O samoljublju

Osho,

ti učiš ljude da se brinu o sebi prije nego li počnu da se brinu o drugima. To izgleda protivno mnogim religijama u svijetu koje propovijedaju služenje čovječanstvu i može djelovati veoma sebično prema njima. Možeš li nešto reći i o tome?

To ne samo da ide protiv većine religija, već je to protivno svim religijama svijeta. Svi oni služe drugima, nesebično. Ali, po meni, sebičnost je prirodni pojam. Nesebičnost je nametnuta.

Dok ne dođeš do točke kada se tvoje “jastvo” rastapa u univerzalno, ti ne možeš biti uistinu nesebičan. Ti se samo možeš pretvarati. Ti ćeš tako samo biti hipokrit, a ja ne želim da moji ljudi budu licemjeri. To je malo komplicirano ali se može razumjeti.

Prvo, sebičnost je dio tvoje prirode. Ti treba da potvrdiš to. A ako je to dio tvoje prirode, to mora da služi nečem veoma esencijalnom, inače ono ne bi ni bilo prisutno. Zbog sebičnosti, ti možeš opstati, ti se možeš brinuti o sebi. Da je drugačije, čovječanstvo bi nestalo još mnogo prije.

Samo pomisli na novorođenče koje nije sebično, rođeno nesebično - ono nije sposobno da opstane. Ono bi umrlo, jer čak i disati je sebičnost, jesti je sebično. Kada ima milijuni ljudi koji su gladni a ti jedeš, kada ima milijuni ljudi koji su bolesni, koji umiru, a ti si zdrav.

Ako bi se dijete rodilo bez sebičnosti kao stvarni dio njegove prirode, ono ne bi moglo opstati. Ako bi zmija došla blizu njega, kakva je potreba izbjeći zmiju? Neka ga ujede. To je tvoja sebičnost koja te štiti, inače ti bi se našao na putu zmije.

Ako lav skoči na tebe i ubije te, budi ubijen. To je nesebično. Lav je gladan, ti mu dobavljaš hranu - tko si ti da se miješaš u to? Ti nećeš zažaliti sebe, ti se nećeš boriti. Ti ćeš jednostavno ponuditi sebe na tanjur lavu. To bi bilo nesebično.

Sve te religije su propovijedale stvari koje nisu bile prirodne. A to je samo jedna od tih stvari.

Ja te učim prirodi. Učim te da budeš prirodan, sasvim prirodan, bestidno prirodan. Da, učim te i sebičnosti. Nitko to nije radio prije mene. Oni nisu imali petlje da to kažu. A oni su svi bili sebični! To je iznenađujuća činjenica čitave stvari.

Zašto monah muči sebe? Postoji za to motivacija. On želi da dostigne raj i sva zadovoljstva koja su tamo. On ništa

Oni kažu: ”Ti ćeš dobiti za uzvrat tisućustruko.” A ovaj život je stvarno veoma mali - sedamdeset godina i nije nešto. Ako žrtvuješ sedamdeset godina zadovoljstva ovog svijeta za beskrajna zadovoljstva poslije smrti, to je dobra pogodba. Ja ne mislim da je to nesebično.

A zbog čega ti te religije nalažu da služiš čovječanstvu? Kakav je motiv? Kakav je cilj? Što to treba da izvučeš iz toga? Ti nikada nisi postavljala pitanje. To nije služba...

Sve te religije koje govore o služenju su i zainteresirane da čovječanstvo ostane siromašno, da ljudi budu u nuždi za pomoći, da Buddhe sirotana, udovica, starih ljudi o kojima se nitko ne brine, prosjaka. Ti ljudi su potrebni, sasvim potrebni. Inače, što bi se dogodilo sa tim velikim božjim slugama? Što bi se dogodilo sa svim tim religijama i učenjima? I kako bi ljudi ušli u carstvo božansko? Ti jadni ljudi treba da posluže kao stepenica do Boga.

Da li ti to zoveš nesebičnost? Da li je misionar nesebičan? On spašava druge zbog svoje koristi. Duboko gledano i to je sebičnost, ali to je sakriveno sa divnim riječima: nesebičnost, usluga.

Ali zašto je potrebna bilo kakva usluga? Zašto bi bilo ikakve potrebe? Možemo li mi uništiti te nužnosti za uslugom? Mi bismo to mogli ali bi religije bile veoma ljute. Njihovo polje djelovanja bi bilo izgubljeno, jer to je sav njihov posao ako nitko nije siromašan, gladan, nitko ne pati, nitko nije bolestan. A nauka može to učiniti mogućim. To je sasvim u našim rukama danas. To će biti stvar prošlosti, ako ove religije ne bi zaustavile svaku osobu koja se želi ogledati u znanju - što može uništiti svaku njihovu nužnost za uslugom. No, te su religije protiv bilo kog naučnog programa, a one govore o usluzi. Oni trebaju jadne ljude. Njihova potreba nije nesebična: ona je krajnje sebična. To je motivirano. Postoji cilj koji se mora dostići.

Zbog toga ti kažem: usluga je prljava riječ od šest slova. Nikada je ne koristi. Da, ti možeš dijeliti ali nemoj nikada poniziti nikoga služeći mu. To je poniženje.

Kada nekome služiš i kada se osjećaš prijatno.., ti si spustio drugog na nivo parazita, nečovjeka. A ti si tako superioran da možeš da žrtvuješ svoje interese i da služiš siromaš- nim. Ti si ih sasvim ponizio. Ako ti imaš nešto, nešto što ti pričinjava radost, mir, ekstazu, podijeli to. I zapamti: kada to dijeliš da nema motiva. Ja ne kažem da ćeš dijeleći to sa ne- kim dospjeti do raja. Ja ti ne dajem nikakav cilj.

Ja ti govorim da kada dijeliš ono što imaš sa nekim, ti bivaš savršeno ispunjen. U stvarnom dijeljenju je ispunjenje, nema cilj iza toga: to nije ishodom orijentirano, ishod je u tome,

Ti ćeš osjećati zahvalnost prema onom biću koje je spremno da dijeli sa tobom. Ti nećeš osjećati da je on tvoj dužnik - jer ti nisi nikome služio. I samo ti ljudi koji vjeruju u di- jeljenje bez služenja mogu uništiti sve te nužnosti, te tužne nužnosti koje okružuju čitavu zemlju. A sve religije eksploatiraju te nužnosti. Ali one daju tome fina imena... One su se izvještile tisućama godina da daju fina imena ružnim stvarima. A kada ti počneš davati divna imena ružnim stvarima postoji mogućnost da i ti sam zaboraviš da je to bilo samo skrivanje. Iznutra stvarnost je uvijek ista.

Nema potrebe za javnim služenjem, misionarenjem, i drugim sličnim stvarima. Mi trebamo više inteligencije.

Zato ja učim sebičnosti.

Ja želim da ti prvo budeš vlastiti podstrekač. Da, to izgleda kao sebičnost; ja nemam nikakve neugodnosti u pristupu sebičnosti. To je za mene u redu.

Da li je ruža sebična sa rascvjetavanjem? Da li je lotos sebičan sa svojim cvatom? Je li sunce sebično kada sija? Zašto bi ti bila zabrinuta zbog sebičnosti?

Ti si rođena. Rođenje je samo prilika, samo početak, ne i kraj. Ti treba da se rascvjetavaš. Ne dozvoli da protratiš dragocjeno vrijeme u bilo kakvom služenju. Tvoja prava i najviša odgovornost je da se rascvjetaš, da postaneš potpuno svjesna, budna,

osviještena; a u toj svijesti ti ćeš biti sposobna da uvidiš što ti možeš dijeliti, kako ti možeš razriješiti taj problem.

Devedeset i devet postotaka svjetskih problema može biti riješeno. Možda samo jedan postotak problema ne može biti riješen. Tada ti možeš dijeliti sa tim ljudima što god možeš - no, prvo moraš imati nešto za dijeljenje.

Sve te religije do sada nisu ništa pomogle čovječanstvu u razrješavanju bilo kojeg problema. Samo poslušaj što to ja govorim: jesu li one riješile i jedan problem?-a one su radile ovaj biznis služenja tisućama godina.

Siromašni su još siromašniji, a izgleda da će biti i još više. Bolesni su još tu, starost je još prisutna, sve vrste bolesti su među ljudima, sve vrste kriminala su tu, a još se i pove- ćavaju. Svake godine se uvećava stopa kriminala pri usporedbi sa prošlom godinom. Čudno. . . zatvora je sve više, sudova isto tako, oni misle da će zaustaviti kriminal, ali sa njima se kriminal uvećava.

Nešto je negdje temeljito loše. To što oni rade ne može se dovesti u vezu sa problemom. Osoba koja počini nedjelo nije kriminalac već bolesna osoba. Čovjeka ne treba strpati u zatvor i mučiti, njega treba smjestiti u psihijatrijsku bolnicu i tu medicinski pomagati. To nije njegova krivica. Sada mi imamo sve mogućnosti da priuštimo tom čovjeku da Buddhe dostojan ljudskog bića.

Služiti nije potrebno, potrebno je dijeliti svoju svijest - svoje znanje, svoje biće, svoje poštovanje - ali prvo ti to moraš imati.

Po meni najveći problem čovječanstva je u tome što ljudi ne znaju ništa o meditaciji. Po meni, to je najveći problem. Ni uvećana populacija, ni atomska bomba, ni glad... ne, te nisu bazični problemi - oni se mogu lako otkloniti pomoću nauke. Jedini temeljni problem koji, nauka ne može riješiti je to što ljudi ne znaju kako da meditiraju.

Mojim ljudima ja govorim: prvo budi sebičan, krajnje sebičan - rascvjetavaj se. Dođi do cvijeta i mirisa a onda to širi. Tada to dijeli sa tim nesretnim ljudima, koji imaju istu mogućnost kao i ti, ali njima život nije dao priliku da uđu u sebe, da dobiju ukus svog božanstva.

Ja sam sasvim protiv religija, jer za mene je, to što su one, sasvim beskorisno. Ali oni to “rade” koristeći divna imena za to, sakrivajući svoje radnje u divne riječi.

Ja te učim da budeš prirodan. I učim te da prihvatiš svoju prirodnost.

Ja znam jednu stvar sa sigurnošću da kada se rascvjetaš ti ćeš dijeliti. Nema načina da se to izbjegne. Kada se cvijet otvori nema nikakve mogućnosti da to Buddhe bez mirisa  i da Buddhe to zadržano. Miomirisi se sami šire. Oni se prostiru u pravcima.

Zato prvo budi ispunjen, budi sadržajan. Prvo, b u d i. Potom će iz tvog bića mirisi poteći mnogima. Tada to neće biti služba, to će biti naprosto veselo davanje. A nema ništa radosnije no dijeliti svoju radost.