O moći  nebeskih Anđela

221.  Da Anđeli imaju snagu, to ne mogu shvatiti oni koji ne znaju ništa o Duhovnom svetu i o njegovom uticaju na Prirodni svet; takvi misle da Anđeli ne mogu imati neku moć, zato što su duhovni, da su tako ćisti i netvarni, da ni oćima ne mogu gledati. Ali oni koji prisno ispituju uzroke stvari, ti misle drugaćije; znaju da sva ćovekova snaga dolazi od razuma i volje, jer bez ovo dvoje, on ne može pomaći ni jednim delom tela. Razum i volja ćine duhovnog ćoveka. Ovaj pokreće telo i udove kako hoće, jer što on misli, to usta i jezik izgovaraju; što on hoće, telo izvršava i snagu daje po svojoj volji. Gospod upravlja ljudskim razumom i voljom pomoću Anđela i Duhova, pa kako upravlja

42 Ućenjem se naziva TUMAčENJE onih svetih štiva koja predstavljaju Božju Objavu. Tako svaka Crkva na Zemlji ima ponešto svoje važno u pogledu Ućenja (Doktrine) odnosno Tumaćenja svetih spisa na kojima se temelji Crkva. To tumaćenje je u stvari razumevanje svetih spisa na određeni naćin. Tako, Crkva ne postoji po usvajanju nekih svetih spisa nego po njihovom Razumevanju i Izvršavanju.

Red treba da se ćuva i da se nadgleda sve što pripada Redu. Međutim, Nebeske Uprave razlićite su; jedne su vrste u Društvima koja saćinjavaju Nebesko Carstvo Gospodnje, druge vrste u Društvima koja saćinjavaju Duhovno  Carstvo Gospodnje. One se razlikuju prema dužnostima koje vrši svako Društvo. No u Nebu nema druge Uprave do Uprave uzajamne ljubavi, a to znaći da Nebeska Uprava jeste upravljanje prema uzajamnoj ljubavi.

214.  Uprava u Nebeskom Carstvu Gospodnjem naziva se Pravda (Justicia), zato što su svi njegovi žitelji u dobru i ljubavi prema Gospodu, a sve što se ćini po tom dobru zove se Pravedno. Tu Uprava pripada jedino Gospodu. On ih vodi sam i ućiu stvarima života. Istine, koje su nazvane istine Suda (Judicium), upisane su u njihova srca. Svaki ih zna, opaža i vidi, te zbog toga stvari Suda nikada ne podležu sumnji, nego joj podležu stvari Pravde koje pripadaju životu. Manje pametni pitaju one pametnije, a ovi opet pitaju gospoda i donose odgovore. Njihovo Nebo ili njihova unutarnja radost jeste u tome da žive Pravedno po Gospodu.

215.  Uprava u Duhovnom Carstvu Gospodnjem naziva se Sud (Judicium), zato što su tamošnji stanovnici u Duhovnom dobru, koje je Dobro ljubavi prema bližnjemu, kao i zato jer je to dobro u suštini Istinito. Istinito, naime,

pripada Sudu, a Dobro Pravdi. To su oni koje Gospod vodi, ali posredno (br. 208). Stoga imaju i upravitelje, u većem ili manjem broju, prema potrebi Društva u kojem su. Oni imaju i Zakone po kojima moraju međusobno živeti. Upravitelji upravljaju prema zakonima, koje oni razumeju, jer su mudri, a nejasne stvari rasvetljuje im Bog.

216.  Zato što se Uprava prema dobru, u Nebeskom Carstvu Gospodnjem, naziva Pravdom, a Uprava prema   istinitom, kakva je u Duhovnom Carstvu Gospodnjem, naziva Sudom, u Reći se govori o Pravdi i Sudu kad je reć o Nebu i Crkvi: pravdom se oznaćava Nebesko dobro, a Sudom Duhovno dobro, a ovo je dobro - kao što je već rećeno

- u suštini istinito; kao na primer: “Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se   uredi i utvrdi sudom i pravdom od sada do vijeka” (Isaija IX. 9, 7). Tu se pod Davidom podrazumeva Gospod, a  (pod) “Njegovim Carstvom” Nebo, kao što se jasno vidi iz daljeg: “Gle idu dani, govori Gospod, u koje ću podignuti Davidu klicu pravednu na Zemlji” (Jerem. gl. XXIII.5); - “Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini; napuniće Sijon suda i pravde” (Isaija XXIII.5). Sion znaći Nebo i Crkvu. - “Ja Gospod koji ćinim milost i sud i pravdu na Zemlji,    jer mi je to milo” (Jerem. IX. 24); - “I zarućiću te sebi dovijeka, zarućiću te sebi pravdom i sudom i milosrđem” (Osija, 11.19); - “Pravda je tvoja kao gore Božije, sudovi su tvoji bezdana velika, Gospode” (Ps. XXXVI.6); - “Ištu od mene sudove pravedne, žele približiti k Bogu” (Isaija, LXIII. 2); tako i na drugim mestima.

217.  U duhovnom Carstvu Gospodnjem Uprava ima razne oblike, nije ista u dva Društva; raznolikost postoji prema dužnostima koje Društva obavljaju. A njihove dužnosti saobrazne su ulogama svih delova u ćovećijem telu, a ove su raznovrsne, kao što je poznato; jer jedno je uloga Srca, drugo Pluća, Jetre, Gušteraće, Slezine, kao i uloge ćulnih organa. Kako se u telu uloge razlikuju, tako se isto razlikuju i uloge Društva u Najvećem čoveku (In Maximo Homine), koji je Nebo, jer su Društva saobrazna s njegovim delovima. Da postoji saobraznost svega, to je u Nebu sa svim što je u ćoveku, vidi se iz zasebnog ćlanka (br. 87-102). Ali svi oblici Uprave slažu se u tome da im je svrha opšte dobro, a u tome dobru dobro svakog pojedinca; to je zato što su Anđeli celog Neba pod Gospodnjim   nadzorom, koji ih sve voli i koji prema Božanskoj Ljubavi uspostavlja takav red, da od Zajednićkog dobra svako prima svoje dobro; svaki prima dobro po tome što voli Zajednićko; jer koliko neko voli Zajednićko, toliko voli sve one koji mu doprinose, a kako ta ljubav pripada Gospodu, po tome ga Gospod voli i po tome taj (Anđeo) prima dobro.

218.  Iz ovoga se može videti kakvi su upravljaći, to jest da su to oni koji su više nego ostali u ljubavi i mudrosti, oni koji iz ljubavi hoće dobro za sve, a po mudrosti se staraju da se to dobro i ostvaruje. Takvi ne vladaju i ne  zapovedaju, već upravljaju i služe, jer ćiniti dobro drugima iz ljubavi prema dobru, to je služiti, a starati se da se to dobro i ostvaruje, to je upravljati. Oni se ne prave većima od ostalih, nego manjima, zato što na prvo mesto stavljaju dobro Društva, a na poslednje mesto svoje. Ono što je na prvom mestu, to je veće, a ono što je na poslednjem, to je manje. Pa ipak su ćašćeni i slavljeni. Oni žive u sredini Društva, na većoj visini od ostalih, tako isto u predivnim palatama. Tu slavu i ćast primaju ne radi sebe samih, već iz poslušnosti; jer tamo svi znaju da ta ćast i slava dolazi   od Gospoda i da ih zbog toga moraju poslušno primati. To treba razumeti u rećima koje Gospod upućuje Ućenicima: “Koji hoće da bude veći među vama, da vam služi: kao što ni Sin ćovjećiji nije došao da mu služe nego da služi” (Mat. XX, 26, 27, 28). - “Koji je najveći među vama neka bude kao najmanji, a koji je kao starješina neka bude kao sluga” (Luka XXII. 26).

219.  Slićna uprava postoji u manjem obliku u svakom domu; postoji domaćin, a postoji i služinćad: domaćin voli svoju kućnu ćeljad, a ovi opet njega, što znaći da se oni iz ljubavi uzajamno služe. Domaćin ih poućava kako treba živeti i šta treba raditi, a posluga sluša i obavlja svoje dužnosti: biti koristan, to je za sve zadovoljstvo života. Odatle je jasno da Gospodnje Carstvo jeste Carstvo usluga.

220.  Uprava postoji i u Paklovima, jer da nema Uprave, ne bi se mogli obuzdati. Ali te Uprave su oprećne onima u Nebu: sve je u ljubavi prema sebi; svaki hoće da naređuje ostalima i da ih nadmaša; svaki mrzi svakoga ko mu ne povlađuje i s takvima postupa surovo. Naime, takva je ljubav prema sebi (amor sui). Eto zašto su im postavljeni za poglavare oni najrđaviji.