama traži put do vječne istine, od besmrtnog čovjeka dobiva travu koja ga pomlađuje. Zmija mu na koncu otimlje tu travu, on prekida lutanje i postaje kraljem. Enkid se ipak javlja Gilgamešu s onoga svijeta i objavljuje ispraznost traženja vječnosti na zemlji.

Pjesma Enkidovom prijatelju Gilgamešu:

„Kamo juriš Gilgamešu? Život tražiš i naći ga nećeš, zato Gilgamešu ... veseo budi i danju i noću... Žena ti vesela bila u naručju tvomu”, itd.

To djelo znatno je utjecalo na literaturu, religiju i umjetnost istočnih naroda.

Hamurabi — Kralj Sumera i Akadda, kralj Babilona (1955—1922. g. pr. n. e).

„Pošto je bog Marduk stupio vladati svijetom, pozvaše bogovi Hamurabija da u zemlji oživi pravo... da jači ne bi tlačio slabijeg ni slabiji jačeg”.

U Hamurabijevom zakoniku — zakon je uvijek dvosjekli mač. Zakon ima dvije dimenzije, za i protiv, a kazna i oprost su pupčano povezani. Nedavanje oprosta, gdje oprost slijedi, izaziva kaznu i obratno. Ako je u pravu, tužilac prima odštetu, ako nije u pravu, sam je kažnjen što je tužio.

Liječnik je dužan liječiti i ako liječi dobro, neka mu se plati, ako liječi loše, neka on

plati i neka bude kažnjen. Sudac ako presudi dobro, onda je dobro, ako presudi neispravno, neka bude kažnjen.

Zakon se svodio u praksi na to da su ljudi dobro razmislili prije nego nekoga optuže a i

suci su dobro razmislili prije nego što donesu presudu, i još više su razmišljali oštećeni u pogledu primjene presude ili oprosta. Sve pravne pogreške moraju se platiti. Ne može biti akcije bez protuakcije, osim ako oštećena strana ne daje oprost.

W. K. Heisenberg (r. 1901. g.) — Fizičar, nobelovac, formulirao tzv. Heisenbergov princip — princip neizvjesnosti.

Heinsenberg interpretira subnuklearne čestice i kao energiju i kao materiju i to ne s

ozbirom na atomske čestice, već s obzirom na promatrača i sam akt promatranja. Drži da bi se nešto spoznalo o atomu, o nekom fenomenu, potrebno je to promatrati, međutim promatrač i promatrano su spojeni i  sam čin znanstvenog promatranja djeluje i na promatrača i na promatrano.

Hetera (grč hetaira = družica) — Obrazovana zabavljačica. Najčuvenije su: Aspazija, Frina, Taida i Laida. Frina je bila osuđena na smrt zbog javnog svlačenja i nemorala. Nakon izrečene presude, skinula se gola. Bila je toliko lijepa da su se suci složili da je božanska te su joj oprostili.

Hetiti — Indoevropski narod koji je 2000 g. pr. n. e. prodro u Malu Aziju i osnovao jaku državu s glavnim gradom Hatuša Bogazkale. Ratovali su često s Egiptom. Hetitska država propala je oko godine 1200 pr. n. e., kako pišu kroničari, zbog jednostrane primjene vlatitih zakona.

Joga — Filozofski sustav sprezanja. Tradicionalno postoje četiri osnovne joge. Ono što se kod nas podrazumijeva pod „jogom” je hatha joga i uglavnom se svodi na gimnastiku. Osnovni sistemi joge su oslobađanje čovjeka kroz: karma jogu — rad, bhakti jogu — ljubav, džnana jogu — mudrost, radža jogu — kraljevsku jogu.

Kairologija - Nauka o pravom trenutku (vidi poglavlje „Svadba”).

Odnosi između muškog i ženskog elementa determinirani su, između ostalog, i pravim trenutkom.

Postoji idealno doba za raspupavanje cvijeta, idealno doba za začeće ideje, embrija u ženi itd. Ti vremenski periodi predmet su Platonovih formula, posebice formule kvadrature kruga. Problem  je u  tome da ti  periodi  nisu  uvijek objektivno shvatljivi. Na primjer u

„Zakonima” idealno doba pada 15. siječnja za muškarca ratnika od 35 godina i ženu od 16 godina. Međutim, u „Državi” dobne razlike date su objektivno. Žena može biti starija, svaki mjesec može biti Subjektivno siječanj i subjektivno svaki dan može biti petnaesti dan. Sve je u vremenu i objektivno i subjektivno. Kada se objektivno i subjektivno spoje — to je pravi trenutak.

Karman — Načelo djelovanja, uzrokuje život u svakog bića. Taj život određenje djelima onog bića koje je svojom prošlosti ili željom uvjetovalo ponovno osobno postojanje.

Konfucije — Kineski mislilac (VI st. pr. n. e.).Izvršio je najznačajniji utjecaj na misaoni život u Kini.

Lao Tse (Lao Ce) (V ili VI st. pr. n. e.). Osnivač taoizma — filozofsko mističnog shvaćanja svijeta, kasnije religije u Kini. Neki tvrde da je živio u doba Konfucija. Izvršio je velik utjecaj na razvoj kineske kulture kao i na razvoj suvremene fizike.

Logos (riječ, ideja, Aum,amen) - Osnovna vibracija reda i harmonije kojom je strukturiran cijeli kozmos.

Pranayama — teška fizičko—spiritualna vježba susprezanja daha. Složena disciplina kroz koju se usporavaju fiziološki procesi, zaustavlja starenje i regeneriraju tjelesne ćelije.

Ramayana — Indijski ep iz 4. st. pr. n. e. Sita, lik idealne žene, najljepše među indijskim princezama, koja slijedi muža Ramu kroz bogatstvo, siromaštvo, izgnanstvo, te pustinjački život u džungli. Protiv njezine volje odvode je kralju Ravani na Cejlon, no ostaje vjerna mužu koji napušta pustinjački život te diže vojsku. Rama skuplja vojsku među prezrenom, nižom klasom, koju autor uspoređuje s majmunima, te udara na Ravanu. Nakon duge borbe pobjeđuje i vraća se sa Sitom trijumfalno u svoj grad gdje žive u sreći i ljubavi. Poslije, u trenutku slabosti, u Ramu se uvlači crv sumnje, tražeći definitivan dokaz Si tine vjernosti za vrijeme boravka kod kralja Ravane.

Povrijeđena nepovjerenjem, Sita ne želi dalje dokazivati svoju vjernost. Smatrajući da joj Rama mora vjerovati, odabire smrt radije nego da živi s Ramom koga razdire sumnja. Naređuje zemlji da se otvori i nestaje pred očima očajnog Rame. Sita govori Rami: „Ti nikada nisi bio Rama već Rama—Sita”.

S-MATRICA — Teorija S-matrice - subnuklearna teorija — razvijena u drugoj polovici

20. stoljeća uglavnom u SAD. Jedan od tvoraca S—matrice, fizičar Geofrey Chew izjavljuje:

„Elementarne čestice su slobodne od interne strukture i ne mogu biti podložne bilo kakvom djelovanju koje bi nam ogmoućilo ustanovljavanje njihovog postojanja”.

Teorija S—matrice (S—matrix theory) opisuje svijet subnuklearnih čestica kao dinamičnu mrežu događaja. Stvar (materija) — događaj — vrijeme — prostor, subjekt— objekt, sve to sudjeluje u stvaranju nečega što zovemo atomskom subčesticom, odnosno hadronom. Ništa, pa ni atom nije atom sam za sebe, već uvijek s obzirom na sve drugo oko njega.

Teorija  S—matrice  je  prvenstveno  matematičko—teorijski  model  iz  fizike,  no  s

konotacijama u medicini, ekonomiji i filozofiji.

Spirala — Budističke lame drže da postoje dvije spirale, lijeva i desna, a obje su spojene istim kanalom: to je put Tao (logos).

Na kraju tih spirala nalazi se život, istina, Stakleni grad, dvije spirale — jedna istina.

„Spirala: dugo tijelo sunčevog sistema... juri kroz kozmos prema Vegi brzinom od 12 milja u sekundi, u periodima od 80 godina u kojima prevaljuje 30 000 milijuna milja. Planete, dakle, u svom kretanju ispisuju spirale različitih napetosti i promjera... stvarajući neizmjerno suptilan zvuk — glazbu planeta. (Rodney Colin, Teorija celestijalnih utjecaja).

Tai boks — borilačka vještina nalik evropskom boksu, ali uz ruke dozvoljeno je i korištenje nogu.

Tantra joga — Disciplina kojom se postiže oslobođenje od podložnosti, tjelesne gladi, straha od smrti, seksualne požude, svega materijalnoga, te koncentracija na kozmičko. To se postiže bacanjem  u najsenzualnije situacije i  odnose da bi  se, kad je iskušenje najjače, svladala želja i užitak i sublimirao nagon u spoznaju.

Upanišade ili Vedanta (kralj Veda) — Tekstovi kojima završava cijeli opus Veda. To su filozofski tekstovi potekli iz starih vedskih škola. Osnovna misao je spoznaja da su atman (vlastita osobnost) i brahman (skrovita istina) istovjetni. Brahman je pokretačka sila obreda, tog središnjeg događaja vedskog čovjeka i njegova shvaćanja svijeta. Atman je i osobno

„sebe” i opće svemirsko sebe.

Upanišade govore o filozofsko—društvenom te racionalnom aspektu shvaćanja odnosa čovjeka i kozmosa i daju tom aspektu prednost u odnosu na mistično—religijski pristup koji karakterizira ranije dijelove Veda. Spoznaja da atman brahman oslobađa čovjeka, oslobađa ga prvenstveno od obmane ega, jer time iskazuje da nema razlike između pojedinaca i okoline.

Pod pojmom upanišada razumijeva se i svaka tajna nauka.

Evans Wentz - Prevodilac „Tibetanske knjige mrtvih”.

Yama — Moralno pročišćavanje, prvi stupanj u većini sistema joge. Sastoji se od pet propisa: 1. Ahimsa — uzdržavanje od svjesnog zadavanja boli ili uvrede drugoga, uključujući i sebe; 2. Satya — biti istinit i pošten prema drugome, uključujući i sebe; 3. Asteya — ne krasti; 4. Brahmačarija — odricanje od spolnog života; 5. Aparigraha — neposjedovanje bilo čega što ne služi zadovoljavanju osnovnih potreba.

YIN — YANG - „Stvarnost, ono što jest”, smatra Lao Ce, „jest sinteza yina i yanga, a naziva se „tao”, odnosno put ili riječ. Prema Heideggeru „tao” jest indijski ,,aum”, odnosno Heraklitov „logos”, „riječ” koja spaja kontradiktornosti svjetla i tame, itd.

U Kineza „yin” označava ženski element, mjesec, mekoću, toplinu, dok je „yang” muški element, ujedno aktivan i krut. Yang leži desno, dok „yin” leži lijevo od istine koja je desno—lijeva, odnosno lijevo—desna.

Tijelo se također dijeli prema tim principima tako što su neki organi yin, a drugi yang. Zdravlje je pravilan odnos, odnosno harmonija tih tendencija. Pravilna ishrana se, također, temelji na ravnoteži. Riža je yin, meso je yang itd. Moderna akupunktura koristi nervne tokove yina i yanga, te se zabadanjem igle u te kanale (gdje teče ta nevidljiva energija) vrše razni medicinski zahvati. Nova kineska vlada prihvaća i koristi te principe kako u medicini, kulturi, tako i u planiranju privrednih akcija.

Zaratustra

,,O Zaratustri (Zoroasteru) pisat će se ozbiljno tek u dvadesetom stoljeću”, izjavljuje Boyce. Zaratustra spaja duh i materiju u jednu cjelinu te govori o savršenoj egzistenciji koja je spoj duha i materijalne, fizičke egzistencije. Iz vjersko političkih razloga građanska povijest smješta Zaratustru u 7. stoljeće prije naše ere. To je potrebno zato da bi biblijski monoteizam bio stariji od Zaratustrina filozofskog monoteizma. Taj je podatak već osporen smještajući Zaratustru negdje u doba između petnaestog i dvadesetog stoljeća prije naše ere. Dualističku interpretaciju Zoroastera nametnuli su građanski teolozi, a zasniva se na nepoznavanju teksta. Zaratustrini sljedbenici su to demantirali.

Potrebna je jedna napredna, nova interpretacija u duhu nove postgrađanske filozofije i znanosti. Općenito možemo reći da Zaratustra zamjenjuje antropomorfne bogove jednim vječnim principom dobrote i ljubavi. Taj princip rađa se u dijalektičkom odnosu između svjetla i tame, odakle pojam dualizma.

Međutim, sam princip Ahura Mazda leži iznad odnosa Vahu Mano— Ahriman, to jest

relativnog historijskog dobra te relativnog historijskog zla. Speusip izjavljuje da je Platon šezdeset i šesta inkarnacija Zaratustre, te se već i po tome vidi da Zoroaster nije mogao živjeti od 627. do 552. godine kako to iznose građanski povjesničari, pošto od njegove smrti do Platonovog rođenja ne bi proteklo pola generacije.

BORNA BEBEK rođen je u Zagrebu. Od rane mladosti putuje istočnim zemljama s ocem, istraživačem podzemnih voda. Nakon završenog studija filozofije i ekonomije prekida magisterij na temu ekonomije zemalja u razvoju i putuje na Istok autobusom, konjem i jahtom. Zaustavlja se u Indiji gdje duže vrijeme boravi u ašramu u gradu Puri. Vraća se u Evropu i nastavlja magisterij u Heindelbergu, SR Njemačka. Upoznavši Malnara, zajedno putuju na Istok. Nakon što se vratio u Evropu, u 28. godini doktorira na London School of Economics. Nakon položenog doktorata radi u Zagrebu kao ekonomist proučavajući odnose između zemalja tzv. Juga i Sjevera. U ekonomiji interpretira strukturalnu krizu kroz rascjep muškog i ženskog elementa, odnosno rascjep Istoka i Zapada, Sjevera i Juga. U svojoj profesiji poznat je po brojnim radovima i knjizi The Third City, RKP, Boston, SAD, 1983, Treći grad, Logos, Split. U popularnoj literaturi autor je knjige Santhana, one Man’s road to the East, Bodley Head, London, 1980, Santana, Matica Hrvatska, Zagreb, 1980. Član je Društva književnika Engleske. Živi u Zagrebu gdje radi u Ekonomskom institutu.

ŽELJKO MALNAR, istraživač, putopisac i filmski radnik, rođen je u Zagrebu 12. 4. 1944. godine. Nakon započetog studija medicine u Zagrebu, odlazi na Istok. U Indiji živi više od 10 godina gdje studira na Institutu za masovne komunikacije - Filmski odjel. Nakon diplome studira indijsku filozofiju i religiju u ašramu Swamija Shama u Kulu Wellyju, na Himalajama. Kao vođa ekspedicija postaje poznat nakon što je prošao područja: pustinju Dašt—i—Margo (Pustinju smrti, u Afganistanu), džungle na Ceylonu, pustinju Thar u Indiji, džungle Amazone. Kao režiser—snimatelj radi za producentske kuće: Tropic Venture, Johna Aliena, Don Charnana, Film Division of India i druge. Dugogodišnji je suradnik TV Zagreb i TV Beograd. Od 1983. godine vodi internacionalnu ekspediciju Around the Tropic World.

Za uspjehe u zbližavanju i razumijevanju različitih kultura kao počasni građanin dobiva

ključeve grada Fortha Wortha u Texasu (SAD). Jedini je stranac nosilac titule seuli (Poglavica koji govori) u polinezijskoj državi Zapadnoj Samoi. Dobitnik je brojnih priznanja za djelatnosti vezane uza svoj istraživački rad.

AUTORI ŽELJK0 MALNAR BORNA BEBEK

U POTRAZI ZA STAKLENIM GRADOM

ZA IZDAVAČA

MILAN PIŠKOVIĆ

COPYRIGHT © 1987. ŽELJKO MALNAR I BORNA BEBEK

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK

MILAN PIŠKOVIĆ

PRIREDIO

MIROSLAV KUTANJAC

NASLOVNA STRANA MIRKO ILIĆ  LUKA MJEDA

FOTOGRAFIJE ŽELJKO MALNAR BORNA BEBEK

KREŠIMIR BOBOVEC

RECENZENTI

JURE KAŠTELAN MIROSLAV KUTANJAC

NAKLADA

10000 PRIMJERAKA TISAK

sken i obrada:  Janja