Novi zavjet

Stari zavjet bio je zamišljen da ujedini židovsku rasu i da im pruži vjeru koja će im zbiti redove. Njegov cilj bio je da pruži ujedinjenu solidarnost, kakva nikada, ni prije ni

poslije, nije postignuta, kao i da im pruži cilj, pravac i program za osvajanje i pljačkanje ostatka svijeta.

Vrlo rano u svojoj povijesti Židovi su shvatili jednu zapanjujuću činjenicu o ljudskoj prirodi. Otkrili su koliko začuđujuće moćno oružje predstavlja religija, kako u napadu tako i u obrani, građenju i razaranju.

Ovo otkriće su kapitalizirali do same krajnjosti, tijekom svoje duge i mučne povijesti.

Vještom uporabom i manipulacijom religijama, ne samo da su opstali, nego su i napredovali, izgradili solidarnost rase koju nitko drugi nije postigao, uništili sve neprijatelje (a svi drugi narodi su njihovi neprijatelji), iako su ti neprijatelji možda i sto puta moćniji od njih samih.

Sve ovo postigli su fantastično vještim korištenjem religije. Krajnje je vrijeme da mi, Bijela rasa, također, zgrabimo ovo moćno oružje u svoje ruke, radi vlastitog dobra.

I dok je judaizam bio stvoren da ujedini Židove u čvrstu zajednicu, kršćanstvo je s druge strane, također židovska kreacija, bilo zamišljeno da učini upravo suprotno židovskim neprijateljima - da ih podijeli, zbuni i uništi. Novi zavjet su također napisali Židovi - on se vrti oko ličnosti Isusa Krista, za koga se već u prvom poglavlju Novog zavjeta (Evanđelje po Mateju) kaže da je direktni potomak Abrahama, Izaka, Jakova, preko Davida i preko Josipa i Marije i gdje se veliki naglasak stavlja na to da je on čistokrvni Židov. U Evanđelju po Luki, kaže se da je Krist bio obrezani Židov. Kršćanstvo nije napravljeno za Židove, već je zamišljeno da uništi Bijelu rasu, silu toga vremena - Rimljane i Bijelu rasu općenito. Nije bilo zamišljeno da ujedinjava i učvršćuje, što je Stari zavjet uradio sa Židovima, već je napravljeno da dijeli, zbunjuje i uništava Bijelu rasu.

Zbog toga stavljamo Novi zavjet kao drugu po redu knjigu od velike važnosti, najveće važnosti, koju su napisali Židovi po njihovom programu u cilju uništenja Bijele rase.

Nije samo Krist bio obrezani Židov, već su to bili i Matej, Marko, Ivan, Petar i svi ostali takozvani apostoli, sa mogućim izuzetkom Luke. No, i Luka je stalno išao sa Pavlom, koji je bio Židov i koji je navodno napisao praktično pola Novog zavjeta, tako da je potpuno bio pod njegovim utjecajem. Dakle, nezavisno sa koje strane mu priđemo, Novi zavjet su napisali Židovi i on je njihovo djelo.

Poklonicima kršćanstva se stalno i iznova tisuću godina ponavlja da su Novi zavjet i njegov govornik Isus Krist, donijeli svijetu “blage vijesti”. Slušamo kako su donijeli “mir na zemlji, dobru volju svim ljudima”. To glasnogovornici kršćanstva, znani kao propovjednici, pastori, svećenici, popovi, itd..., neprestano iznova ponavljaju. Ovo je utkano u mnoge himne, govore i slogane, tako da poklonici postaju jednostavno hipnotizirani time i uzimaju to zdravo za gotovo.

Problem mnogih ljudi koji ispovijedaju kršćanstvo jest taj što se nikada nisu potrudili da zaista pročitaju Novi zavjet, za koga tvrde da su mu posvećeni. Oni koji su ga pročitali površno ili djelomično, nisu uspjeli spojiti sve kockice i vidjeti o čemu se radi. Dok predano kopaju i lutaju po labirintu nemogućih kontradikcija i besmislenih općenitosti, ni ne sanjaju da je svrha ove knjige da zbuni, podjeli i demoralizira Bijelu rasu.

Međutim, ne bi trebalo biti teško razumjeti Evanđelje po Luki, 12:51 do 12:53, gdje Krist doslovno kaže: “Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve”. Da li ovo zvuči kao mir na zemlji i dobra volja svim ljudima? Ako pitate vašeg propovjednika da vam to objasni, on će vam sat vremena govoriti dvosmisleno, a kada odete od njega bit ćete toliko smeteni da ćete pomisliti da on vjerojatno ima odgovor, mada ga vi ne razumijete. Činjenica je da on nema nikakav odgovor. Činjenica je da ovaj odlomak izražava namjeru i cilj Novog zavjeta jasnije od bilo kog drugog navoda.

Moramo zapamtiti da je Novi zavjet osnova kršćanstva, a da se kršćanstvo rascvjetalo samo među narodima Bijele rase. Njega su, naravno, Židovi odbacili, odbacuju ga i dvije tisuće godina kasnije. (I to usprkos činjenici da su Krist i njegovi učenici bili u potpunosti židovska grupa, kako nam kaže Novi zavjet). Ali, kako to Novi zavjet uspijeva podijeliti i rascijepati obitelj, pojedince, naciju, pa i samu Bijelu rasu?

To je najjasnije rečeno u Besjedi na gori, koju svatko može pročitati u 5., 6. i 7. poglavlju Evanđelja po Mateju. Većina samoubilačkih savjeta i učenja koji su dati bijelim ljudima nalaze se u ovim kratkim poglavljima, ali ne sva. Još mnogo razornih savjeta i filozofije, koja je srušila Rimsko carstvo, nalaze se mjestimično po ostalim poglavljima Evanđelja po Mateju, Marku i Ivanu. Veliki dio takozvanog “novog učenja” neprestano se ponavlja kroz cijeli Novi zavjet, ali posebno u Evanđeljima. Crkva ova četiri evanđelja smatra kamenima temeljcima kršćanske vjere.

Ali, prije nego što uđemo u samoubilačka učenja utkana u Besjedi na gori, želim da jednom zauvijek pobijem lažljivu tvrdnju da je kršćanstvo donijelo “dobre vijesti” ili “blage vijesti”. Naprotiv, to je učenje i filozofija mraka i propasti.

Nesumnjivo najteža optužba koja se može podići protiv kršćanstva je ta što je ono u umove milijuna, možda milijardi ljudi, još u najranijem, nježnom djetinjstvu, unijelo najopakiji i najstrašniji koncept koji je pokvaren ljudski um mogao smisliti. Govorim o samoj ideji pakla. Ovakav gnusni koncept mogao je doći samo iz najvećih dubina izopačenog, kolektivnog, židovskog uma.

Možete li zamisliti pokvareniju, izopačeniju ideju, puniju mržnje, od slanja ljudi u zatočeništvo, gdje im se potpaljuje vatra i oni gore zauvijek i za svagda, kroz cijelu vječnost, pa im se čak ne dozvoljava ni milost smrti? Svakako da ne bih želio da se mojim unucima zagade mozgovi jednom ovako gnusnom i jezivom idejom. Nikada u ljudskoj povijesti nije smišljen odvratniji i zvijerskiji koncept od ideje pakla, koja se nalazi u takozvanim “novim učenjima” Krista, koji je tobože donosio mir i ljubav svijetu koji ga je čekao.

Kad bi neki sadist stalno izvodio ovu vrst mučenja na životinjama, to jest kada bi ih polako mučio, paleći ih u kavezu, održavajući ih pritom na životu što je duže moguće, što biste mislili? Gnjev koji bi se podigao, doveo bi do toga da takva osoba završi obješena na najbližem stupu. Pa ipak, koliko puta je gori pakao - i da sam Gospod nametne takvo mučenje za cijelu vječnost, i to bićima koja je sam zamislio i stvorio. Kako je to strašno! Kako izopačeno! I to je blagi, dobri Bog koga trebamo obožavati? Samo je uvrnuti židovski um mogao smisliti ovakvu demonsku monstruoznost. Tko bi se nadao da će bijeli nežidovi biti dovoljno glupi da padnu na takvu izopačenost i da njoj uče svoju djecu.

Znamo kako su okrutni divljaci, kada tijekom ratnih pohoda muče svoje zarobljenike. Znamo za indijansku izopačenost da skalpiraju svoje zarobljenike, pošto su ih prethodno mučili dan ili dva. To je zločinački i necivilizirano, ali je ipak tisuću puta blaže i milosrdnije od slanja ljudi u pakao, u užarene zatočeničke odaje za mučenje, milijuna i milijarda ljudskih duša koje su tobože označene za vječnu torturu.

A tko je pripremio komad vrelog, usijanog ugljena za “vatru koja se nikada ne gasi; gdje toplina nikada ne prestaje a plamen vječno gori”? Pa naravno, naš dobri, uzvišeni, blagi Bog, pun ljubavi, eto tko.

I zbog čega bi naš dobri, blagi Bog sručio ovakvu osvetu na nas? Njegovim razlozima gotovo da nema kraja: možda niste pojeli pravu jabuku, to je bilo zabranjeno voće a niste baš bili sigurni oko toga. Ili možda pošteno razmišljate i dođete do zaključka da to baš nije u skladu sa onim kako se od vas očekuje da mislite i vjerujete, pa ćete stoga biti poslani u vječnu vatru pakla. Ili je možda netko bio žedan, a vi mu niste donijeli čašu vode u pravo vrijeme, te ste zato osuđeni na vječno prokletstvo; ili ste odani sljedbenik Muhameda, pa niste čuli mnogo o Kristu,  dakle, vjerujete u Muhameda i to će vas izložiti osveti Gospodnjoj; ili ste ponekad, u trenucima razočaranja, “ružili” Svetog Duha; to je “smrtni” grijeh koji se nikada ne oprašta i sigurno će vas dovesti među vječno usijanu vatru. U svakom slučaju, ima tisuće razloga zbog kojih ćete biti

zauvijek mučeni u vreloj vatri koja se nikada ne gasi i nema gotovo nikakvog načina da to izbjegnete. Tako kaže “sveta knjiga”.

Kakve su, dakle, “blage vijesti” i “dobre vijesti” koje je kršćanstvo donijelo svijetu? To uopće nisu “dobre vijesti”. One su vjesnici propasti. Navodno “dobre vijesti” su da postoji vječni pakao u koji ćete gotovo sigurno biti smješteni, ali čak i ako ga izbjegnete, nesumnjivo je da će, po zakonu velikih brojeva, većina vaših rođaka, braće i sestara, vaše djece, vaših roditelja - većina njih skoro sigurno završiti u paklu. To su “blage vijesti” koje je kršćanstvo donijelo svijetu. Ne mogu smisliti išta što bi bilo mračnije i depresivnije od ovakve poruke.

Naravno, pouka “dobrih vijesti” je, navodno, da je sada, kada ste saznali da postoji pakao i da gotovo sigurno idete u njega, Krist došao zamoliti svog Oca, koji je prilično osvetoljubiv i zahtjeva žrtvu u krvi, da svog sina zakuje za križ i pusti mu krv, a sve to da bi “okajao” vaše “grijehe”. Naravno, dok vam nisu rekli da ste nevaljalac, niski prljavi grešnik, koji stalno čini grijehe, vi to niste znali, pa je to još “dobrih vijesti” za vas.

Dakle, cjelokupna bijedna argumentacija o “dobrim vijestima” koje su vam predočene, mogla bi se svesti otprilike na sljedeće: donijete su vam “dobre vijesti” da postoji strašno mjesto zvano pakao, koje čeka na vas poslije smrti; da ste prljavi, bijedni “grešnik”, rođen u grijehu i da ćete gotovo sigurno otići na to grozno mjesto, pripremljeno za vas, gdje vrelina ne prestaje a “plamen vječno plamti”, da se morate potpuno promijeniti i morate biti drugačiji od onoga kakvim vas je priroda stvorila i da su svi zdravi instinkti koje je priroda u vas usadila radi vašeg samo očuvanja, loši i pogrešni; da morate biti ponovno rođeni i vjerovati u Gospoda, što god da to značilo, tako da vas on i njegova “milost”, što god da to značilo, spasi od vječnog prokletstva. To su, u najkraćem, “dobre vijesti” koje je kršćanstvo donijelo svijetu, u kojima je strah najvažniji činilac - strah od tog groznog, novog monstruma - pakla - kojim ste sasvim ispunjeni. Najvažnija karakteristika ovog bijednog učenja je strašna psihologija straha - tako da oni koji vjeruju u ovo smeće gotovo polude od straha i spremni su se pokoriti i učiniti gotovo sve što od njih zahtijevaju crkveni “pastiri”.

Naravno, ako se, s druge strane, potpuno podčinite volji crkve, onda postoji i nagrada, nebulozno mjesto zvano raj, ali njegov opis ni izdaleka nije tako precizan i dramatičan kao opis pakla. U svakom slučaju, sa ova dva psihološka oružja - sa mrkvom i batinom - sa rajem i paklom - kršćanstvo je uspjelo osvojiti Rimsko carstvo, uništiti ga i poslati najveću civilizaciju klasične povijesti u ponor mračnog Srednjeg vijeka.

Povijest nam pokazuje da su ova psihološka oružja djelovala i da se Rim raspao na komadiće.

Od dva psihološka oružja, strah - monstruozni strah od pakla - bio je daleko moćniji.

Pošto je čvrsto uspostavilo ova dva koncepta, raja i pakla (a posebno pakla), “novo učenje” je počelo naglašavati vjeru - vjerovanje u ono što ne vidite. Jednostavno rečeno, ovo znači - vjerujete u ono što vam kažemo, iako za to ne možemo pružiti ni najmanji dokaz. Bez obzira koliko besmisleno učenje bilo, samo ako uspijete natjerati ljude da u njega povjeruju, ono vrijedi kao da je istinito, usprkos nedostatku dokaza.

Cjelokupna židovska mreža je osvetnički propagirala ovo učenje među Rimljanima. Na nesreću, Rimljani su bili dovoljno glupi da kupe ovu vreću smeća, praćena učenjima koja su ih zaista iskidala na komade - pri čemu su posebno loši, samoubilački savjeti utkani u “Besjedi na gori”.

Iako su koncepti raja i pakla već spominjani u Starom zavjetu, bili su od minornog značaja i svakako nisu bili tako dramatično prikazani i stavljeni u centar kao u Novom zavjetu. Židovi su bili prvenstveno zainteresirani da savladaju svoje neprijatelje, počine genocid nad svim plemenima i gradovima do kojih mogu doći i da marširaju naprijed, uz blagoslov njihovog Gospoda, Jehove. Sve to imalo je za cilj da ujedini i oblikuje židovsku rasu.

Sa Besjedom na gori, u Novom zavjetu, međutim, potpuno je druga priča. Tu nalazimo da Krist širi potpuno nove savjete, a ti savjeti su takvi, da ćete, ukoliko ih slijedite, potpuno uništiti sebe, svoju obitelj i svoju naciju. A to je, dragi moji bijeli prijatelji, upravo ono zbog čega je ovo

učenje i napravljeno - ne da uništi Židove, koji su imuni na njega, ali ga prenose Bijeloj rasi, već da uništi neprijatelje - rimsku civilizaciju toga vremena posebno i Bijelu rasu općenito.

Kad spomenete Besjedu na gori prosječnom čovjeku, on nema ni najmaglovitiju ideju o čemu se tu radi, već misli da je to zbirka divnih, idealističkih fraza, koje možda nije lako ispuniti, ali zar ne bi bilo divno kada bi svatko zaista tako postupao?

A odgovor je, ne, ne bi bilo divno kad bi svatko tako postupao.

To bi nas uništilo i uništilo bi našu civilizaciju i našu rasu. Koncepti sadržani u Besjedi na gori su idealistički - oni su očigledno glupi i u potpunoj kontradikciji sa svim zakonima prirode. U kontradikciji sa svim dobrim, zdravim, čistim instinktima koje je priroda utkala u vas, radi vašeg samoodržanja i općenito, u potpunoj kontradikciji sa svim razumnim, dobrim zakonima koje je civilizacija izgradila tijekom tisuća godina.

Najveći dio Besjede na gori nalazi se u Mateju, poglavlja 5, 6 i 7, ali ovo se ponavlja i na drugim mjestima. Dodatne slične ideje su poprskane kroz čitava četiri Evanđelja te kroz ostatak Novog zavjeta.

Sada ćemo ispitati većinu važnih ideja koje su uključene u Besjedi na gori i vidjeti koliko su “divne”, “lijepe” i “idealističke”. Čineći tako, moramo stalno imati na umu što bi se dogodilo ukoliko bi, na primjer, jedna grupa, to jest Bijela rasa, prihvatila ova pravila igre, a druga grupa, to jest Židovi ne, već bi se držala vječnih zakona prirode, radi vlastitog opstanka. Ako gledamo iz ovog ugla, rezultati su katastrofalni po Bijelu rasu.

U Evanđelju po Mateju (5:3) Krist kaže: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!”, a u 5. stihu kaže: “Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!”. Kada su jednom ideje raja i pakla potpuno natopile umove kao da su realne, onda, naravno, svatko želi biti “blažen”. Stoga, ako želite biti “blaženi”, želite biti i “siromašni duhom” i “krotki”. I dok bi takva osoba obično bila seoska luda ili klaun, sada se ona uzdiže na nivo onoga tko će naslijediti zemlju i tko će otići u kraljevstvo nebesko i ne samo to, već će, iznad svega, biti “blaženi”. Svi znamo što znače riječi “siromašni duhom” - one označavaju osobu koja je glupa, tupava i neznalica. Riječ “krotki” (što je množina od krotak) nije toliko poznata običnim ljudima, pa ćemo pogledati u Websterov rječnik i vidjeti kako je on objašnjava. Webster daje tri varijante: 1) “Onaj koji ispoljava strpljenje ili dugo pati; podnosi nepravdu bez kukanja; blag”; 2) “nedostaje mu duha ili hrabrosti; pokoran, ukroćen”;

3) “nije nasilan ili jak, nježan, skroman, slab”. Onda rječnik daje sinonim - riječ “ponizan”.

Evo, dakle, opisa osobe koja je najpoželjnija u očima Božjim. Pošto nismo svi rođeni takvi, to jest glupi, neznalice, tupi, pokorni i krotki, trebamo dati sve od sebe da postanemo seoske lude, jer, naravno, svi želimo biti “blaženi”, zar ne?

Stalno moramo imati na umu da ovo samo Židov govori, što bi želio da bijeli čovjek bude. Nije li lakše pokoriti i opljačkati, zlostavljati i porobiti uplašenu i poniznu osobu, nego čvrstu, odvažnu, inteligentnu, hrabru i agresivnu ličnost koja zna svoja prava i ima dovoljno odvažnosti da brani svoj život, obitelj, imovinu i zemlju?

Ovakav koncept dobrovoljne poniznosti je u potpunoj suprotnosti sa zakonima prirode i predstavlja njihovo izopačenje. Svuda u prirodi preživljavaju snažni, odvažni, brzi i pametni, dok slabi i spori ostaju pored puta.

U Mat. 5:12, Krist kaže: “Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!”, a u Mat. 6:19, “Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu”. Posljedice ovakvog savjeta su, naravno, katastrofalne za Bijelu rasu, ako se sjetimo da se Židovi ne obaziru na ovakve idiotske savjete i da se oni primjenjuju samo na bijele nežidove.

Vama je rečeno da je potpuno besmisleno biti snalažljiv i štedljiv i biti graditelj, što su instinktivne karakteristike bijelog čovjeka. Od vas se traži da zaboravite osiguravanje vaše obitelji, planiranje budućnosti, razgranavanje poslova, stvaranje poduzeća ili bilo kog drugog konstruktivnog napora kojim biste se prirodno posvetili. Ako ste u prošlosti već napravili grešku i stekli neku imovinu, brzo to ispravite i riješite je se. Ovo, naravno, izuzetno pogoduje Židovu, koji

će biti na prvom mjestu, čekajući da je zgrabi čim je vi budete pustili. I dok Židov osigurava da dobije što mu pripada, sada i ovdje, on želi da osigura da ćete i vi dobiti vaše sada i ovdje, ali tako što ćete paziti što će biti poslije smrti i krotko se pomiriti sa njegovom pljačkom na ovoj zemlji, jedinom mjestu na kome se zna da je čovjek ikada postojao, duhovno ili bilo kako drukčije.

U ovom slučaju, a to se ponavlja kroz cijelu Bibliju, primjećujemo da se koriste non sequitur argumenti. Non sequitur na latinskom znači “ne slijedi”. Ovdje je, dakle, ključni argument da, navodno, nema koristi od pokušaja da se napreduje na ovom svijetu, ili pokušaja da se nešto uštedi, ili pokušaja da se skupi neko bogatstvo, zato što ovdje imate dvije nepremostive prepreke - hrđu i lopove, a na nebu nema ni hrđe ni lopova. Dakle, zaboravite na izgradnju, štednju, proizvodnju, planiranje budućnosti. Ovo je svakako, glupi, non sequitur argument. Ako su najgore stvari, o kojima na ovom svijetu trebamo brinuti, hrđa i lopovi, onda će to biti mirna plovidba. Osobno, nisam baš siguran da sam mnogo izgubio od hrđe, a vrlo malo sam, za sada, izgubio od lopova. Što se toga, dakle, tiče, općenito nisam uvjeren da su te dvije prepreke nepremostive. Isto tako nisam uvjeren da ne trebam graditi, planirati ili nešto stjecati.

Pošto smo uveli termin non sequitur, od sada ćemo ga koristiti gdje god u bibliji nađemo osnovu za njegovu primjenu.

Primjer za non sequitur bi otprilike bio ovakav: pada kiša, znači mora biti da je utorak. Naravno, svatko od nas zna da ne znači da je utorak radi toga što pada kiša, jer ona ponekad pada i srijedom, četvrtkom, petkom, subotom, nedjeljom i ponedjeljkom, a pored toga, bilo je mnogo utoraka kada kiša uopće nije padala.

To je, ukratko, non sequitur i on se naveliko koristi po cijeloj bibliji.

U Mat. 5:25, Krist nam daje ovakve savjete: “Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu.” A u 40. stihu istog poglavlja nas savjetuje: “I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu.” Ova dva savjeta u stvari govore isto, i ako bi čovjek poslušao te gluposti, uskoro bi ga pregazio svatko tko naiđe, a posebno drski pljačkaš Židov.

U suštini, oni kažu da nije bitno jesi li u pravu ili nisi, samo nemoj da se boriš kako bi zaštitio svoju imovinu - nego pusti da te pregazi tko god naiđe i neka ti odnese sve što imaš.

Ovo je, naravno, divno za onog drugog - posebno ako je Židov, ali je prilično razorno za tebe. Za tili čas bit ćete lišeni svega što ste stekli i za što ste radili, uključujući vaš dom, vaš novac, vaš posao i svaku imovinu koju ste možda mogli steći. I ovo je, naravno, u skladu sa konceptom po kome trebate biti seoska luda, “siromašni duhom” i “krotki”. Razuman i adekvatan odgovor na sve ovo bila bi stara izreka: “Budala i novac brzo se rastaju.”

Zapažamo da se i ovdje javlja idiotski non sequitur argument. Naime, zašto bi se ti branio na sudu, kad bi te sudac mogao baciti u tamnicu, pa je prirodno da se ne braniš.

U istom poglavlju, 5:29 i 30, Besjede na gori, daje nam se ovakav biser od savjeta: “Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga ... ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je...”. Ovo očigledno znači da ako su te tvoje oči ili ruke nagnale na grijeh, trebaš ih uništiti ili unakaziti te dijelove svog tijela. Ovo je ponovno non sequitur argument podignut do nivoa krajnjeg idiotizma. Prvo, ni oko ni ruka ne igraju nikakvu ulogu u donošenju odluka. Ako bismo slijedili ovaj glupi savjet, ova zemlja bi bila preplavljena jednookim i jednorukim bespomoćnim budalama koje bi svojevoljno unakazile dijelove svog tijela po savjetu iz Besjede na gori. Kao indikaciju koliko malo ljudi zaista slijedi ovu vrstu potpuno nemogućih savjeta, reći ću da nikad nisam vidio ni čuo za nekoga tko je sebi izvadio oko ili odsjekao ruku samo da bi se osigurao da ga oko ili ruka ne navedu da ponovi neki tobožnji grijeh.

Da bi bio potpuno siguran da nećete propustiti suštinu, a ona je da budete glineni golub za gramzivog Židova, u Mat. 5:39, Krist kaže: “Ne opirite se Zlomu!... i pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.” Ukratko, pošto priroda najjači naglasak stavlja na opstanak, gdje samo najspremniji preživljavaju, ovaj savjet je toliko očigledno samoubilački, da teško možemo previdjeti njegovu zlu namjeru. Ako dobro razumijemo jezik na kome je ovo napisano, ovo može značiti samo slijedeće: ako bilo koji lopov, gangster ili kriminalac naiđe na vas i poželi vas

opljačkati, prevariti, isprebijati ili ubiti, trebate biti dobra kršćanska budala i to mu dopustiti. Ne uzvraćajte, ne opirite se, štoviše, ohrabrujte ga i okrenite mu drugi obraz, u slučaju da je propustio primijetiti da imate dva obraza koja treba ispljuskati.

Kada bismo slijedili ovakvu vrstu samoubilačkih savjeta, likvidirali bismo sve naše organe za provođenje zakona, kao što je policija, i ne samo da bismo pustili kriminalce da divljaju, već bi ih i ohrabrivali “okrećući drugi obraz”. Završili bismo i sa našom vojskom, mornaricom i zračnim snagama, u stvari, sa cijelom vojnom strukturom i pustili da nas Rusi, Kinezi ili bilo koji drugi agresivni neprijatelj naprosto pregazi.

Kakav idiotski samoubilački savjet! On je u potpunoj suprotnosti sa svim iskustvima koja smo izvukli iz povijesti i u potpunoj suprotnosti sa svim zakonima prirode u životinjskom kraljevstvu. Saka životinja, svaka ptica kojoj prijeti opasnost, instinktivno će se braniti. Čak i one najplašljivije, kao što je zec, kada su stjerane u kut, brane se. I najplašljivija ptica, ženka koja ima mlade u gnijezdu, učinit će sve da ih zaštiti, pa će čak pokušati otjerati opasnost, ako se pojavi, simulirajući da joj je slomljeno krilo.

Shema samo uništavanja se nastavlja. U Mat. 5:42 kaže nam se: “Tko od tebe što zaište, podaj mu; i ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš.” Ovo je, naravno, divan savjet ako želite stvoriti naciju društvenih parazita. Nažalost, nacija sastavljena samo od društvenih parazita ne može preživjeti, pošto paraziti moraju imati značajnu grupu produktivnih radnika na kojima bi mogli parazitirati. U današnjem svijetu, u kome sve više i više ljudi pruža ruku očekujući da će im drugi pomoći, svatko tko bi poslušao ovaj glupi savjet, brzo bi bio lišen svih svojih dobara, pa bi se  i on našao među siromašnima.

Svakako da današnja vojska društvenih parazita nije neka novost. U svim razdobljima povijesti postojali su gotovani, pijavice i društveni paraziti, čak i u rimsko doba, a očigledna lekcija iz povijesti je, da što više dajete društvenim parazitima, to će više, inače čestitih ljudi, koji bi zarađivali za život, brzo postajati pijavice. Dakle, čitav utjecaj ovakve vrste filozofije svodi se na uništavanje produktivnih, radnih, kreativnih građana i odgajanje generacije parazita. Dati svakome ono što traži od vas, jest najbjedniji, najgluplji i najrazorniji savjet koji bi netko mogao da vam da, a njega, naravno, nitko ne bi mogao dugo provoditi. To bi bilo nemoguće zato jer bi takva osoba brzo ostala bez ičega što bi mogla dati. I kao što izreka “Budala i novac se brzo rastaju” kaže, čovjek bi morao biti budala da bi dao sve što ima ako mu netko to zatraži. Ali, upravo to je na liniji velikog “novog učenja” koje je donio Isus Krist, a ovaj glupi savjet je dao prilikom Besjede na gori.

Program za naše samouništenje nastavlja se u Mateju 5:43, gdje nam se daje još i ovaj velikodušni savjet: “Čuli ste da je rečeno ljubi bližnjega svoga i mrzi neprijatelja svojega. Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju”. I sad, dragi prijatelji, zar niste bili previše uslužni pomažući vašim neprijateljima u naporima da učinite harakiri? Ako bi se neki razbojnici, naoružani do zuba noževima i pištoljima, spremali provaliti u vašu kuću i napadnuti vašu obitelj i vas, zbog čega biste ih trebali voljeti, blagoslivljati i činiti im dobro? Dok biste ih vi voljeli, oni bi vas pljačkali i napadali vašu obitelj i vas. Ali vi ne marite za to, zar ne? Ili marite?

Većina Košer konzervativaca javno izjavljuje kako vjeruje u Besjedu na gori, a da također vjeruje i u Ustav Sjedinjenih Država. Prije nego razmotrimo ove dvije potpuno suprotne i nepomirljive pozicije, idemo pogledati što Websterov rječnik kaže o pojmu “neprijatelj”. On kaže: “neprijatelj: onaj koji želi povrijediti ili naškoditi osobi ili stvari kojoj je suprotstavljen; nešto škodljivo, štetno ili smrtonosno.” Ima još, ali mislim da smo dovoljno opisali onog za kojeg nam kažu da ga trebamo voljeti i činiti mu dobro.

A sada da vidimo što Ustav Sjedinjenih Država kaže o odnosu prema neprijatelju. U njemu sasvim jasno piše: “pružati pomoć neprijatelju predstavlja izdaju.” To se smatra najtežim zločinom. Tijekom povijesti, za izdaju se primjenjivala najteža kazna - smrt - sve donedavno, kada su izdajnički Židovi u našoj sredini potpuno uništili zakone koji su nas štitili. Još nedavno, pedesetih godina, židovski atomski špijuni, Julius i Ethel Rosenberg, bili su osuđeni na smrtnu kaznu. Svakako da “voljenje” neprijatelja i činjenje dobra prema njemu treba da se, prema Ustavu, smatra

izdajom. Zbog toga je smiješno i kontradiktorno kad netko tvrdi da vjeruje u Ustav Sjedinjenih Država, a u isto vrijeme i u kršćanska učenja. Od ova dva, Ustav je, usprkos svim svojim slabostima, tisuću puta razumniji od “voljenja svojih neprijatelja”.

Štoviše, tijekom povijesti bijele civilizacije, na izdajnike se gledalo sa više prezira i srama nego na ubojice ili bilo koje druge kriminalce. I to sa pravom. Kada netko sudjeluje u borbi na život i smrt, pa ga izda osoba iz vlastitih redova, posljedice moraju biti katastrofalne i dalekosežne.

Mi iz Kreativističkog Pokreta stavljamo novi naglasak na kažnjavanje izdajica i izdaje. Također se slažemo sa uspostavljenim povijesnim konceptom da se izdaja zemlje kažnjava smrću, pri čemu smatramo da je rasna lojalnost još veća vrlina od lojalnosti zemlji. Smatramo rasnog izdajnika gorim zločincem od bilo koga drugog. Držimo da je izdaja Bijele rase najodvratniji zločin koji neki pripadnik rase može učiniti, pa ćemo uvesti kaznu koja odgovara zločinu. Neka se današnji izdajnici, koji nekažnjeno izdaju bijelu rase, pripaze.

Ovakva vrsta samoubilačke reakcije suprotna je svim zakonima prirode, a također je u potpunoj suprotnosti sa svim zakonima zdravog razuma i proteklim iskustvom. Ne znam ni za koga tko ispovijeda kršćanstvo a da ima i najmanju namjeru prakticirati tako glupe savjete. Oni se, naravno, opet opravdavaju besmislenim, non sequitur argumentima, a rezoniranje teško da može biti slabije. Krist kaže da trebate činiti takve gluposti “da budete sinovi Oca svojega koji je na nebesima; jer On svojim suncem obasjava i zle i dobre; i daje kišu pravednima i nepravednima”. I sada, poslije ovako ključnog argumenta, zar niste potpuno savladani njegovom logikom?

U slučaju da niste, ponovit ćemo vam. Evo kako ide: kiša pada na kriminalce kao i na dobre ljude. Zbog ovog uvjerljivog razloga vi trebate, na svaki način, dopustiti kriminalcima da vas napadaju, pljačkaju ili učine što god ih je volja zato što, da ponovimo, ako vam je promaknulo, kiša pada na njih kao i na dobre ljude.

A ako vam prethodni argument nije baš jasan, za njim slijedi još jedan ključni, koji ga pojačava, u 46. stihu, gdje veliki “učitelj pravednosti” kaže: “Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu plaću imate? Ne čine li tako i carinici?” Evo još jednog non sequitur argumenta, nemojte ni u kom slučaju biti carinici, tko god da su, koji očigledno koriste zdrav razum.

Ako carinici, tko god da su, jedu tri obroka dnevno, vi ni u kom slučaju ne smijete činiti isto, čak i ako je to potpuno razumno, zato što ne želite biti kao carinici. Ako carinici nose odjela, žive u kućama, idu na posao, žene se, odgajaju djecu, nemojte uraditi ništa od toga, jer vi ne želite biti kao carinici, tko god da su. Drugim riječima, ako carinik ima dovoljno mozga da uđe u kuću i skloni se od kiše, vi nećete ući i skloniti se od kiše, jer ne želite biti kao carinik.

U slučaju da ovog trenutka još niste uvjereni da se trebate rastati od svoje imovine, koju ste napornim radom stekli i svih zemaljskih dobara, koje ste prikupili tijekom života pa ih ne poklanjate i ne dajete, kako se na vas apelira, kaže vam se da postoji još jedan način na koji se možete lišiti svoje imovine. U Mat. 19:21 Isus savjetuje: “Idi prodaj sve što imaš i daj siromasima, i imat ćeš blago na nebu”. Moramo priznati da su savjeti dosljedni - stalno vam govore isto - riješi se svega što imaš. Ako nećeš jednostavno sve pokloniti, uradi to na zaobilazni način - prodaj svoje stvari, a onda razdjeli novac. Naravno, završit ćeš isto kao i prije - bez ičega - ali to je u redu, jer ćeš na taj način “imati blago na nebu”.

Ovdje dolazimo do još jednog čudnog, non sequitur razmišljanja. Ako je tako strašan zločin posjedovati imovinu i blago na ovom svijetu, zapravo jedinom na kome se zna da je čovjek ikada postojao, zbog čega je onda tako divna i pravedna stvar imati blago na drugom svijetu? Naravno, suština trika je da se vi oslobodite blaga na ovom svijetu, pa da ga uzme Židov, koga ni najmanje ne zanima tko će ga imati u drugom svijetu, koji vjerojatno ne postoji. Sve što njega interesira jest da položi svoje grabljive ruke na blago, što je lakše moguće, sada i ovdje.

Idemo dalje sa Evanđeljem po Mateju, 6. poglavlje Besjede na gori i gomila loših savjeta veselo se nastavlja, idući postojano ruku pod ruku. Prva četiri stiha govore o davanju milostinje krišom. “Da bi milostinja tvoja bila u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, uzvratit će tebi javno.” Drugim riječima, daješ milostinju da bi ti se više isplatilo i da bi dobio bolju nagradu, na ovaj ili onaj način, ali - to moraš raditi u tajnosti. Ovo je, naravno, u potpunosti suprotno onome što rade

Židovi. Svaki put kada se makar i pretvaraju da čine neko milosrdno djelo, oni osiguraju da se to razglasi na sve strane i da cijela zemlja bude upoznata s time. Ali vi, budući da ste Nežidov, vi trebate davati i davati i davati, a da nikada, nikada za to ne dobijete nikakvu pohvalu.

Ovo pokreće pitanje davanje milostinje ili činjenja milosrđa uopće, što je, samo po sebi, vrlo sumnjiva praksa.

Cjelokupna koncepcija milosrđa u današnjem svijetu je postala prijezira dostojno iznuđivanje. Toliko je različitih načina prijevara i obmana izniklo oko dobrovoljnih, milosrdnih priloga da današnji dobri, pošteni građanin velikog srca, koji nije toliko bistar da se raspita gdje odlazi njegov novac, biva opljačkan, prevaren i nasamaren od strane bande profesionalaca.

Prije nego što čovjek svoj teško zarađeni novac da bilo kome, trebao bi provjeriti i biti dvostruko siguran za što će se taj novac uporabiti. Morao bi biti apsolutno uvjeren da se neće koristiti za one koji su mu neprijatelji, da se neće koristiti kao pomoć ljudima koji su mu potpuno strani i koji su prijetnja egzistenciji njegove obitelji i njega samoga. Od nas se stalno traži da šaljemo novac za pomoć djeci Koreje, novac za kupovinu paketa hrane, koji bi se slali narodu Indije, novac za pomoć Indijancima u New Mexico i tko zna gdje sve još. Otimaju nam se milijarde, kroz takozvanu pomoć inozemstvu, i one se koriste za propagiranje naših komunističkih neprijatelja, za promoviranje obojenih rasa, i u stvari, za propagiranje i širenje crnaca, obojenih i svih drugih na licu zemlje koji predstavljaju prijetnju samom našem opstanku i koji bi nas, čim im se ukaže prilika, uništili.

Sada ćemo se pozabaviti sa nekoliko stihova koji govore o molitvama u tajnosti. Razlozi baš nisu jasni, osim možda što “Otac tvoj koji vidi tajno, uzvratit će tebi javno”. Opet trebamo tražiti nagrade koje će preći naša ulaganja, što je prilično licemjerno i u otvorenoj suprotnosti sa opomenom: “Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu”. Ponovno smo rastrgani na dva puta - stalno nam se govori da ne smijemo raditi za neku dobit, ili nagradu, ili profit, ili dobra, ili za bilo koju dobru stvar iz života ovdje na zemlji, da bi nam se onda reklo da će nas, ako se molimo skriveni ili u tajnosti dijelimo milostinju, naš nebeski Otac nagraditi, ili da ćemo, drugim riječima, izvući neke koristi, pretpostavlja se ovdje i sada.

Što se tiče nagrađivanja na drugom svijetu, možda stignemo do njega, a možda i ne, ako uopće i postoji drugi svijet. Ako postoji, šanse su jedan prema tisuću, čak i prema pravilima koja su postavljena u “svetoj knjizi”, da ćemo uopće stići do neba, prije ćemo završiti u vječnoj vatri pakla. Dakle, imajući u vidu mogućnosti: a) da takvo mjesto, prije svega, uopće ne postoji, i b) da su šanse da ćete tamo stići jedan naprema tisuću, slijedi da je prilično loša investicija zaobići sve zemaljske nagrade i odreći ih se radi “sabiranja blaga na nebu”. Zaista je smiješno usredotočiti se  na “sabiranje blaga na nebu” ako su šanse izuzetno male da ćete tamo uopće i stići. Stvarno izgleda čudno i proturječno da je dobra politika imati sva ta blaga koja čekaju na vas u drugom životu, bez ikakve sigurnosti da ćete tamo stići, a da je strašno raditi za poštenu nagradu za vas i vašu obitelj u ovom životu.

Ako je toliki zločin sabirati blago, ili drugim riječima, gomilati bogatstvo u ovom svijetu, zašto je vrlina sabrati blago na drugom svijetu? Ako je gomilanje bogatstva zločin po sebi, onda to mora biti zločin i na onom svijetu.

U Mat. 6, stih 25. Krist ide uništiti svaki osjećaj odgovornosti koji je solidan i častan građanin mogao steći dobrim odgojem u obitelji. On govori: “Zato vam kažem - Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući”. A u 26. stihu kaže: “Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vrjedniji od njih?” Ako dobro i pažljivo pogledamo ovaj samoubilački savjet, neće nam biti teško razumjeti zašto se srušila rimska civilizacija i zašto je nestala kada je prigrlila kršćanstvo. Ovo je najpodliji savjet kojem je namjera da potkopa odgovornost koju otac osjeća prema svojoj obitelji, ili odgovornost koju građanin ima prema svojoj zemlji, ili odgovornost koju ima vojnik braneći svoju zemlju. U stvari, on bi vas čak spriječio da brinete o vlastitom hranjenju i svome tijelu.

Parabola o ugledanju na ptice koje niti siju niti žanju, potpuno je suprotna životnim činjenicama. U prvom poglavlju ove knjige bavili smo se životnim ciklusom velike ptice, orla, koji je jedan od najboljih lovaca u prirodi. Vidjeli smo da orao ulaže puno napora da bi pokrio cijeli svoj teritorij, koji iznosi negdje oko sto kvadratnih milja, ne bi li osigurao zalihe divljači i hrane koje će donijeti svojoj obitelji. Ova ptica praktički provede najveći dio vremena, dok je u budnom stanju, loveći hranu ili gradeći gnijezdo i odgajajući mlade. A tako je sa gotovo svakom pticom koju možete zapaziti u prirodi. Izleti iz gnijezda, obilazi grmlje i jurca unaokolo tijekom većeg dijela dana, skupljajući hranu za sebe i svoje ptiće u gnijezdu. Vjeverice će prikupljati lješnjake za zimu, pčele skupljati med za sljedeću generaciju i hraniti cijelu koloniju. Dabrovi grade brane i kuće sa ciljem da njihova grupa ima zaklon i bude u stanju prikupiti hranu za vlastiti opstanak. Svaka biljka i svaki cvijet koji rastu uz konkurenciju drugih biljaka ili korova ili nekih oblika života, bore se da se usjeku u njihovo korijenje i osiguraju sebi hranu i vodu, tako da bi mogle proizvesti sjeme i donijeti sljedeću generaciju. Svaki oblik života koji je i suviše trom u borbi za preživljavanje i u konkurenciji sa ostalima, bit će nemilosrdno odbačen od strane prirode.

Ljudska bića imaju najrazvijeniji intelekt, najodgovornija su i najsposobnija da planiraju i izgrađuju društvo. Savjetovati ih da ne trebaju misliti na sutra, ni da razmišljaju o svom životu, o tome što će jesti, što će obući, što će osigurati svojoj djeci, jest nastrano, u najmanju ruku. U svakom slučaju, ovo je najneodgovornija vrsta savjeta koji biste mogli nekom dati.

Idemo dalje, do 31. stiha, gdje Krist kaže: “Nemojte dakle zabrinuto govoriti: Što ćemo jesti? ili: Što ćemo piti? ili: “U što ćemo se obući? Jer sve ovo bezbožnici traže.” Ovdje Krist lukavo sebi dozvoljava još jedan non sequitur argument, koji je besmislen i nalik na onaj da ako carinici nešto čine, mi moramo raditi drugačije. Ako bezbožnici rade takve stvari, to mora biti pogrešno. Ako bezbožnici žive u kućama, to ne valja. Ako bezbožnici zarađuju za život, to mora biti pogrešno. Ako bezbožnici jedu tri obroka dnevno, to ne valja. Ako bezbožnici oblače hlače tako što prvo navuku jednu nogavicu pa drugu, vi to morate raditi drugačije - uskočite u hlače sa obje noge istovremeno.

Šesto poglavlje završava sa 34. stihom koji kaže: “Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se”. Drugim riječima, ne mislite, ne radite, ne planirajte, nemojte ništa činiti, sve će se riješiti samo od sebe. Ako možete smisliti bolji savjet za uništenje društva, države, obitelji i naše rase, ja svakako ne znam što bi to moglo biti.

Usporedite ovakve savjete sa savjetima koje Židovi zadržavaju za sebe u Starom zavjetu, gdje se opominje: “tamo gdje nema vizije, narodi se rasipaju.” (Priče Salamonove, 29:18).

Nastavljamo sada sa trećim poglavljem Besjede na gori, odnosno sa Evanđeljem po Mateju, 7. poglavlje, gdje se već od prvog stiha dijele savjeti koji bi, ako bi se slijedili, od čovjeka napravili kandidata za mentalne institucije. Prvi stih glasi: “Ne sudite da ne budete suđeni!”. Sve nas dobronamjerna priroda obdarila je inteligencijom koja nas odvaja od ostalih stvorenja na ovom svijetu. Jedna od najboljih osobina koju čovjek može razviti tijekom godina, koristeći inteligenciju je dobro, zdravo rasuđivanje. Prosječna, inteligentna, normalna osoba koristi rasuđivanje stotinama puta svakog dana, a možda i tisuću puta. Ako bi trebao napustiti rasuđivanje, čovjek bi, u stvari, morao napustiti dobar, zdrav razum sa kojim je rođen i u suštini, negirati i uništiti sve što je naučio od dana kada je rođen. Napustiti rasuđivanje znači napustiti razum i postati bespomoćni imbecil.

U drugom stihu, ponovno smo izloženi pravom biseru od non sequitur argumenta, kojim se objašnjava zašto ne bi trebali rasuđivati: “Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni”. A odgovor je: Pa što? Nas će, naravno, prosuđivati drugi neovisno od toga što činimo i što više glumimo idiote suzdržavajući se od rasuđivanja, sve će nas oštrije prosuđivati drugi koji to primijete i sasvim sigurno će donijeti svoj sud. Svatko zna, da ako želimo uopće živjeti i ispunjavati svoju odgovornost prema životu, ne samo da moramo rasuđivati, već moramo to stalno činiti na najbolji mogući način.

A u sedmom stihu Krist kaže: “Tražite, i dat će vam se.” Ovo, naravno, nije istina. Ako je sve što čovjek treba učiniti, samo da traži, pa će sve i dobiti, tko će onda raditi i stvarati sve te stvari koje će drugi tražiti? Da li je ova velika država, Amerika, izgrađena samo traženjem? Da li su

osvajanje zapada, izgradnja rančeva, farmi, putova i željeznice postignuti tek traženjem ili predanim, napornim radom i žrtvovanjem? Ovakva teorija i filozofija su u potpunoj suprotnosti sa dobrim povijesnim iskustvom i samo bi bespomoćni idiot mogao da ih prihvati kao izgovor za napuštanje poštenog zarađivanja za život.

Svakako da je ovo potpuno u skladu sa samoubilačkom filozofijom bogataša koju, od Židova kontroliranu, vlada sprovodi danas u Americi. Ona neprestano govori smutljivcima, društvenim parazitima, svima koji neće da rade, da sve što trebaju učiniti jest da se prijave za socijalnu pomoć, pretvarajući se da su u oskudici, da ne mogu raditi, u stvari, samo da kažu bilo što. Nagomilajte mase ilegalnih useljenika, a vlada će doći u pomoć sa novcem i socijalom, hranom i odjećom, skloništem i svime što je potrebno.

Vlada ne proizvodi ni jednu od ovih stvari. Ona samo pljačka i otima na silu od kreativnih, odgovornih, produktivnih građana koji zaista proizvode i zaista rade. To čini kroz silu zakona i prijetnji represijama. Vlada kažnjava produktivne građane, a nagrađuje smutljivce i društvene parazite. Ovo je sasvim u skladu sa Isusovim učenjima: “Tražite, i dat će vam se”, “ne brinite se za sutra, jer sutra brinut će se za sebe”, i svim drugim razornim savjetima koji su naveliko razglašeni u Besjedi na gori.

Do sada sam, uglavnom davao citate iz Besjede na gori i nekoliko srodnih dijelova i uvijek smo nailazili na istu shemu, isključivo loših, samoubilačkih savjeta. Besjeda na gori se nalazi u Evanđelju po Mateju, u poglavljima 5 i 7. Međutim, isti loši savjeti se ponovno javljaju i u Evanđeljima po Marku, Luki i Ivanu, a zatim se dalje šire po preostalom dijelu Novog zavjeta. Vjerujem da je do sada sasvim jasno da je čitava namjera, kako u vrijeme Rimljana, tako i danas, da se bijelom čovjeku daju toliko loši savjeti koji će ga, ako ih makar i djelomično slijedi, uništiti i na komade iskidati strukturu njegovog društva. Mogao bih još gomilati dokaze, ali sam uvjeren da je suština iznesena, a da bi nastavljanje bilo samo mrcvarenje.

Sada, kada smo ispitali čitavu stvar pod svijetlom zdravog razuma, teško je razumjeti zašto bi itko pridavao vrijednost takvoj zbirci otpada i zašto bi itko nasjeo na takvu vreću smeća. Sve ovo nam ipak pokazuje koliko uspješno mogu djelovati dobro zamišljeni promidžbeni planovi i zagađivanje mozgova, ako se primjenjuju vješto i postojano. Činjenica je da su Židovi svoju obmanu primijenili vješto i postojano na Rimljanima. Do četvrtog stoljeća nove ere, Rimljani su već bili preplavljeni i uništeni njome. Bijela rasa je poslije toga bila gurnuta u tisućugodišnje mračno doba. Sada, kada smo pravilno analizirali kakav je otrov kršćanstvo, lako možemo razumjeti i zašto se to dogodilo.

Da rezimiramo, kršćanstvo je učenje stvoreno da zbuni, podijeli i uništi Bijelu rasu, ne samo kidanjem strukture samog društva, već i dovođenjem pojedinaca u raskorak sa samim sobom, putem uništavanja njegovog instinkta kojim ga je obdarila priroda radi samo očuvanja.

Idemo razjasniti ovu posljednju optužbu: kako to uništava pojedinca?

Već smo istaknuli da kršćanska učenja, ako se u njih vjeruje i ako se primjenjuju, otupljuju i umrtvljuju sve dobre instinkte, koje nam je priroda podarila radi našeg samo očuvanja, pa postajemo frustrirani i rastrgani. Rečeno nam je da su sve stvari koje prirodno činimo loše i da moramo slijediti ova nova, umjetna, učenja koja su u potpunoj suprotnosti sa zakonima prirode. Tu leži ključ. Ili ćete vjerovati i slijediti idiotska, samo uništavajuća, samoubilačka uputstva - ili ćete biti osuđeni na vječnu vatru pakla. Rađamo se loši po prirodi, rečeno nam je. Svi ti fini instinkti koje nam je priroda dala su loši - tako glasi argument - zbog toga dolazi Krist da nas spasi od svih naših opakih prirodnih želja i od odlaska u pakao. To se zove “spasenje”.

Prije nego što je Novi zavjet napisan i prije nego što se kršćanstvo pojavilo na sceni da naškodi, Rimljanima posebno, a Bijeloj rasi općenito, dobri ljudi u Rimu nisu bili svjesni da su njihove duše u opasnosti da budu osuđene na “pakao”. Oni nikada nisu čuli za “pakao”. Nisu bili posebno zabrinuti gomilom problema koje bi mogli imati na “onom svijetu”, koji je za njih, na kraju bio, manje ili više, samo maglovita bajka. Rimljani su bili čestiti, marljivi ljudi koji su poštovali zakone. Imali su dovoljno raznih problema sa kojima su morali da se nose, tada i tamo, i oni su prilično dobro izlazili na kraj sa njima. Izgradili su mrežu putova širom Italije i u dobrom dijelu

Europe. Na vrhuncu svoje slave i sjaja Rima, kršćanstvo je pogodilo rimske građane poput kuge i Rim se počeo raspadati.

Kako se kršćanstvo širilo, opsesija “spašavanja vlastite duše” postala je glavna preokupacija novih preobraćenika. Umjesto da vode računa o svojim obavezama tada i tamo, u jednom realnom svijetu koji je bio poznat, njihovi umovi su postali rastrojeni, a oni isključivo preokupirani svojom sudbinom na “drugom svijetu”, mjestu na kome nitko nikada nije bio, sa koga se nitko nikada nije vratio i o čijem postojanju nitko nema ni najmanji nagovještaj. Usprkos činjenici da nije bilo ni jednog jedinog dokaza o bilo kakvom “drugom svijetu”, on je postao sveobuhvatna opsesija Rimljana, na štetu njihovih obaveza i dužnosti prema vlastitim obiteljima, zemlji i rasi.

Ideja da im je potrebno “spasenje” o kome do tada nitko nije brinuo, niti ga je bio svjestan, vrlo je slična taktici čikaških gangstera, koji dolaze do vlasnika malih radnji i nude im svoju “zaštitu”. Sve dok se gangsteri nisu pojavili nudeći “zaštitu”, koja se mora prihvatiti, jer će u protivnom izlozi stradati od letećih objekata, vlasnici radnji nisu ni znali da im je bilo kakva “zaštita” potrebna. Gangsteri su tako prodali svoju “zaštitu” pod prijetnjom, koja je bila tek malo prikrivena.

Prodaja “spasenja” je vrlo slična. Ako ne kupite “spasenje”, prijetnja je da ćete otići u pakao i vječno gorjeti. Kao što sam već rekao, sama riječ “pakao” označava najnepravedniju, najopakiju, najstrašniju i najosvetoljubiviju ideju koja je mogla nastati samo u najvećim ponorima izopačenog, kolektivnog židovskog uma. Sa druge strane, nasuprot paklu, slika raja zamišljena je kao suština blaženstva i vječne sreće. Koristeći metodu mrkve i batine, do krajnjih granica koje ljudski um može shvatiti - tim psihološkim oružjem, dakle - oni su obmanuli, izigrali i natjerali bijeli narod Rima da se sam uništi.