O pravilnoj vrsti sebicnosti

Prva što bih želio da shvatite, ako se zaista želite probuditi, je da se ne želite probuditi. Prvi korak k budenju je da budete dovoljno pošteni da si priznate da vam se to ne svida. Ne želite biti sretni. Želite mali test? Da vidimo. Trajat ce tocno jednu minutu. Možete sklopiti oci, ali ne morate, nije važno. Mislite na nekoga koga jako volite, nekoga tko vam je blizak, nekoga tko vam puno znaci, i u mislima recite toj osobi: "Radije bih bio sretan, nego da imam tebe. Kada bi mogao birati, bez sumnje bih odabrao srecu." Koliko vas je mislilo da ste sebicni kada ste to rekli? Cini se mnogi. Vidite kako su nam isprali mozgove? Vidite kako su nam isprali mozgove da mislimo: "Kako mogu biti tako sebican?" Ali pogledajte tko je sebican. Zamislite da netko vama kaže: "Kako si mogao biti tako sebican da odabereš srecu umjesto mene?" Zar onda ne biste odgovorili: "Oprosti, ali kako ti možeš biti tako sebican da od mene zahtijevaš da odaberem tebe umjesto vlastite srece?!"

Neka žena ispricala mi je jednom kako je, kada je još bila dijete, njezin rodak, isusovac, vodio duhovne vježbe u isusovackoj crkvi u Milwaukeeju. Svaki nagovor zapocinjao je rijecima: "Test ljubavi je žrtva, a mjera ljubavi je nesebicnost." Krasno! Pitao sam je: "Da li biste željeli moju ljubav po cijenu moje srece?" Odgovorila je: "Da." Nije li to cudesno? Zar to ne bi bilo divno? Ona bi voljela mene po cijenu svoje srece, a ja bi volio nju po cijenu svoje srece, i tako bismo imali dvoje nesretnih ljudi, ali - živjela ljubav!