O D L U K A

 

„Ja sam  izabrao put istine i pred oči stavio sam odredbe tvoje.“  Ps. 119,3

Nakon jedne neprospavane noći pokušao sam slijedećeg dana osloboditi se mukotrpnih misli, napornim radom u kancelariji.

Navečer u 7,30 bio sam opet u stanu, gdje je jučer  bio sastanak. Na moje veliko iznenađenje također je i mladić već bio prisutan. Pričao mi je, da je poslodavac došao u 4 sata popodne i predomislio se je, da posao, koji je predviđen za ovu večer, odgodi na slijedeći dan.

Bio sam sa mladićem sam. Kad je kucalo 7,30 on je pao, na isti način kao prethodnog dana, u meni nejasno stanje, opet je pozdravio sa „Bog, za pozdrav !“, pružio mi ruku i  rekao: „Ja se radujem, da si ovdje ostao, jer ja ti imam mnogo toga reći. Ali najprije moram privesti kraju zadnju točku mog jučerašnjeg predavanja. Rekao sam ti, da o tome želim govoriti, samo kad smo sami.“

I on je započeo razvijati sliku životnog puta velikog dijela svećenika. Slušao sam ga potresen i žalostan. Tad mi se obratio s velikom srdačnošću i rekao: „Sad budi posve otvoren i povjerljiv prema meni. Jer ja znam, da je od jučer u tvojoj nutrini sve uzdrmano i da se više ne snalaziš.“

Od uzbuđenja podrhtavao mi je glas i ja sam odgovorio: „Ti imaš pravo ! Moje su misli pobrkane. Ja ne znam, što bih trebao misliti o svemu. Molim te, pouči me o svemu i reci mi, prije svega, tko si ti i kako je moguće, da ti govoriš preko ovog mladića.?“

„ Ti imaš pravo, da me najprije upitaš, tko sam ja. Vi trebate prije svega provjeriti duhove, koji vam govore, da  li su od Boga, kako ne biste postali žrtve zlih duhova, koji vas mogu tjelesno i duhovno uništiti, a ne reći istinu, nego laž i tako vaš život voditi uništenju. – Ja ti se zaklinjem Bogom, da sam dobar Božji duh, i to jedan od najviših duhova. Moje ime zadrži za sebe  !“

Sad je rekao svoje ime.

„Ja sam onaj, koji sam te ovamo doveo. Ja te želim poučiti, po opunomoćenju Boga, a ti opet pouči svoje bližnje !“

Ja sam nisam znao, kako mi je i što se u meni događa.

„ Sad želim početi“, nastavio je, „poučiti te o tome, što se ovdje zbiva. – Ti misliš, da je to, što ovdje doživljavaš, nešto posve novo i nečuveno. No to je staro kao i čovječanstvo. Od dana prvih ljudi – sve do danas, duhovni je svijet stupao u kontakt s ljudima. Kako svijet dobrih duhova tako i zlih. Ti su u starim dokumentima, koje nazivate Stari Zavjet, često čitao, da je Bog govorio ljudima. Bog je govorio Adamu, Kajinu, Abrahamu, Izaku, Jakobu, Mojsiju i mnogim drugima… Kako si to zamišljaš ? Bog je duh. Jedan duh nema materijalna usta i materijalni glas, da bi mogao govoriti na način, kako govore ljudi. Kako je dakle Bog govorio nekada ovim ljudima ?“

„Ja ne znam,“ bio je moj odgovor. (Moji crkveni učitelji o tome danas jako malo znaju ! o.p.)

„ I kako si objašnjavaš pojavu trojice muževa  kod Abrahama ? On je znao, da oni nisu ljudi, nego Božji glasnici. On im je ipak dao jesti i dogovarao se s njima o uništenju gradova Sodome i Gomore. Kako si objašnjavaš ove događanje ?“

Nisam mogao ništa odgovoriti. Ja sam sve to sto puta čitao i pričao djeci u školi. Ali  k a k o   je uslijedio u Bibliji navedeni saobraćaj duhova sa ljudima, o tome nisam nikada čuo i nisam o tome razmišljao.

On je nastavio da mi o tome drži predavanje. Ali mu ja nisam mogao dati ispravne odgovore.

„ Ti znaš, da vi ljudi imate različita sredstva prenositi saopćenja onima, koji su vam udaljeni. Vi im pišete pisma, telefonirate ili telegrafirate, a sada koristite eterične valove preko radija. – Tako i svijet duhova, koji je od vas fizički udaljen, ima razna sredstva stupiti s vama u kontakt na način, koji vam je shvatljiv.“

„ Ali vi ljudi današnjice ne razmišljate o ovim stvarima. Vi čitate o tome, ali to je mrtvo čitanje.“

„ Uzmi silnu Mojsijevu povijest ! Tamo nalaziš, da je  „anđeo Gospodnji“ govorio iz gorućeg grma; da je Bog svakog dana Mojsiju davao pouke, što treba činiti; da je  „anđeo Gospodnji“ išao pred Izraelskim narodom u stupu oblaka i iz njega govorio; da je Mojsije pitao Boga, kadgod je htio i da mu je Bog odgovarao.“

„ Ali je i narod mogao pitati Boga. To je bilo u šatoru objavljivanja pred logorom, u kojem je Mojsijev sluga Jošua morao stalno biti prisutan i stoga ga nije smio napuštati. – Sad razmisli o tome, zašto je mladi Jošua stalno morao biti prisutan u šatoru ! Možda je to bilo povezano sa pitanjima, koja su bila upućena Bogu ?“

Munjevito mi je, kroz moje misli, pao odgovor i ja sam rekao: „To je bilo s Jošuom isto kao s ovim mladićem ovdje?! Kao što ti koristiš tijelo ovoga mladića, da bi govorio sa mnom, tako se je onda duhovni svijet služio s Jošuom ?“

„ Ti si ispravno shvatio“, rekao je. „Samo moraš znati, da je u rijetkim slučajevima bio sam Bog, kad u Bibliji stoji: „Bog govoraše !“  Jer Bog u pravilu govori preko svojih duhovnih glasnika.“

„ Također ne trebaš misliti, da se duhovni svijet stalno služi jednim čovjekom, kad vam želi govoriti. Postoje za duhove mnoga sredstva, da stupe s vama u kontakt.“

„ Tako saznaješ, da je Bog govorio preko „običnog stupa“.  U mnogim slučajevima saobraćaj sa duhovima bio je omogućen preko dara „vidovitosti“ i „sluhovitosti“ pojedinih ljudi. Božji razgovor sa Adamom i Evom i sa mnogima u kasnija vremena, odvijao se je metodom „sluhovitosti.“

„ Osim toga postojalo je još jedno sredstvo, kojim se je često koristilo kod Izraelaca, da se pita Boga. To je bio „prsni štiti“  na haljini velikog svećenika,  koji se je zato zvao „proročki štit.“ O točnom procesu ove vrste  pitanja Boga poučit ću te kasnije.“

„ Ali nije se uspostavljao ovaj kontakt sa svijetom duhova samo u Starom Zavjetu, nego u istoj mjeri i u Novom Zavjetu. Sva Evanđelja i naročito Djela apostolska sadrže veliki broj izvještaja o objavi duhova. – Sam je Krist svima, koji vjeruju, obećao da će im poslati Božje duhove. Zbivanja kod Bogoslužja prvih kršćana, koja si danas ne možete više objasniti, nisu bila nešto drugo, nego dolazak i odlazak iz svijeta duhova. Oni su govorili kroz nekog stranim jezikom, kod drugog na materinjem jeziku prisutnih, netko je treći dobio snagu liječiti bolesne, dok su opet drugi dobivali druge darove, već prema tome kako su pojedinci bili sposobni, da određenim darovima budu instrumenti u ruci duhovnog svijeta. To je u ono vrijeme bilo nešto svakidašnje i smatrano nečim što je samo po sebi razumljivo.“

„ Ovaj saobraćaj duhova nije prestao sa prvim kršćanskim vremenom, kako ste to čuli od strane crkava. On će postojati kroz sva vremena. Jer to je jedini put, kako možete doznati istinu.“

„ Svakako to ovisi o ljudima, da li žele stupiti u kontakt s Božjim duhovima ili ne. Također i u Starom Zavjetu bilo je, kad je posve prestao kontakt svijeta dobrih duhova  sa ljudima. Bila su to vremena udaljenosti od Boga.“

„ Također su i danas ljudi vrlo velikim dijelom udaljeni od Boga i predaju se zlu, unatoč mnogih crkava, koje gradite. Kad bi se današnje čovječanstvo u svojoj nutrini opet približilo svom Bogu, kao nekad u vremenima Starog Zavjeta i u prva kršćanska vremena, tad bi se opet obnovile čudesne stvari, o čemu vam govore ona vremena. Radi se o istom Bogu, onda i danas. On ljubi svoja stvorenja isto tako kao onda i on ne poznaje privilegiranost osoba.“

„ Danas budi zadovoljan  s ovim općim poukama. O pojedinostima saobraćaja duhova s vama ljudima bit ćeš, tokom vremena, točnije poučen, ako to želiš i ako želiš preuzeti zadaću, koja ti je namijenjena. Ne ćeš nikada biti prisiljavan. Ti imaš slobodnu volju. Ti možeš ponuđeno prihvatiti i svjedočiti o istini –  ili je odbiti i ići i dalje svojim dosadašnjim putem. Ako budeš spreman prihvatiti, tad ćeš morati prinijeti veliku žrtvu. Ti ćeš biti proganjan zbog pravde i istine. Ali ti ćeš naći pravi mir. Ali ako odbiješ Božji dar, tad ćeš za to snositi odgovornost. Odluči sam ! Ovako ili onako !“

„ Ti ništa ne trebaš slijepo prihvatiti, nego  provjeravaj, da li se radi o istini ili o vještom zavaravanju zloga. Ti se ne trebaš zadovoljiti s onim, što čuješ od mene. Ti moraš sakupljati iskustva na ovom području vlastitim gledanjem, neovisno o onom, što ovdje čuješ.“

„ Stoga te na koncu molim: Potraži u svojoj župi osobe, koje o ovim stvarima još ništa ne znaju. Organiziraj s njima tjedni sastanak u molitvo i tumačenju Pisma, kao što su to činili prvi kršćani. I točno promatraj, što će se dogoditi. Tako ćep imati priliku, da ono, što tamo doživiš, usporediš s onim, što ovdje vidiš i čuješ.“

„ Pored toga organiziraj tako, da svake nedjelje navečer u 8 sati budeš ovdje, u ovom krugu, da mogu nastaviti s mojim poukama.“

„ Ja sam spreman,“ rekao sam, „nedjeljom doći ovdje, kolikogod mi bude moguće. Ali ne mogu odlučiti u mojoj župi, među onim jednostavnim seljacima, izabrati osobe za takve susrete. To  bi u malom selu bilo neobično, čije posljedice nije moguće predvidjeti. Osim toga ne bih znao, koga bih mogao izabrati.“

„ Ako se samo želiš odlučiti, tad će sve drugo već uslijediti“, odgovorio je na moje primjedbe. „Ti ne moraš.  Sve je podvrgnuto tvojoj slobodnoj volji. Ali ja ti to želim predložiti. – A sada želim zaključiti.“

Kao dan prije, ruke je podigao za blagoslov i izgovorio je riječi: „Neka te Bog čuva ! Neka ti dadne snagu izvesti njegovu volju ! Amen! – Bog za pozdrav !“

Mladić se je opet nagnuo i za par trenutaka došao je k sebi. On nije ništa znao od svega, što se je zbivalo.

Sve pokušaje, da sve to prirodno objasnim, morao sam opet odbaciti. Oni nisu dostajali, da objasnim ni najmanji dio onog, što sam doživio.

Ono, što me je najviše ispunjavalo u nutrini, to je bila mirna jasnoća i uvjerljivost onoga, što sam ovdje prvi put čuo. Tako je mogla djelovati samo istina. Ovom djelovanju nisam se mogao oduprijeti, iako sam pokušavao.

Postalo mi je posve jasno mnogo toga u Bibliji, što dosada nisam razumio. U svemu tome bio sam tek na početku. Stavljene su mi na uvid cjelovite pouke o svim međusobnim vezama. Ja sam trebao ponuđeno samo prihvatiti. Još više ! Ja se nisam trebao zadovoljiti s onim, što sam ovdje čuo. Ja sam trebao crpsti iz jednog drugog izvora, neovisnog od ovoga, da bi bio siguran. Ja bih  se također trebao, u mojoj župi, sastati sa jednostavnim, neiskusnim ljudima sa sela, koji o „spiritizmu“ nemaju pojma i obavljati jedne vrste Bogoslužja, po primjeru prvih kršćana, bez ikakvog stranog utjecaja. Da li bih se stvarno trebao odvažiti za to ? Što će reći ljudi ? Osjetio sam, kako je u meni porastao osjećaj ljudskog straha. – Ne će li me moji vlastiti župljani smatrati duhovno poremećenim, ako poduzmem tako nešto ? – I ako moji duhovni poglavari o tom saznaju, to bi me moglo stajati mog položaja ? –

U meni je bjesnila borba. Za koju stranu, da se odlučim ? Osjećao sam, da se sada moram odlučiti. Nikada u svom životu nisam se tako duboko molio Bogu, kao ovog dana. Konačno sam odlučio slijediti dane upute, također pod najtežim osobnim žrtvama, također i pod gubitkom mog položaja i moje  egzistencije.

Odluka je dakle pala. Potom sam bio u nutrini posve miran i s velikim pouzdanjem gledao sam buduća zbivanja.