Haruki Murakami

O čemu govorim kada govorim o trčanju

 

 

P R E D G O V O R

PATNJA JE STVAR IZBORA

Postoji mudra izreka koja otprilike ovako glasi: pravi gospodin nikada ne govori o ženi s kojom je prekinuo ili o tome koliki je porez platio. Zapravo, ovo je obična izmišljotina. Upravo sam je izmislio. Ispričavam se! Da takva izreka doista postoji, vjerujem da bi u njoj postojao i jedan prešutan uvjet: pravi gospodin nikada ne bi smio iznositi detalje o tome što sve čini da bi bio zdrav. Jer, pravi gospodin ne hvali se onim što poduzima da bi bio dobra zdravlja. Barem ja tako gledam na to.

Kao što svi znamo, ja nisam gospodin, pa se možda ne bih trebao brinuti, ali prilično sam neodlučan po pitanju pisanja ove knjige. Možda vas se ove moje riječi mogu dojmiti kao izvrdavanje, ali ovo je knjiga o trčanju, a ne rasprava o dobrom zdravlju. Nemam namjeru davati savjete tipa: "E pa gospodo, trčite svakodnevno da biste bili zdravi!" Ovo je naime knjiga u kojoj sam sakupio svoje misli o tome što je tijekom desetljeća trčanje značilo za mene kao pojedinca.

Također, ovo je knjiga u kojoj se bavim raznim temama i o njima glasno razmišljam.

Somerset Maugham jednom je napisao da se u svakom brijanju krije filozofija. Sasvim se slažem. Koliko god se prozaičnim mogao činiti neki postupak, dovoljno dugo ga ponavljajte i postat će kontemplativan, čak meditativan čin. Kao piscu a potom i kao trkaču, ne čini mi se da me pisanje i objavljivanje knjige o vlastitim razmišljanjima o trčanju odveć skreće s uobičajenog životnog puta. Vjerojatno sam odveć savjesna i marljiva osoba, ali ne mogu se prihvatiti bilo čega a da ne zapišem misli o tome. Zato sam morao zaposliti ruke i zapisati ove riječi. Inače, nikad ne bih spoznao što mi sve trčanje znači.

Jednom zgodom ležao sam u hotelskoj sobi u Parizu i čitao International Herald Tribune, kad sam naišao na zanimljiv članak o maratonu. U njega je bilo uvršteno i nekoliko razgovora s poznatim maratoncima, i svakog od njih pitali su kakvom se osobitom magijskom izrekom služe da bi za vrijeme utrke bili neprekidno nadahnuti. Zanimljivo pitanje, pomislio sam.

Duboko su me se dojmile raznolike stvari o kojima su ti trkači razmišljali u utrci dugoj 42 km.

To samo pokazuje koliko je svaki maraton naporno natjecanje. Ako si stalno ne ponavljate neki oblik magijske izreke, nema šanse da uspijete.

Jedan trkač je govorio o magijskoj izreci kojoj ga je njegov stariji brat, također trkač, naučio i koja ga prožima još otkad se počeo baviti trčanjem. Evo te mantre: Bol je neminovna.

Patnja je stvar izbora. Recimo da trčite i počnete razmišljati: "Ovo me baš boli, ne mogu dulje izdržati." Ta vrsta boli neizbježan je dio stvarnosti, ali o tome može li dulje izdržati ili ne, odluku donosi jedino trkač. To u priličnoj mjeri sažima najvažnije značajke trčanja maratona.

Prošlo je desetak godina otkako mi je sinula ideja da napišem knjigu o trčanju, ali godine su prolazile a ja sam u svojim razmišljanjima pokušavao pronaći pravi pristup temi. No, nikad nisam sjeo za stol i počeo je pisati. Trčanje je prilično široka tema o kojoj bi se štošta dalo pisati; shvatio sam da je jako teško odrediti o čemu bih točno trebao pisati.

Ipak, jednog sam trena odlučio da jednostavno trebam iskreno zabilježiti ono što mislim i osjećam o trčanju i držati se vlastitog stila. Pomislio sam daje to jedini način da se pomaknem s mrtve točke i tako sam u ljeto 2005. počeo pisati ovu knjigu, dio po dio, da bih je završio u kasnu jesen 2006. Osim što sam na nekoliko mjesta citirao pojedine rečenice iz knjiga koje sam već objavio, glavninu ove knjige čine moje misli i osjećaji iz stvarnog života. Primijetio sam jednu bitnu stvar: pisati iskreno o trčanju i pisati iskreno o samom sebi za mene je gotovo jedno te isto. Stoga vjerujem da ovu knjigu treba čitati kao uspomenu koja ponajviše pripovijeda o samom činu trčanja.

Premda ništa iz ove knjige ne bih nazvao filozofiranjem, u njoj se ipak može naći svojevrsno objašnjenje onoga što bismo mogli nazvati naknadnim životnim lekcijama. One možda nisu od velike važnosti, ali predstavljaju osobna iskustva koja sam doživio nakon što sam počeo trčati čitavim svojim tijelom, pa sam tako otkrio da je patnja stvar izbora. Ovo možda nisu lekcije koje se mogu primijeniti uopćeno i to samo zato što ovdje pišem o samome sebi, zapravo o osobi kakva jesam.

Kolovoz 2007.