BI LI ČOVJEK hotimice tjedan-dva živio bez hrane? Vjerojatno ne bi! Redovito konzumiranje hrane važno je za zdravlje i funkcionalnost
fizičkog bića. Bez nužnih hranjivih tvari koje nalazimo u hrani, gubili bismo energiju, um bi nam prestao normalno funkcionirati i tijelo bi nakon nekog vremena umrlo.

Jednako kao što je redovita fizička hrana nužna za održavanje tjelesne energije, nije li nam tako potrebna i redovita duhovna hrana kako bismo održali duhovnu snagu? Leži li jedan od temelja aktivnog, zdravog i svrhovitog života u razvijanju navike svijesti o našem mjestu unutar božanske beskonačnosti? Bi li
naša osobnost bez trajnog duhovnog učenja ostala ispražnjena i neuhranjena? Bismo li se tada osjećali izoliranima, prestrašenima
i nedostojnima? Mogu li se bez duhovne energije mijenjati naši stavovi, pa da tako postanemo emocionalno nestabilnima i netolerantnima?
Kako duhovno nadahnuće i spoznaje služe kao faktor koji nam daje novu energiju? Krajnji je zaključak da je molitva nedvojbeno snažna.

Svakodnevno razdoblje prisne povezanosti s bezgraničnim, vječnim Stvoriteljem može nam davati sve veću duhovnu snagu i gorljivost za suočavanje s izazovima svakodnevnog života.

Molitva može postati velikom prednošću u svim aspektima svakodnevnoga života. Molitva zahvalnosti može nas uzdignuti do novih visina, rezultata i spoznaja. Molitva nam pomaže da uvidimo kako smo tek neznatan djelić svega što je Bog stvorio, ali nam istodobno pomaže i da dođemo do izraženijeg osjećaja jedinstva sa Stvoriteljem. Postanemo li poniznim pomagalom u Stvoriteljevim rukama i raščistimo li kanale za njegove ciljeve, moći ćemo postići više nego kada ne uviđamo to jedinstvo. Što se može dogoditi kada naša molitva preraste u ovakav oblik: »Neka riječi koje izgovaram i djela koja činim budu u skladu s Božjim ciljevima i na korist cjelokupnome čovječanstvu«? Ako je to naša iskrena molitva, hoće li naši rezultati biti uspješniji i trajniji? Je li molitva uzrok doživljavanja veće životne radosti? Uzdiže li ustrajna molitva karakter?

Poslovni čovjek često se tijekom dana moli: »Budi volja tvoja«. Ima dojam da mu takav pristup pomaže da um očisti od svih predrasuda, kako bi se potpunije predao percepciji božan i ne treba mu se obraćati glasno.

Zagledaj se unutra i u trenu ćeš ovladati Vidljivim i Prazninom. 
Seng-T'san

Jer Veliki je duh svugdje; čuje sve što je u našem umu i srcu, — Crni Jelen

Prestanite i znajte da sam ja Bog. — Psalmi 46:11 

Poboljšava li se neizmjerno naša sposobnost donošenja odluka kada um i srce nastojimo dovesti u prisniji dodir s božanskim i u jedinstvo s univerzalnim ciljevima? Može li molitva poslužiti kao kanal za pojačanu jasnoću uma i dubinu spoznaja koji mogu biti presudni faktori plodonosnog života?

Kako reagiramo kada pomno pripremljeni planovi doživljavaju neuspjeh? Kako reagiramo kada se netko s nama ne slaže?
Kako reagiramo kada nas vrijeđaju teške riječi? Kada dolazi do neugodnih situacija, možemo li se prisjetiti da smo čak i usred stresa i napora svakodnevnog života prvenstveno i iznad svega duhovna bića? Možemo li shvatiti da živimo, krećemo se i postojimo unutar božanskog stvaranja, te djelovati sukladno tome?

Kada molimo s obitelji, bilo da tu »obitelj« čine roditelji, bake i djedovi, braća, sestre ili skupina bliskih prijatelja, želimo ući u mjesto tišine, mudrosti i mira. Takvo iskustvo može zaliječiti povrijeđenost, smiriti bijes, potaknuti ljubav i oprost, te nam pomoći da se sjetimo koliko smo jedni drugima važni.

Unutar obitelji do molitve može doći i kada općenite riječi više nisu djelotvorne. Ako ste se kući kada vratili povrijeđeni, raspršenih iluzija ili u strahu, a netko vas je bez riječi uhvatio za ruku i zatim vas iskreno utješio, s tom osobom zajednički ste ušli u područje obilježeno molitvom. Ako doživljavamo poteškoće u vezi s drugom osobom ili se borimo s teškom situacijom, molitva nam pomaže da poboljšamo odnos. Možemo se moliti za dobrobit drugih. Kada obitelj odluči moliti na svoj način, sukobi se počinju rješavati, a ljubav se pojačava. Tako se rješavaju i osjećaji odvojenosti.

Djeluje li molitva ponajprije na osobu koja moli? Kako nam molitva pomaže da postanemo osjetljiviji na duhovno vođenje? Kako molitva može ojačati naše duhovne vrijednosti i plemenite ciljeve? Kako molitva pokreće osjetljivost prema drugima i prema uzvišenim idealima? Po čemu je molitva ključan sastojak u duhovnome životu aktivnog karaktera koji se razvija?

Zašto djelotvorna molitva mora biti izraz naših iskrenih duhovnih želja?

Kaže se da je molitva način života, a ne tek niz odvojenih činova. Riječ je o stavu duše koji se neki put izražava riječima, ali djeluje najbolje kada dopire nijemo, iznutra. Molitva se naziva i »kućnim životom duše«. Riječ je o radu i cilju duše koja obitava u božanskome.

Što vam je dano zove se dar; a što s tim učinite bit će vam nagrada. — Gary Moore

Čovjek se slobodno može ponašati kako hoće i sam gospodari svojim odlukama. — Konfucije

Stvoritelj je neizmjeran izvor duhovne snage. Život u stavu molitve nalik je na putovanje s božanskim suputnikom koji nas prati kamo god krenemo, suputnikom s kojim o svemu možemo razgovarati kad god poželimo. Ta se spoznaja s vremenom može pretvoriti u naviku, a naši se dani tada ispunjavaju radosnom sviješću i interakcijama s božanskim.