Ne trebate ići u Indiju - u Zlatar Bistrici naći ćete sve što vam treba za duhovni rad!

Pozivamo vas da nam se pridružite na predavanjima, radionicama, druženju uz pjesmu i vatru, hodanju po žeravici i iscjeliteljskim tretmanima,... Želja nam je da se što više ljudi upozna sa alternativnim metodama fizičkog i duhovnog iscjeljenja i zdravim načinom života. Pokušat ćemo vam na jednom mjestu ponuditi što više informacija o zdravom bilju, zdravoj prehrani, tehnikama koje će popraviti vaše zdravlje, odnose u obitelji...

Udruga «Kumaru» teži objedinjenju kulturoloških razlika i naglašava važnost istraživanja unutrašnjih vrijednosti i principa poštovanja spram sveg postojećeg kao poštovanja života samog.

		U vremenu koje dolazi trebalo bi otkloniti sebičnost, strah i usamljenost čovjeka!

Javite se i podržite nas prijedlozima, savjetima, korisnim informacijama i dobrovoljnim radom na pripremi ovog, vjerujemo, vrlo korisnog projekta. Uz vašu pomoć sve će biti puno lakše i stvorit ćemo čvrste temelje da ovo okupljanje postane tradicija koja će privlačiti ljude iz Hrvatske i svijeta. Radimo zajedno na stvaranju boljeg i zdravijeg čovjeka i društva u cjelini.
Kontakt:
yogauniverzitet@net.hr
www.yoga-univerzitet.hr

Legendarni yogin Joža, savršeni tehničar i majstor (Djevica) učenik famoznog indijskog gurua Kumara Svamiđija održava u Zlatar Bistrici na svaki pun mjesec hodanje po vatri, te druge radionice. Hodanje preko žeravice je drevna tradicija starih naroda, namijenjena pročišćenju i dostizanju vlastite moći. Prolazak stazom dugačkom nekoliko metara čija temperatura iznosi 800 do 1000 °C budi svijest o iluzornosti svijeta u kojem živimo. Ova jedinstvena radionica kroz element vatre vodi nas izvan granica našeg razuma i mogućnosti. Ritual hodanja po žeravici vjerojatno je jedan od najstarijih duhovnih obreda na planeti Zemlji. Jednostavan i prirodan, on ne zahtijeva nikakvu naročitu spremnost, niti posebnu pripremu. Sve što je potrebno jest predanost i opuštenost kako bismo elementu vatre dozvolili da nas bose prenese preko žara i na taj način spali inferiorne dijelove našeg bića - naše mane, probleme, bolesti pa čak i lošu karmu.

Tečaj traje jedan dan - počinje rano poslije podne i završava do ponoći. Priprema uključuje ritualno spaljivanje naših negativnih osobina, energetske vježbe kojima se u potpunosti otvaramo i usklađujemo s elementom vatre te ho o pono pono, metodu preuzetu iz havajskog šamanističkog sustava pod imenom Huna, kojom neposredno prije prelaska preko žeravice sređujemo vlastite obiteljske i partnerske odnose.

Hodanje po vatri neobično je i neponovljivo iskustvo za svakoga tko ga doživi jer kod praktikanata u vrlo kratko vrijeme stvara svijest o iluzornosti svijeta u kojem živimo. Zato je ono jedno od istinskih čuda današnjice jer na konkretan i neposredan način dokazuje da realnost nije uvijek onakva kakvom je interpretiraju naša čula i um. Iza granica našeg razuma krije se misteriozan i uzbudljiv svijet u kojem je sve moguće, svijet koji se može doživjeti na ovom jedinstvenom tečaju.

UPUTE ZA DOLAZAK:

Ako dolaziš vlakom iz Zagreba:  
Ide vlak Zagreb->Varaždin (ili još dalje, do Kotoribe)
Taman na pola relacije prema Varaždinu je želj. stanica Zlatar Bistrica.
Tu se siđe, izađe na glavnu cestu pa lijevo po cesti (uzbrdo), ili pitaš za cestu prema Zlataru. Ide se skoro kilometar i na križanju sa semaforima produžiš ravno. Držiš se desne strane ceste, kojih stotinjak metara od križanja je ulica Ljudevita Gaja. Po toj ulici opet samo šišaš, bez skretanja u ikakve odvojke ulice, opet solidno hodanja, ca 500m, zadnji dio preko šljunkovitog dijela dok na kraju ulice, već u samoj šumi bijaše hram.

Ako se pak ide autom, iz Zagreba se ide prema Zaboku, pa Bedekovčina, Zlatar-Bistrica, dok opet ne dođete na to križanje sa semaforima i tada u ovom slučaju skrećete lijevo, potražite ulicu i dalje već objašnjeno.
To di je semafor je glavna cesta, križanje pravca Zabok-Konjščina i pravca Zlatar-Marija Bistrica.

 
* * *

Evo par svjedočenja s portala osoba koje su bile u Shiva Univerzitetu u Zlatar Bistrici:

1) Mogu reći jedno jako lijepo iskustvo. Kako sam došla ko potpuni laik i nekako podsvjesno uvjerena da nema od tog ništa, da "ne bum ja to radila", mislila sam da samo idem na izlet. a nisam se vozila vlakom već dugo.  Došli smo do ogromne kuće u izgradnji na osami, okružene prekrasnom prirodom. iza je polje i šuma koja diše nevjerojatnim mirom. bilo nas je dvadesetak, upoznali smo se i sjeli oko već postavljenog krijesa. ondak smo "nešto meditirali", i ono što je meni cijelom tom iskustvu privuklo pažnju je ritual u kojem u neki mali dio prirode - travku, suhu grančicu ili list prenesešproblem koji si došao riješiti. Ja nisam imala pojma da smo došli rješavat probleme, ali sam prihvatila objeručke. Nakon toga, svako dobije svoju malu baklju, koju, pretpostavljam da je simpatični čovjek učitelj, zapali, i onda mi svi palimo veliku vatru. koja je veličanstvena. Nakon toga slijedi niz malih obreda, što religijskih (pjevanje mantri, plesanje u krug), što malih osobnih (povezivanje s duhom vatre - mene se osobno to najviše dojmilo, imala sam dojam da sam se pretvorila u plamene jezičce), kroz koje se priprema na prelazak kroz žeravicu u novi, pročišćeni život. Prekrasno.
Kad se vatra razgori i ostanu samo komadi žara, on se rasprostre u tepih i onda počinju prelasci. pređeš koliko god puta želiš i nakon što si prešao "dovoljno" puta za ono po što si došao, možeš prelaziti sa bilo kojom drugom molbom - za roditelje, mir u svijetu... 
i moram priznat, bez ikakve zadrške, prešla sam i sama ne znam koliko puta. nije da ne peče. peče. ali nekako ne osjetiš i nisam imala nikakve posljedice. tabani su mi samo malo bili crni, ali to je voda oprala.
uglavnom, prije nego što smo ugasili žar, učitelj je stao na središte, zahvalio vatri i prirodi naklonivši se na sve 4 strane svijeta. i to me se posebno dojmilo. ondak smo sjedili oko vatre i svirali i pjevali i svako je mogao pjevati nešto što je htio podijeliti i bilo je prekrasnih glasova, pjesama, jedan mladić je pjevao neke indijanske napjeve, odnio me jako daleko...
i tako... 
i na kraju, kako mislim da je cijela stvar povezana sa nekom hinduističkom religijom, ah neuke mene, sram me bilo, (i je, tak da znate) učitelj nas je odveo u kupolu i priuštio nam još 45 minuta vrhunskog "odljepljivanja" uz neke pjevane molitve. nisam zagrižena, ne idem u crkvu, ne molim se napisanim molitvama, ali to je bilo nešto pre pre prekrasno. uglavnom, sve skupa pozitivno i jako ... duhovno iskustvo. "

2.

Iskusio sam vatru prvi put ove subote kod Jože u Shiva Yoga Univerzitetu u Zlatar Bistrici. Jako lijepo iskustvo, počevši od topline i gostoljubivosti domaćina Jože i Kreše, stvaranja zajedništva među ljudima, u biti to zajedništvo sam osjećao kao ljubav. Sam prelazak preko vatre nije baš bezazlen kako su me 'iskusnjare' uvjeravale, prešao sam 5 puta i fala Bogu da sam poslušao sugestiju jednog Kreše da završim, malo sam upao u sadomazo film. Osjećao sam pečenje u tabanima možda sat vremena nakon, ali uz krumpire i gledanja predivnog punog mjeseca prošlo skoro nezapaženo. Drugi dan sve 5.

3.

Što se tiče hodanja po vatri, ja se još nisam odlučila želim ja hodati po vatri ili ne.
A s druge strane, ako se odlučim, nekako mi se i neće ići do Istre. Možda i zato jer svaki mjesec, u subotu koja ili pada na puni mjesec ili subotu koja je neposredno prije punog mjeseca, je organizirano hodanje po žeravici u Zlatar Bistrici (gdje je bila ceremonija sweat lodgea) a cijelu priču vodi Joža - koji i gradi taj hram u Z. Bistrici (baš ga sam fizički gradi)

A Joža? Jožica? Domaći yogin... 72 godina a ima energije više neki 30-godišnjaci... i više nego većina nas...... a kada gledam kako u rano jutro radi yogu i kako se prepliće, ja sam umorna od gledanja, a njemu ništa  - on raste....

4.

Doživljaj se ponekad ne može opisati rječima, treba ga doživjeti. Moram napomenuti da u pitanju nije nikakva velika mistika, niti stanje transa, hipnoze ili išta slično, čega se netko boji, više stanje uma te zajedništvo u ostvarenju tog cilja.
Cjela grupa usmjerena samo na taj cilj.
Također bi napomenuo da ne dobijemo doslovce nikakva krila da bismo žeravicu preletjeli ili preskočili, jednostavno ju prijeđemo kao ljudi, otvorenog uma za taj čin.
Naravno, ima ljudi koji dođu pa se na kraju ne usude priječi, to je stvarno rijetkost,
ali vjerujem da tu osobu volja i znatiželja ipak dovedu do toga da jednog dana prijeđe žeravicu te osjeti miris i na svojim stopalima.

Naravno, nije na meni niti bilo kome da tjera ljude na ovaj ili bilo koji čin, kao sve u životu, sami krojimo svoj put razvoja i odrastanja, ali je žalosno kada ljudi stoje na mjestu neznajući kamo.........
...zbog takvih ljudi sam natipkao ove rečenice.

5.

Baš najs, super je Joža,  na ceremoniji lodgea veči dio dana bio s nama i ukratko: simpa je.

Ja bi u Istru išao (opp. Gemini - kod Zmajeve brazde na imanju u Istri održavaju se također radionice hodanja po vatri) kao prvo da upoznam krajolik a prema riječima bili bismo par dana tako da ne bi bilo samo hodanje po žeravici. Obožavam družiti se s ljudima koji se kreču u istom smjeru
Volja ili želja mi u zadnje vrijeme nisu nikakav problem. Jedini problemi su termin i eventualno financije.

Na kraju moram spomenuti koliko mi drago da je Joža sagradio hram baš u Zagorju Samo čekam dan kada će mene krenuti da počnem nešto takvo graditi, ako mi je cilj postiči to u ovom životu, i ako stignem.
Zemljište imam, položaj prilično dobar, ali !! ja bi gradio od drva!!

Da li si čula priču od Jože, kada se šalung kupole  srušio. Sigurno bi se srušio na Jožu, ali neposredno prije pada gomile dasaka čuo je glas da se makne.

5.

Ljudi, nisam se pohvalio da sam sinoć probio (prije otopio) led prošavši preko žeravice u Zl. Bistrici kod Jože.
Ukratko, divno iskustvo.
Štoviše, meni bilo još ljepše druženje jer nas je bilo malo (valjda još plovite Jadranom) pa sam uspio Jožu pitati puuunooo toga što me zanimalo.

Da sad ne biste mislili drukčije, kada bude organizirano u Istri ili gdje već opet ću ići, sada citirajuči Jožu: Koji god puta ponovo prođem preko žeravice svaki puta proživim novo i drukčije iskustvo. - koga zanima može posjetiti website Kumaru udruge koju vodi Joža.
U Zl. Bistrici u Zagorju je sagrađen hram, pomalo kreću finiji radovi, a bit će garantirano povijesno iznimna građevina u Europi i svijetu.
Evo linka:

http://www.yoga-univerzitet.hr/kumaru/index.html

Evo par odlomaka sa stranice da vam predočim važnost hrama za sve nas, te koliko sretni možemo biti što je baš kod nas sagrađen toliko jedinstven centar u europi.
Jedini prethodni je Swamiđijev u Indiji kojeg je napustivši nas u ovom životu ostavio tamošnjim učenicima.

Swamiđi daje blagoslov:
Swamiđi je rekao da će sutra dati odgovor da li se tu može graditi Shiva Yoga univerzitet. Kada smo došli drugi dan Swami je pitao da li će tu biti sve besplatno; odgovorio sam «da», jer je to bila i moja želja. Pitao je da li će tu moći dolaziti ljudi iz cijeloga svijeta, odgovorio sam «da». Tada je Kumar Swamiđi rekao «To ja cijenim» i dao je blagoslov da mogu to graditi.

Posljednje pismo velikog učitelja:
Posljednje pismo koje nam je Swamiđi poslao 1995. g. prije nego je napustio tijelo Laksmi je pročitala na prayer yogi gdje nas je bilo oko 70. U tom pismu je Swamiđi napisao da će iz hrvatskog Shiva Yoga univerziteta zasjati svjetlo za cijeli svijet.

Samo će vrijeme pokazati koliko će centar značiti za sve nas. Nas koji smo otvoreni svjetlu.
Blagoslovljeno bilo svima koji kroče na to blagoslovljeno zemljište, i koji potpomognu na bilo koji način, kako u dovršenju hrama tako i svim aktivnostima koje će se održavati u njemu i na njemu pripadajučem zemljištu.
Vrata budu otvorena svima koji se odvaže doći.

Lijepi pozdrav svim ljudima.

-----------  ovo su kao i mnoga druga svjedočenja s portala -------------

Osobno prisustvujem havanima s Jožom i par shivaista, vrlo sam počašćena što su me vukovi prigrlili, i moram reći da se osjećam kao u drevna vremena u Indiji, što je divan bijeg od nezanimljive, dosadne i jadne svakidašnjice hrvatske kali yuge, u kojima je najveće uzbuđenje licemjerno pokazivanje u crkvi nedjeljom, a kad se izađe odmah po starom. Snimala je HRT satima kod Jože baš kad sam bila kod njega, a nastavak dokumentarca upravo se snima u Indiji. Nadam se da ću posjetiti i (dvije struje) Hare Krishna te budiste u Zagrebu.

Također, kod Jože će biti raznih radionica osobnog razvoja, iscjeljenja, eko vrtlarstva, samoodrživog življena (permakutura), itd.

Ako vama ili nekom treba određena radionica i trebate prostor, a ovaj u Z. Bistrici mu odgovara, javite se.

Uskoro slijedi više informacija o radionicama, a možete se javiti i Joži na: 01/2861-988 

Aum Shivaya Namaha! Jaya Mahadeva Shambho Paramatman Parameshvara!
Aum asa to ma sad gamaya, tamasoma djotira gamaya, mrityorma amritam gamaya Aum

Znanje priča, a mudrost sluša. Zato kad god stignete mantrajte ovu moju omiljenu mantru koja je, kako kaže Jožica, dvaputa spasila život Heleni Blavatsky:

Om Trayambakam Yajaamahe Sugandhim Pushtivardhanam Urvaarukamiva Bandhanaan Mrityor Muksheeya Maamritaat!