8. POGLAVLJE
O LJUBAVI PREMA SEBI SAMOME
»Ne trebate biti voljeni, ne po cijenu samoga sebe. Jedina veza koja uistinu zauzima središnje i ključno mjesto u životu veza je sa samim sobom... Od svih ljudi koje ćete upoznati tijekom svog života, vi sami jedini ste čovjek kojeg nikada nećete izgubiti.«
Jo Courdet, Savjeti jednog gubitnika
(Advice from a Failure)
Najveći je neprijatelj toksičnog stida izjava »Volim samoga sebe«. Reći »Volim samoga sebe« može postati vaše najdjelotvornije oruđe u izlječenju stida koji vas sputava. Istinska ljubav prema samome sebi promijenit će vaš život.
IZBOR LJUBAVI PREMA SEBI SAMOME
Scott Peck ovako je definirao ljubav: »To je volja za pružanjem sebe da bih potaknuo vlastiti duhovni razvoj i duhovn i razvoj drugoga.« Ova definicija gleda na ljubav kao na čin volje. To znači da je ljubav odluka. Mogu izabrati ljubav prema sebi, bez obzira na to kakva je bila prošlost i bez obzira na to što osjećam o samome sebi.
Vježba: osjetimo vlastito ja
Pokušajte sljedeće. Zamislite da sjedite u svojem omiljenom naslonjaču. Uistinu se udobno smjestite i opustite. Sada zatvorite oči i zamislite da vama nasuprot sjedi osoba koju trenutno najviše volite i poštujete. (Nemojte odabrati nekoga prema kome gajite bolne osjećaje.) Ta osoba može biti vaš bračni drug, ljubavnik, dijete, roditelj, prijatelj, junak itd. Zatvorite oči i ugledajte tu osobu. Ostanite tako tri do četiri minute...
Sad stupite u dodir s osjećajima koje doživljavate kada je ta osoba uz vas. Ja sam osjetio toplinu, vitalnost i divljenje kada sam ugledao svojeg najboljeg prijatelja. To je bio moj osjećaj uz tu vezu.
Sada zatvorite oči i ugledajte se kako sjedite nasuprot samima sebi. Ostanite u tom doživljaju tri do četiri minute..
Prvi pu t kada sam provodio ovu vježbu, osjećao sam kako se počinjem kritizirati. To mi se i sada povremeno događa kada se gledam u ogledalu. Jednostavno obratite pozornost na to što ste osjećali dok ste se gledali. Jedna osoba s kojom sam nedavno radio vidjela je da su joj obrazi predebeli i nije joj se svidjelo kako se drži. Većina nas ima neke negativne osjećaje prema sebi. Ako ste utemeljeni na stidu, a niste ništa poduzeli da biste ga izliječili, vjerojatno ćete doživjeti snažan osjećaj odbojnosti. Odbojnost prema sebi bit je toksičnog stida.
Bezuvjetno prihvaćanje samoga sebe
Da biste se suprotstavili ovim negativnim osjećajima prema sebi, donesite odluku da ćete sami sebe prihvatiti bezuvjetno. Učinite to činom izbora.
»Volim satnoga sebe. Prihvatit ću se bezuvjetno.«
Izgovarajte to glasno i često. To je, naime, bezuvjetna ljubav.
Živo se sjećam trenutka kada sam prvi pu t uistinu prihvatio i volio samoga sebe bezuvjetno. Bilo je to vrijedno strahopoštovanja! Poslije sam čitao knjigu Gaya Hendricksa u kojoj on govori o istoj stvari. Opisao je kako bi prilazio ljudima na svojem tečaju s jednostavnim pitanjem: »Hoćete li se zbog toga voljeti?«
Kada sam pročitao razgovor s jednim članom skupine u jednoj od njegovih terapijskih intervencija, najprije sam bio iznenađen. Naravno, neki naši postupci nisu dostojni ljubavi. Dok je Gay išao dalje, pitajući osobu može li se voljeti bez obzira na to što je učinila ili nije učinila, shvatio sam da naša ljubav treba biti tu zbog toga što jesmo, a ne zbog toga što činimo. Ti si vrijedan ljubavi, i točka.
Zapamtite da vas toksični stid pretvara u radno biće, jer vam bolesni stid govori da je vaše biće manjkavo i pun o nedostataka. Ako je vaše biće manjkavo i pun o nedostataka, onda vas baš ništa što biste mogli učiniti ne može učiniti vrijednima ljubavi. Ne možete promijeniti ono što jeste.
Razumijevanje razlike između bivanja i djelovanja jedna je od najvećih pouka mojeg života. Toliko sam se trudio uspjeti, biti sve bolji i bolji. Ali što god bih učinio, još uvijek bih imao onaj dubok osjećaj manjkavosti koji je oznaka i nternaliziranog stida. Izjava »Volim samoga sebe zbog bilo čega...« snažno je suprotstavljanje glasu stida. Izjava »Prihvaćam samoga sebe bezuvjetno« može promijeniti naše živote.
Jedan od najvećih terapijskih uspjeha koje sam ikad imao bilo je rješavanje problema prekomjerne težine jedne gospođe. Uspjeh je bio rezultat ove vježbe. Ona je smatrala da teži 12 kilograma previše. Prezirala je svoje tijelo i ponižavala se uspoređujući se s drugima i kritizirajući se. Radio sam s njom nekoliko mjeseci, neprestano pobijajući njezine usporedbe i ponižavanja. Pitao bih je: »Hoćete li se zbog toga voljeti?«
Bez obzira na to što bi ona rekla, pobio bih je tim pitanjem. Postupno je počela prihvaćati samu sebe onakvu kakva jest. Odbio sam razgovor o dijetama i vježbanju. Znao sam da se neće promijeniti tako dugo dok se ne prihvati upravo onakvom kakva jest. Nije mogla izgubiti kilograme neprestano se postiđujući. Kako bi se problem koji je uzrokovan i motiviran toksičnim stidom i mogao izliječiti pojačavanjem stida? Svaki pu t kada bi se moja pacijentica uspoređivala ili kritizirala, započinjala bi spiralu stida. Spirala stida pojačavala bi internalizirani toksični stid, a to bi je potaknulo da jede još više kako bi ublažila bol stida. Odvratne usporedbe i samokritika način su da se težina i dalje povećava, a ne da se izgubi.
Da biste izliječili stid koji vas sputava, morate početi od prihvaćanja samoga sebe i ljubavi prema samome sebi. Ljubav stvara zajedništvo. Kada donesemo odluku da ćemo se voljeti bezuvjetno, bezuvjetno prihvaćamo sami sebe. Ovo potpun o samoprihvaćanje stvara du h sklada. U skladu smo sa samim sobom. Na raspolaganju nam je sva naša snaga, jer je ne rasipamo na čuvanje gladnih pasa u podrum u (naši poreknuti dijelovi).
Moguće je izabrati ljubav prema sebi samome, čak i ako imamo negativne osjećaje prema sebi.
Često mi se u određenom trenutku ne bi svidjelo neko od moje djece, ali to ne znači da sam ga prestao voljeti. Ako donesemo odluku da ćemo sebe bezuvjetno voljeti, počet ćemo prema sebi gajiti drukčije osjećaje.
Izabirući ljubav prema sebi, povećat ćemo svoju vrijednost. Prije više godina Sidney Simon i Kirschenbaum napisali su knjigu po d nazivom »Pojašnjenje vrijednosti« (Values Clarification). Oni su ustvrdili da vrijednost nije vrijednost ako ne posjeduje sedam čimbenika. Tih su sedam čimbenika vrijednosti:
• mora biti rezultat slobodnog izbora
• mora biti izabrana između razmotrenih mogućnosti
• mora biti izabrana uz jasno poznavanje posljedica
• mora biti cijenjena i voljena
• mora biti javno proglašena
• mora biti provedena
• mora biti redovito provođena.
Izbor ljubavi prema sebi slobodan je izbor. To je jednostavna odluka. Alternativa je način života određe n stidom s katastrofalnim posljedicama. Ohrabrujem vas da glasno izjavite:
»Volim samoga sebe« i objavite kako volite i prihvaćate samoga sebe bezuvjetno. Ako redovito budete djelovali u skladu s tim vjerovanjem, povećat će se vaša ljubav prema sebi i osjećaj vlastite vrijednosti.
Poklonit e si vrijeme i pažnju
Ako odlučite voljeti samoga sebe, bit ćete spremni pokloniti si vrijeme i pažnju.
Definicija ljubavi Scotta Pecka podrazumijeva ljubav kao naporan rad. Ona uključuje širenje; to znači da se moramo pružiti. Pružiti sebe zahtijeva rad.
Raditi na ljubavi znači poklanjati vrijeme samome sebi. Koliko vremena želite provesti sa samim sobom? Odvajate li dovoljno vremena za dobar odmor i opuštanje ili se nemilosrdno tjerate dalje? Ako ste »radno biće«, tjerate se dalje. Potrebno vam je sve više i više uspjeha da biste bili zadovoljni sobom.
Ako ste spremni bezuvjetno voljeti i prihvatiti samoga sebe, dat ćete si vremena da jednostavno budete. Odvojit ćete trenutke kada nema ničega što biste morali učiniti i nijednog mjesta na koje biste morali otići. Dopustit ćete si samoću, poticajno vrijeme osame. Odvojit ćete vrijeme za higijenu i vježbu. Odvojit ćete vrijeme za zabavu. Otići ćete na odmor. Odvojit ćete vrijeme da poradite na svojem seksualnom životu. Bit ćete spremni pružiti si užitak i veselje.
Rad na ljubavi rad je na osluškivanju samoga sebe. Slušajte se opažajući svoje osjećaje, potrebe i želje. Morate obraćati pozornost na sebe. To će možda zahtijevati da naučite metode kojima ćete stupiti u dodir sa svojim osjećajima. Možda ćete sudjelovati u skupnoj terapiji, gdje ćete dobiti povratnu informaciju. Da biste poklonili pozornost samome sebi, trebate biti disciplinirani.
Disciplina na m pak, kao što je pokazao Scott Peck, dopušta povećati užitak u životu. Ako volite samoga sebe, spremni ste odgoditi zadovoljenje da bi se moglo dogoditi nešto još značajnije za vaš razvoj.
Dok sam bio na stidu utemeljen ovisnik o alkoholu, nisam mogao niti pomisliti na to da odgodim zadovoljenje. Kao većina djece traume i nesređenosti, nikada nisam niti pomislio da bih mogao imati dovoljno. Nisam odgađao zadovoljenje, jer moje stidom određeno ja nije vjerovalo da bih mogao dobiti još.
Disciplina zahtijeva da govorim istinu i budem odgovoran za vlastiti život. Ako volim samoga sebe, živjet ću u realnosti. Posvetit ću se tome da govorim istinu i budem odgovoran.
Takvo ponašanje povećava moje poštovanje prema sebi. Sviđa mi se takvo ponašanje kod drugih, zašto mi se ne bi sviđalo i kod mene?
U našoj Zajednici za ozdravljenje obično kažemo: »Pravi se da je tako dok tako uistinu ne bude.« Ponekad jednostavno moramo odlučiti da ćemo se uživjeti u pravi način osjećanja umjesto da čekamo da budemo raspoloženi za promjenu. To vrijedi i za ljubav prema sebi. Donesite odluku. Izrecite je glasno. Ponašajte se kao da bezuvjetno volite, cijenite i prihvaćate samoga sebe i počet ćete osjećati više ljubavi i prihvaćanja.
SAMOPOTVRĐIVANJE
Drugi način rada na ljubavi koji će potaknuti vašu ljubav prema sebi samome i izliječiti vaš toksični stid jest postajanje samosvjesnijim. Samosvijest se temelji na ljubavi i poštovanju prema sebi samome. Ona se razlikuje od nasrtljivosti, koja je obično na stidu utemeljeno ponašanje. Postati nasrtljiv znači htjeti željeti pobijediti po svaku cijenu. To često znači postidjeti drugu osobu. Postiđivanje nekoga drugoga ne može poticati ljubav prema samome sebi.
Smatram da je samopotvrđivanje i vježbanje samosvijesti jedan od moćnih načina izlječenja stida koji vas sputava. Budući da ste u svojoj nesređenoj obitelji usvojili stid, on je sputao vaše potrebe. Nakon nekog vremena niste više znali što vam je potrebno. Nije bilo načina da naučite kako tražiti ono što želite. Budući da su vaše potrebe za osloncem bile zloupotrijebljene, počeli ste vjerovati da ne možete ovisiti ni o kome. Potpuno ste izgubili osjećaj za svoja prava kao jedinstvenog i neponovljivog ljudskog bića.
Vježba samosvijesti je način da naučite kako postići da se vaše potrebe zadovolje. U vježbi samosvijesti učite kako reći ne i tražiti ono što želite. Učite postavljati nove tjelesne i emocionalne granice te granice htijenja i uma.
Knjige kao »Kad kažem 'ne ' osjećam se krivim« (When I Say No I Feel Guilty) Manuela Smitha, Fensterheimova »Kažete li 'da' kad želite reći 'ne'?« (Do You Say Yes When You Want To Say No?) i »Vaše savršeno pravo« (Your Perfect Right) Albertija i Emmonsa, sve donose korisne načine da naučite kako čvrsto držati poziciju i postići da se zadovolje vaše opravdane potrebe. Metode predstavljene u tim knjigama zahtijevaju vježbu.
Svatko od nas trebao bi stvoriti vlastiti Zakon o pravima. Moramo imati potpun o pravo na ostvarivanje svojih prava. U knjizi »Kad kažem 'ne' osjećam se krivim« Manuel Smith nud i na m sljedeći popis prava. Možete mu dodati i neko svoje pravo.
• Imate pravo prosuditi vlastito ponašanje, misli, emocije te pravo da preuzmete odgovornost za njihovo poduzimanje i posljedice.
• Imate pravo ne ponuditi nikakvo objašnjenje ni ispriku za svoje ponašanje.
• Imate pravo prosuditi jeste li odgovorni za prosudbu problema drugih.
• Imate se pravo predomisliti.
• Imate pravo griješiti i biti odgovorni za svoje pogreške.
• Imate pravo reći: Ne znam.
• Imate pravo biti neovisni o dobroj volji drugih prije no što se s njima suočite.
• Imate pravo donositi nelogične odluke.
• Imate pravo reći: Ne razumijem.
• Imate pravo reći: Baš me briga.
»Kad kažem 'ne' osjećam se krivim«
(When I Say No I Feel Guilty)
Dok volite sebe samog, prisjetite se kako ste voljeli onu osobu u početnoj vježbi. Da ju je netko vrijeđao ili napadao, što biste učinili? Da ste je vidjeli kako vrijeđa ili postiđuje sebe samu, kako biste se za nju pobrinuli? Pomislite na trud i energiju koje ste uložili u ljubav prema vlastitoj djeci. Hoćete li i sebe voljeti na jednak način? Uistinu ste toga vrijedni. Nikada nije postojao netko kao vi. Niti će ikad više postojati netko kao vi. Vi ste jedinstveni, neponovljivi i dragocjeni.
PONOVNO UOKVIRIVANJE POGREŠAKA*
Osoba određena stidom očajnički pokušava pokazati svijetu masku koja kaže: »Ja sam više od čovjeka.« ili »Ja sam manje od čovjeka.« Biti više od čovjeka znači nikada ne griješiti. Biti manje od čovjeka znači vjerovati da ste sami pogrešni. Da bi se održala ljubav prema samome sebi najvažnije je izlaziti na kraj sa svojim pogreškama na zdrav način. Ponovno uokvirivanje pogrešaka način je da se to postigne.
Ponovno uokvirivanje u smislu u kojem koristim ovaj izraz, znači promijeniti vaše tumačenje ili stajalište. Stavljate novi okvir na sliku ili na događaj da biste promijenili način na koji ga promatrate. Ovaj novi okvir promijenit će značenje loga događaja za vas. Ponovno uokviriti pogreške znači naučiti razmišljati o njima tako da ih se prestane smatrati katastrofom. Umjesto kao užasnu katastrofu svoje pogreške promatrate kao prirodne i vrijedne dijelove svojeg života. Upravo je to svrha vašeg zdravog stida. Kada ste u dodiru sa svojim zdravim stidom, znate da možete pogriješiti te svoje greške iskoristiti da naučite nešto novo ili kao upozorenja da zastanete i pogledate što činite.
POGREŠKE KAO UPOZORENJA
Pogreške su kao znak u automobilu koji vas upozorava na opasnosti vožnje bez sigurnosnog pojasa. Ako vas kazne zbog prebrze vožnje, to može biti upozorenje da morate voziti sporije i usredotočiti se na vožnju. Takva pogreška mogla bi vam u krajnjem slučaju spasiti život.
Toksični stid, sa svojom maskom perfekcionizma, mijenja ovo upozorenje u moralnu optužbu. Postajete tako zaokupljeni vlastitom obranom protiv unutarnjih kritičnih glasova da vam promakne mogućnost da poslušate na što vas upozorava pogreška. Steknite naviku da svoje pogreške ponovno uokvirite kao upozorenja. Usmjerite se na upozorenje, a ne na krivnju.
POGREŠKE DOPUŠTAJU SPONTANOST
Svijest o tome da možete griješiti i da ćete griješiti dopušta vam da živite svoj život vitalno i spontano. Zdravi stid uvjet je kreativnosti. Svijest o tome da ćete činiti greške dopušta vam da tražite nove informacije i nova rješenja. Ona vas sprečava da vjerujete kako već sve znate. Strah od grešaka ubija vašu kreativnost i spontanost. Hodate kao po jajima, uvijek se bojite reći što mislite ili osjećate. McKay i Fanning pišu:
Ako vam nikada nije dopušteno reći nešto krivo, možda nikada nećete uspjeti reći nešto pravo, reći nekome da ga volite ili nećete uspjeti nekoga povrijediti ili utješiti.
POGREŠKE KAO UČITELJI
Nem a načina da naučite bilo koju zadaću ili vještinu ne griješeći. Proces učenja definiran je kao sukcesivno približavanje. Promatrajte djecu kako uče hodati. Ona doslovno uče hodati padajući. Svaki put kada padnu, ona prilagode svoju ravnotežu i pokušaju iznova. Svaki promašaj tvori sukcesivno približavanje. Na posljetku, ona prohodaju.
Pogreške su vrsta povratne informacije. Svaka nam pogreška govori što moramo ispraviti. Kako ispravljamo pogrešku za pogreškom, približavamo se najdjelotvornijem ponašanju.
Kao učitelju poznato mi je da oni učenici koji se boje pogrešaka imaju problema s učenjem. Oni se boje prihvatiti novu građu zbog mogućnosti da je ne razumiju. Takvi učenici prihvaćaju prvi posao koji im je ponuđen . Često ostanu na tom poslu čitav život. Previše se boje naći novi posao jer bi se morali suočiti s novim procedurama i izazovima. Oni neće doći do daljnjeg i višeg obrazovanja jer su im neizbježne pogreške jednostavno previše mučne.
McKay i Fanning i ovo lijepo kažu:
Uokvirivanje pogrešaka, kao nužna povratna informacija u procesu učenja, oslobađa vas i omogućava vam da se opustite i usredotočite na postupno svladavanje novog za datka. Pogreške su informacija o tome što ide, a što ne ide. One nemaju nikakve veze s vašom vrijednošću ili inteligen cijom. One su jednostavno koraci prema cilju.
Uobičajene vrste pogrešaka
Postoje neke uobičajene vrste pogrešaka. Deset najčešćih jesu:
1. Pogreške u podacima. Vi zapišete telefonski broj kao 529-6188, a on zapravo glasi 529-6185.
2. Pogreške u prosudbi. Odlučite kupiti jeftinije cipele, a one izgube oblik nakon šest mjeseci.
3. Prozirne laži. Kažete da ste bolesni i naletite na svojeg šefa u dućanu.
4 Odugovlačenje. Neprestano odgađate posjet zubaru. Sada je vikend, a vi imate divlju zubobolju.
5. Zaboravljivost. Krenete na zabavni shopping-izlet i zaboravite novac.
6. Propuštene šanse. Zlato koje ste odlučili ne kupiti po
$48 po unci sada je $432 po unci.
7. Pretjerivanje. Pojeli ste sve do kraja i sada vam je cijele noći zlo.
8. Rasipanje energije. Radite na rukopisu pod nazivom
»Mjesta u srcu« i pojavi se film pod upravo tim naslovom. (To se meni dogodilo.)
9. Neuspjeh u dolasku do cilja. Krećete na ljetovanje na more, a još uvijek ste debeli.
10. Nestrpljivost. Pokušavate povući ribu u čamac, a ona se otrgne s udice.
Ovom bi se popisu mogle dodati još mnoge kategorije. Sve je to za ljude. Prirođeno je homo sapiensu. Zajednička nit koja se provlači kroz sve spomenute primjere jest: pogreška je uvijek proizvod pogleda unatrag. McKay i Fanning pišu:
Pogreška je sve ono što učinite, a za što poslije, kada o tome razmislite, poželite da ste učinili drukčije. To vrijedi i za sve ono što niste učinili, a za što poslije, kada o tome razmislite, poželite da ste učinili.
Pogled unatrag ono je što je poslije tako jasno. Ključna riječ jest poslije. Buduća interpretacija je ta koja neki čin pretvara u pogrešku. Pogreška je oznaka koju pripisujete u retrospektivi.
U samom trenutku čina uvijek odabirete onaj način koji će najvjerojatnije zadovoljiti vaše potrebe. Prednosti u to vrijeme prividno pretežu nad nedostacima. Naš čin u svakom danom trenutku ovisi o našoj svjesnosti. McKay i Fanning definiraju svjesnost na sljedeći način:
Svjesnost je stupanj jasnoće kojom primjećujete i razumi jete, svjesno ili nesvjesno, sve one čimbenike koji se odnose na trenutnu potrebu.
Pogreške su rezultat kasnije interpretacije. Stoga pogreške nemaju nikakve veze sa samopoštovanjem. Ako označite svoj izbor kao loš jer je bio pogreška u svjetlu kasnije svjesnosti, na kraju ćete kažnjavati sebe zbog činova koje niste mogli izbjeći. Bolje oznake za vaše prošle pogreške bile bi nepromišljeno, nekorisno ili nedjelotvorno. Ovi su nazivi točnija ocjena vašeg suda.
Širenje svjesnosti očito je nužn o povezano s problemom grešaka. Ako ste skloni griješiti, mogli biste misliti na širenje svoje svijesti dok se približavate činu. To je najkorisnije rješenje. Beskorisno je zaklinjati se da nikada nećete ponoviti istu pogrešku jer ćete ponovno učiniti isto ne proširite li svoju svjesnost.
Izjava da ste uvijek donijeli najbolju odluku koja je bila moguća ne oslobađa vas odgovornosti za vaše pogreške.
Odgovornost znači prihvaćati posljedice svojih činova. Svaki čin nosi sa sobom posljedice. Postati odgovorniji znači proširiti svoju svjesnost da biste bili svjesniji posljedica svojeg izbora.
Kako otvarate svoj stid prema van, vaša svjesnost raste. Osoba određena stidom ima vrlo nisku razinu svjesnosti jer blokirane i sputane emocije utječu na sposobnost da mislite i budete svjesni. Internalizirani stid stvara vrstu tunelskog vidokruga, koji opet sužava svjesnost i manifestira se u iskrivljenom mišljenju. Dok osoba liječi svoj stid različitim postupcima otvaranja prema van, svjesnost raste. Vaš mozak počinje izlaziti iz zatvora.
NAVIKA SVJESNOSTI
McKay i Fanning opisuju jednostavan postupak koji nazivaju navika svjesnosti. Oni predlažu određena pitanja koja postavljate sami sebi kada promišljate vjerojatne posljedice, kratkoročne i dugoročne, bilo koje značajne odluke koju trebate donijeti. Evo tih pitanja:
• Jesam li već doživio ovaku situaciju?
• Kakve negativne posljedice sam imao ili bi se one mogle očekivati od odluke koju namjeravam donijeti?
• Jesu li posljedice toga vrijedne, kada uzme m u obzir što očekujem da ću dobiti?
• Znam li za neku alternativu s manje negativnim posljedicama?
Glavna značajka navike svjesnosti jest posvetiti se sebi samome. Posvetite se preispitivanju vjerojatnih posljedica svakog svojeg značajnog čina. To je odluka da volite sami sebe. To je odluka da odvojite vrijeme kako biste odvagnuli i procijenili posljedice svojih izbora. Uostalom, vaši izbori građa su od koje je sastavljen vaš život!